Borat ušao u Grad
|
Ne tako davno, o kino distribuciji u Dubrovniku, pisao sam ovako: Odlazak u dubrovačko kino već duže vrijeme izaziva mi strepnju. Hoće li biti predstave taj dan? Već je treći dan prikazivanja filma, je li optimistično očekivati zainteresirane gledatelje? Zimi je nešto bolje. Zimi za velike nevere, orkanske bure ili deprimirajućeg juga uvijek se nađe slučajni namjernik, besposleni pijančina, nogometaš ili zaljubljeni srednjoškolski par koji u zagrijanoj kino dvorani vide idealno sklonište od nepogodnih atmosferilija. Međutim, kad zatopli, situacija se stubokom mijenja. Ako je pri tom riječ o nekom ne-hollywoodskom spektaklu ili, gluho bilo, nekom alternativnom, umjetnički nabrijanom uratku, onda je stepnja sasvim opravdana. A o kakvoj strepnji je riječ, pitate se vi, sada već zbunjeni čitatelji? Dakle, nekad davno, u sumornim kancelarijama “Kinematografa Dubrovnik” navodno je utvrđeno pravilo da se projekcija ne održava ako je u kinu manje od 7 (riječima: sedam) gledatelja. Sic! Naravno da je riječ o izmišljotini koja je rezultat dogovora udarne trojke: prodavačica karata – “kidatelj” karata – kino operater ali dugo godina ta varka je je uspijevala. Sve dok jednog vrućeg, ljetnog dana kada sam zaista očajnički želio pogledati neki film, dakle..sve dok se tog dana nisam pozvao na izmišljeni Zakon o telekomunikacijama i kino distribuciji, naveo Narodne novine broj 12/93 te usput, zlu ne trebalo, napomenuo svoje "prijateljske" odnose sa v.d. direktoricom. Nemate pojma kako pali nabrajati izmišljene zakone. Nikad nitko ne provjerava i svi a priori vjeruju. Od tada, očajnički me mrze (odbili su mi izdati pokaz za kino predstave, nešto slično kao pokaz za autobus jer sam kao inventar u dubrovačkim kinima smatrao da mi takvo nešto naprosto pripada). Međutim, svoje pravilo o nužnosti 7 nazočnih gledatelja i dalje sprovode nad ovim jadnicima koji ne poznaju dovoljno dobro zakone. Kao ja. Što se u međuvremenu dogodilo? Pa, dogodilo se to da je u jedino dubrovačko zimsko kino stigao Borat. Točnije, multiplicirao se u tri predstave dnevno. Već danima, primaju se predbilježbe za karte, promijenjena je regulacija prometa, baš kao u vrijeme Ljetnih igara kako bi se lakše apsorbirale očekivane gužve i navala dubrovačkih filmofila u Stari grad. Insideri iz Policijske uprave javljaju mi da se odabrana grupica prometnih policajaca već danima sprema sa svojevrsnu intalaciju. Njih 14 (riječima: četrnaest) pustilo je brkove kao ingeniozni Židov pa će na dubrovačkim ulicama, dok reguliraju promet, predstavljati stanoviti foršpan hollywoodskoj uspješnici. Jutros je u dubrovačkoj bolnici rođeno i prvo dijete kojem su roditelji, tako prenosi lokalna tiskovina, odlučili dati ime Borat. Borat Paskojević – Kazo.Borat je ušao u sve sfere života provincijskog gradića. Dok ovo pišem saznajem da se dogodila "dizgracija" glede predstojećih, izrazito važnih izbora za gradske kotare i mjesne odbore. Predstavnica SDP-a uložila je prigovor na listu HDZ-a na kojoj se, na trećem mjestu (valjda su ga htjeli kamuflirati) našao Borat. Nije da imamo nešto protiv stranaca - nadovezala se predstavnica SDP-a - ali vidljivo je da sporna osoba nema adresu prebivališta u gradskom kotaru za čije se predstavničko tijelo nadmeće a mi smo ipak zemlja zakona. A što je razlog općoj histeriji? Naravno da kvaliteta nije ono što bi ljude privuklo u kina. Nije već duuugo vremena. Reklama u kojoj je prikazano par doskočica i eto ti planetarne popularnosti jednog, po svemu sudeći, sasvim prosječnog humorističnog filma. Prošlo su ona vremena kad sam se smatrao privilegiranim zbog saznanja da je Vesna koja je živjela čak 3 ulica dalje od mene, izgubila nevinost sa Markom koji je… Kako to mislite Vesna ovo čita? Hm…no dobro, danas svi znamo da je Britney Spears podnijela zahtjev za razvod. Znaju to i oni u prijateljskim državama Čad, Indonezija, Paragvaj. Ipak, ono što ne znate jest vijest da je Tom Cruise platio večeru 10000 dolara. Eto top teme za danas. Zašto ne raspravljati o tome što sve treba pojesti da bi se ispostavio takav račun? Big brother, Borat, Cruise, Glavaš, Huljić..... - Herostrate – kolega će dok zadihan ulazi u ured. - Čekaj, pišem nešto važno – odgovaram dok prsti razigrano plešu po tipkovnici. - Herostrate – opet će kolega, sada već uzrujano a na licu mu čitam očaj. Brzo ostavljam ovaj tekst, polazim mu u susret u očekivanju neke katastofe. - Što je prijatelju? Što se desilo? - Nema druže, nema niti jedne – sada već rezignirano izgovara kolega dok mu očaj proplavljuje sobu. - Čega nema pobogu? - Nema karata. Niti jedne. Sve je rasprodano. Nema ni za sutra. - Ali…ali….pa jesi rekao da je za mene? Jesi rekao da je za Herostrata? - pitam u nevjerici a očaj polako počinje obuzimati i mene. Od nogu, ravnomjerno se raspoređujući svuda… A onda "klik". Sve najbolje ideje nastaju u hipu. Vraćam se za stol, podižem slušalicu telefona, biram poznati broj… - Dube…Du….ma da, znam, znam da je gužva, sjednica Gradsko vijeća. Ma znam, da. Ali, trebaju mi dvije karte. Da. Dvije. Za ženu i mene. Ma za Borata, nego što. U redu? U redu, hvala ti puno Dube. Dok sam odlagao slušalicu, preplavila me istinska sreća. Spoznaja da imaš prijatelje na koje možeš računati čovjeka istinski veseli. |
