Gostovanje u Herostratištu
|
Dariuse, ovo je za naslovnicu! Premili priđite, okupimo se, I've got something to announce. Jesmo li svi tu? E onda ovako: Svjedoci ste jučerašnje najave o tome kako dvoje novinara počinju pisati blog. Dalo bi se tu štošta komentirati (naročito glede "drčne" Imoćanke) ali neću. Učinit ću nešto bolje. Zrakoprazni prostor Herostratišta ponudio sam svom velikom prijatelju, kolumnistu Slobodne Dalmacije Davoru Krili. Riječ je o vrsnom političkom komentatoru koji će na mom blogu napraviti odmak od dnevno političkih tema i počastiti vas literarnim formama. Unaprijed se radujem dogovorenoj suradnji a vjerujem da ćete i vi uživati. Koliko često će Davor gostovati u Herostratištu, hoće li postati gost-kolumnist ili će sve ovo biti samo uvod u evenutalno stvaranje nekog novog "taze" bloga, ostaje nam za vidjeti. Puno toga ovisi i o vama moja draga, znalački potkovana publiko J Kao uvod u lik i djelo ovog novinara navest ću dvije crtice koje ga umnogome karakteriziraju: U emisiji Aleksandra Stankovića "Nedjeljom u 2", na objedu Joška Kontića (sjećate se tog potrošenog političara?) da je SDP-ovac, Krile je (neki kažu netaktično; ja pak ne) odgovorio: "Gadite mi se i vi (HSLS, op.a.) isto koliko i SDP". Naravno, oni koji čitaju njegove kolumne znati će da je miljama daleko i od HDZ-a. Pa kojoj opciji onda pripada taj novinar upitat će se prosječno informirani čitatelj? Novinarskoj odgovaram ja. To vam je dakle ona opcija koja ne dobiva stan i posao pa onda otvara blogove kako bi svima nama pokazala što znači neovisno novinarstvo. Eh…. Druga crtica vraća nas u srednju školu na sat Hrvatskoj jezika. Zadaćnica je a tema o kojoj je trebalo pisati je Ujevićeva pjesma "Jablani". Što o tome pisati jebate – pitam se ja i većina razreda. Ali ne i Krile. On na spomenutu pjesmu napiše svoju pjesmu i izazove veliku nedoumicu kod dične profesorice Štefice. Dati mu jedan jer je promašio temu ili mu dati pet za sjajnu pjesmu o pjesmi? Kao sjećanje na te revolucionarne dane, Krile vas časti jednom uvodnom pjesmom nastalom gotovo u 5 minuta našeg telefonskog razgovora. To je samo bonus prije obećane priče. A vi, vi se iskažite u podršci. Inicirajmo ga, zarazimo ga blogom!!! J) P.S. Priča kojom će nas Krile počastiti govorit će o jednom davnom ljetu koje je sa Krilom i njegovim društvom proveo nitko drugi nego legendarni Johnny Štulić. A evo i uvodne pjesme: Virtualni Che Virtualna revolucija pobijedila stvarnu ko Jesenjinova čelična kobila blog umjesto puške plijeni glave muške postmodernu pljusku pobuna je dobila. Uz Pamelu Anderson, Monicu Lewinski Internetom jezdim ko po sedmom nebu (na stranu onanija i porivi niski) no sretoh i Chea na svjetskom wide webu. E-mailom mu promptno poruku odaslah: Silazi sa trona virtualnog svijeta! Kume, ne bih mrtav – uzvrati mi cinik Niti vidim Busha, nit' me Šeks baš smeta. Big Brother me loži, mala Morić Nina, Nives, Severina sad su moja mjera Zbogom ostaj rano od dušmanskih mina U nepovrat tonu Kuba, Higuera… Nek se s đavlom tuku imperijalisti, Ne dajem za Castra čak ni šuplji kokos, Svi su ti na vlasti u suštini isti: Ostajem uz Alku i uz Vlatku Pokos. Sirotinja, bagra, neka sama pati I sanja o prestanku eksploatacije Živjeli dovijeka svi poznati Hrvati I kraj Guttenbergove dominacije! |
