Rvacki galebovi na rvackoj plazi
|
Dana 28. listopada 2004. na plaži Banje, u neposrednoj blizini dubrovačke stare gradske jezgre s početkom u 8 a.m. počeo je sastanak galebova južnih provincija. Ovom sastanku, nazočni su bili delegati svih galebova (u narodu poznati pod nazivom Larus ridibundus op.a.) – njih cca 50-ak. Čak ni kiša koja uporno pada nije omela ove vrijedne pregaoce da razmotre svu problematiku koja se nagomilala u prethodnom kvartalu (od kad sastanak nije održan) Dnevni red spomenutog sastanka: 1. Završetak ljetne sezone 2. Osvrt na tragediju o akvatoriju Zeča 3. Problemi i iskustva sa kolegama iz drugih zemalja 4. Podsjećanje na Richarda Bacha Ad1. Konstatirano je da je protekla sezona bila zaista uspješna te da je hrane i lijepog vremena bilo u izobilju. Detektiran je i problem nedostatka smještaja galebova-turista jer je, u posljednje vrijeme, uočena pojačana izgradnja betonskih objekata od strane ljudi (pih!) na pustim liticama koje su turistički djelatnici tvrtke "Galebarije" koristili kao apartmane visoke kategorije. Nije usvojen prijedlog da se, u znak protesta, održi prosvjed sa ritualnim sranjem po Gradskoj vjećnici. Ad 2. U akvatoriju Zeča, pronađeni su ostaci 20-ak sasušenih ostataka galebova. Poznato je da je riječ o najznačajnijem staništu i gnijezdištu galeblje populacije pa je time ovaj pomor dodatno uzbudio duhove. Postoje indicije da su nesretnici pojeli otrov za štakore pa je upućena komisija na mjesto događaja koja će utvrditi sve elemente nemilog događaja. Ad 3. Sa podsmijehom, delegati su komentirali događaje iz Londona koje prenosi ljudski tisak a u istom se spominje da je sve više prijavljenih nezgoda u kojima se spominju morski galebi kao glavni krivci ozlijeđenih kućnih ljubimaca ili penzionera koji vrijeme provode u šetnji. "Stoga, upozoravaju britanski mediji, nije preporučljivo navikavati ove ptice da se hrane na prozorima, balkonima ili dvorištima. Međutim treba imati na umu da se jelo s nogu vrlo lako može pretvoriti u pravi "hičkokovski" napad". Galebovi su ovom prilikom podržali te don kihotovske podvige svojih kolega skinheadsseagulla iz Londona koji prednjače u anarhističkim metodama borbe za golo preživljavanje. Ad4. Ovom prilikom, delegati su se i prisjetili Richarda Bacha – čovjeka koji je preko Johnatana Livingstona – znatno pridonio popularizaciji ove predivne morske vrste. U čast njemu – pročitan je i jedan odlomak iz spomenute knjige: Na visini od trideset metara pružio je svoje opnaste nožice i uzdigao kljun silno se upinjući da krilima izvede bolno težak okret izvijenog tijela. Taj okret je značio da će letjeti polagano, pa je usporavao let sve dok mu vjetar nije postao šapat u lice, dok ocean nije ostao nepomičan pod njim. Stisnuo je oči da bi usmjerio pažnju, zadržao je dah, napregnuo sve snage da izvede još samo... dva-tri... centimetra... tog... okreta... .A onda mu perje zaleprša, on izgubi brzinu i padne. Kao što znamo, galebovi ne znaju za nesigurnost u letu ni za gubljenje brzine. Gubljenje sigurnosti i brzine u zraku za njih je sramotno i nečasno. Ali galeb Jonathan Livingston, ne stideći se, raširi krila i ponovi onaj isti drhtav težak okret - usporavajući sve više let, još jednom izgubi brzinu - jer nije bio obična ptica. Većina galebova ne haje da nauči nešto više doli osnove letenja - kako da stigne od obale do hrane i natrag. Jer, većinu galebova ne zanima let, već jelo. A ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Galeb Jonathan Livingston najviše je volio letjeti |
