No, međutim... što je s koncentracijom?
|
Dvije me stvari muče. Jedna trenutno, a druga već duže vrijeme: 1. Periodično se u vokabularu naših «društveno-političkih radnika» ali i običnog puka koji po inerciji preuzimaju izričaj «čeljadi pametnije od sebe» nađu izrazi koje, kad ih jednom usvoje, rabe do iznemoglosti. Tako se «transparentno» moglo naći u kontekstu koji blage veze nema s onim što se željelo reći. Ali dobro, «transparentno» me ne muči. Muči me «No, međutim». Pa jebem mu osam puta sedam, koliko (ne)pismen treba biti da bi se shvatilo da je no = međutim? Valjda objedinjene, ove dvije rječce daju na važnosti, zvuče 'nako…krležijanskije? Dakle, ponovimo gradivo. Samo «no» ili samo «međutim». Nikako skupa, koliko god vam Andrija Hebrang, Anto Đapić ili sl. pregaoci bili jezični uzori. Ako Vam pak treba jezični savjetnik – od ovoga na netu nećete naći boljega. 2. Postoji li racionalan odgovor na pitanje: «Zašto u Najslabijoj karici svaki natjecatelj koji biva izbačen, kao razlog za izbacivanje slijedećeg navodi «nedostatak koncentracije»? Ne vjerujem da su svi tako nemaštoviti. Valjda postoji neki code ponašanja i stereotipnih odgovora. Uglavnom, morat ću to sam provjeriti. Prepoznat će te me po odgovoru «Zašto će Eustahije slijedeći ispasti?» (ako uzmemo u obzir tu nemoguću pretpostavku da uopće mogu ispasti do finala). «Eustahije će ispasti jer je gluplji od ostalih, manje zna, izgleda debilno jako sporo odgovara, nije bankirao a i ….. nedostaje mu koncentracije. |
