utorak, 12.04.2005.
PIJETAO MI JUTROS JEDAN REČE:"KUMO DRAGA, DOBRO VEČE!"
Danas sam saznala kako sam vrlo lijena. Mačkomrsci bi rekli: «Prevlači se lijeno uokolo, upravo kao mačka!». Opis je začudan za jednu mačku koja u istim prostorima, sve naokolo stražareći, pazi da se ne pojave miševi i štakori, kao i bezobrazne grabljive vrane. Ona sjedi i sluša hoće li koji negdje zašuškati, jurca tu i tamo i nikada nema mira, jer ne zna što se zbiva tamo gdje je nema. A onda je netko nabijedi da nije izorala tri rala zemlje i upregla tri vola kojih nigdje nema na Plantaži.
Na kraju, na Plantaži bi trebali znati kako za mačke nisu za oranje, kao što je Grigor Vitez odavno zaključio kako za mačke nije škola. Kada kraj mene, šapu uz šapu, bok uz bok, bude radio Mačak u Čizmama, znat ću da je na Plantaži sve u redu.
Ovako imam tri dana da napišem po kojim sam se zakucima zavlačila, što sam prevrtala i pronašla, što sam saznala i gdje sam sve nos zagurala i repom prašinu pobrisala, odnosno gdje sam kada bila u životu i što sam sve radila. Mrzim takva čačkanja po svojem radnom dijelu života. Podsjećaju me na kopanje po smetlištu i premetanje otpada i zavlačenje smrdljivog organskog smeća pod nokte.
No nema mi druge, nego oblizati šape i baciti se na posao. Rukopis mi nije bajan, a slova su kvrgava. Ako čitatelj neće imati strpljenja, bit će vraga. Jedino što mogu jest mjauknuti i iskobedriti se. Plantažer može više, opaučiti me šibom ili kandžijom. Budućnost nije tako svijetla kao što se činila prošloga tjedna. Svijet je opako mjesto za nas mačke.
- 16:39 -
