Ne pizdi!
Prvić nas je napustila i otišla na ladanje. Prhnula je kao čvorak i ostavila nas ucviljene. Pokušavamo se snaći, lutamo po kući, tražimo poznate situacije ali ne pomaže. Drugić je tu ali Drugić pokriva samo 20-ak posto cjelodnevnih aktivnosti. Karakterističnom mi dramaturgijom, pokušao sam inscenirati "svjetsku bol": - Ali Prviću moj, kako ću ja bez tebe, a? Kako? Pogledala me zamišljeno, nasmiješila se, raširila ruke i lakonski odgovorila: - Ali kad je tako, što možemo. Obećala sam tetki samo 5 dana. Onda ne uhvatila za ruku i dodala: - Mogu ti obećati da ću biti dobra, to ti mogu obećati. Sve to popratila je ozbiljnim klimanjem glave koje nije ostavljalo mjesta sumnji. Moja tri i po godine stara kćer upravo mi je nešto obećavala?!? Nazvao sam je sutradan uvečer, kada je opao intenzitet emocija. - Prviću, kad se vraćaš doma? - Nikad!!! - Prviću, tko ti je to rekao? - Tetka. - Sutra dolazim po tebe, jesi čula? SUTRA DOLAZIM!!! - Tata…. - Reci…? - Ne pizdi! - Mooolim? - Hehehe - Daj mi tetku, jesi čula??? Odmah mi daj tetku na telefon!!! …. - Daaa? - otegnuto će vinovnica zločina, đavolja učiteljica. - Pa dobro Marija jebemu jesi ti normalna. Kako mi to učiš malu? - Što je bilo? - Kako što je bilo? Pa jebote, govori mi da ne pizdim? Aloo, da ne pizdim?!? Pa kako ću ja graditi svoj autoritet prema djetetu koje mi već sad gov... - Hero... - Ma daj, stvarno..stvarno.. - Heroo..ne pizdi..hehe Sve je dokumentirano. Sve je pušteno na interfon. Žena je sve čula. - Lijepo ih tvoja sestra uči, bogumi lijepo. Čuda je licej od vas dvije napravio. - Hero… - Što. …što sad? Što se nerviram jel' to? Jel' se ne bi trebao nervirati, a? To ćeš mi reći? - Hero…. - Ma što je, što? - Ne pizdi. Poštovani čitatelji, želim vam svima sretan Uskrs. |