Odgoj(ilište)
Prvić me strašno razjarila, zbog hrane kao i obično, pa sam je pozvao na raport. Stala je u stavu mirno kako i priliči kćerima iz boljih familija. Na kamenom licu žive su bile samo oči. Kako su se te oči širile, proporcionalno je jenjavao i moj bijes, otupio mi oštricu.- Smanji te oči – povikao sam u nedostatku adekvatne prijetnje. Nije znala što joj je činiti, počela se ogledavati a onda joj je materin grohot rekao sve. Opasnost je prošla. Smjerno je spustila pogled u stilu sicilijanske udovice a u kutu usana titrao joj je osmijeh. Sada smo se već svi smijali. Pokušao sam povratiti izgubljeni autoritet. - Za 5 minuta da si sve pomela sa pjata. Jel' jasno? - Je li smanjenih očiju, Hero? Jebem ti odgoj i onoga koji ga je smislio. A samo sam htio….eh… |
