Mala zemlja za veliki otpor
|
Svekolike impresije okupiraju mi misli na mojoj dnevnoj ruti od hotela Argentine do Starog grada. Ljeskanje sedefastog mora i poj izvansezonskih zrikavaca samo dodatno pojačavaju milinu koja mi kano plima oplakuje dušu ter milo mi srdašce. Ali, u posljednje vrijeme, svjedok sam pošasti koja sve više uzima maha u mojem malom gradiću u južnim provincijama. Riječ je o tim nekakvim joggerima koje u posljednje vrijeme primjećujem u zabrinjavajućem broju. U pravilu, riječ je o ženama srednjih godina, ružnjikavim na taj neki osebujan način i prilično loše građe. Na ušima walkman, na ruci sat i pogled "varenog zeca" (vidi opus Ljube Ćesića Rojsa, op.a.) uperen u daljinu. Naizgled, ne primjećuju svijet oko sebe ali…da li je zaista tako? Bio sam ja jednom u tom Zagrebu; gore imaju jedno jezero – Jarun. I sad, kad dođete na šetnicu spomenutog jezera, sve vrvi od joggerica i rolašica. Ali što? Ma čeljadi, to je za prolupati glavom, ne znaš u koju ćeš se prvu zablejati. Dođe prva i taman se pozicioniraš na njen lik i djelo kad naiđe druga. I treća…. Sve krasotica do krasotice… I sad se ja pitam, zašto su ove naše takve izglednjače a ove strankinje (jer naravno, riječ je o strankinjama) u pravilu ne-izglednjače?!? A onda mi je sinulo, u trenutku me preplavio osjećaj bijesa i beznađa. Pa naravno – ŠPIJUNI!!! Da, da premili, sve su to špijuni, bjelosvjetski strani plaćenici koji našu malu zemlju, prepunu ljepota nastoje pokoriti za svoje sebične, kozmopolitansko-materijalističke interese. I kad shvatite o čemu je zapravo riječ, sve se onda posloži kao sasvim jednostavne puzzle. Taj njihov pogled "varenog zeca" – to je samo obmana naučena u najboljim mossadovskim školama. Pa i taj, naizgled walkman, je li to zaista walkman? Ne naravno, riječ je vjerojatno o visoko sofisticiranom prijemniku koji uz pomoć obvezatnog sata kao GPS šalje podatke satelitu a isti se onda obrađuju negdje u planinama Rocky Mountinesa. Postoji u vama sjeme sumnje? O čemu ovaj baljezga? Zar se nismo naslušali teorija urote? Razmislite još jednom a zorno će vam se objasniti na primjeru našeg generala Ante Gotovine. Evo recimo, zar vi mislite da ti strani plaćenici zaista traže našega generala? Ma ne pobogu, naravno da ne, sve je to samo pokriće za druge prljave rabote koje odrađuju za tu svjetsku vrhušku zla. Oni traže RUDE. Da, da premili – rude, jer poznato je da je naša mila Domaja prebogata rudnim bogatstvom – poglavito tzv. Željeznom rudačom. I tako oni, pod krinkom potrage za generalom (a sve za neku njihovu vrhunaravnu pravdu) traže Antu a zapravo traže rudu. I vjerujte mi na riječ – kad jednom iscrpe svu rudu (a kako su počeli – nećemo dugo na to čekati) Antu nitko više tražiti neće. Stoga nek se general strpi još par godina. Uostalom, što je par godina u kontekstu vječnosti, zar ne? I tako, hodajući na svojoj svakodnevnoj ruti od hotela Argentine do Starog grada, više nisam indiferentan prema tim tzv. Joggerima. Uputim im prijeziran pogled koji znakovito govori: ZNAM TKO STE I ŠTO STE, MENE NE MOŽETE PREVARITI ALI POLAKO….POLAKO… SVE ĆEMO VAS RASKRINKATI. |
