Kada stvari krenu loše....
|
Ovako mi se jutros jada prijatelj L: Sinoć dolazim doma i zvonim i zvonim na vrata... Napokon, čujem je kako se sporo vuče hodnikom, otključava vrata a kad ih je otvorila... Ne, nisam ostao šokiran izgledom Raščupane Tasmanijske nemani, nego me pogodio nepodnošljivi smrad paleža i dim. Pitam je (sav u šoku) što se događa a Ona me začuđeno gleda, kao koji mi je vrag? O čemu ja to? Ja, naravno, već trčim prema kuhinji kad tamo u pećnici ostaci nečega izgorjelog do neprepoznatljivosti. Naprosto par komada ugljena koji šire nesnosan smrad paleži. Brzo gasim pećnicu, otvaram prozore i pokušavam spasit što se spasit da. Ona još i dalje, u čudu, gleda u mene bambi okicama... Ja, naravno, kroz konverzaciju povišenog tona pokušavam shvatit koji se vrag događa. Opis događaja kako sam ja to uspio shvatit iz Njezinog mumljanja: Ona je stavila u pećnicu Ledolete (za neupućene: smrznuto lisnato tijesto punjeno čokoladom) na jedno 230 C oko izgleda 9 ipo (vrijeme nisam uspio detaljno rekostruirat!) i naravno, zaspala. Ja sam stigao doma nakon jedno dva do dva i po sata... Epilog: Ona je ljuta na mene jer sam se ja derao na Nju.... A ja? Ja sam samo sretan da se sve skupa nije zapalilo... Još jedna potvrda kako je ovaj svijet dolina suza, muke i patnje... prigodno za ovaj Veliki tjedan!!! Eto, morao sam se nekome izjadat. Sad mi je lakše... Pozdrav L. Mučenik Ovako nekako sam ja rekonstruirao događaj: - Pa dobro, što je tebi? Jel' vidiš što si napravila? – ljutito će L. - Vidim – još uvijek sanjivo će Ona – zaspala sam. Događa se. - Ma što se događa, jebote? Pa mogla si stan zapaliti. Ma što stan? Zgrada je mogla planuti zbog tvoje nepažnje. Što bi onda, a? - Ne deri se na mene. Htjela sam te iznenaditi toplom večerom i to mi je hvala – Ona će sada već ljutito zauzimajući obrambeni gard - Ma dobro, ženo Božja, jesi ti svjesna što se moglo dogoditi? Jesi svjesna da je sve moglo izgoriti? Što bi onda? A? Popela se na susjednu zgradu i u plamenu tražila inspiraciju za svoju novu pjesmu? Jebena Nerona. - Sad si još i ironičan, a? Tako mi i treba kada ti želim udovoljiti. Na rubu je suza. - Udovoljiti? UDOVOLJITI? ČIME? MALO JAČE FLAMBIRANIM LEDOLETAMA? - Koji si ti kreten – Ona će povlačeći se prema sobi. - JA? JA SAM KRETEN? JA??? JESAM LI JA GOTOVO ZAPALIO STAN? - Ne deri se na mene. - Ma…. - SAMO TO ZNAŠ!! Kad nemaš argumenata, vičeš da te cijela zgrada čuje. Moraju li susjedi znati baš sve naše probleme? - Ma…..MA KAKVI SAD JEBENI SUSJEDI. O ČEMU TI TO GOVORIŠ POBOGU? - REKLA SAM TI DA SE NE DEREŠ NA MENE. NA MENE SE NI MATER ROĐENA NE DERE PA NEĆEŠ NI TI! - ALI..ALI…- sada već unezvijereno će L. ne znajući što mu je činiti. Ona se povlači prema sobi. - Ma gdje ćeš? Gdje ćeš? - Spavati. Ne želim više slušati tvoje iživljavanje. Da nije tebe i tvog jebenog badmintona sa onim tvojim debilnim prijateljem, ne bi ni od ovoga došlo. ALI KAKVE VEZE BEDMINTON IMA S OVIM??? …..Muk. A onda lupa vratima. Pa opet muk. Po mojoj skromnoj procijeni, postoje četiri nivoa u razumijevanju žena: 1. Kada o ženama ništa ne znaš bilo da si glup, mlad ili nezainteresiran. Ne znaš ništa ali također nisi svjestan da ništa ne znaš. 2. Kada, poučen životnim iskustvom i drugim razlozima, smatraš da ih poprilično poznaš. Ponekad pogubiš niti ali cjelina je tu negdje, na dohvat ruke. Fali ti samo malo da u potpunosti shvatiš njihove postupke. Odnosno, MISLIŠ - da ti fali samo malo… 3. Mudrosna faza u kojoj napokon shvatiš da o ženama ne znaš ništa ali još uvijek želiš znati i ljut si što ti ta spoznaja izmiče. 4. Nirvana faza. Znaš da o ženama ništa ne znaš ali te to ne ljuti. Dapače, svjestan si da ne može biti drugačije i upravo ta činjenica beskrajno te raduje. Ne znam, možda ovi stupnjevi u razumijevanju vrijede i obratno ali neka se žene....izjasne. P.S. L-ovoj ljubavi M: Drugi put zagori ti, jebo Ledolete ;)))) |
