Ako odem, prijatelji, na blogu mi pjevajte vi! O ovom tužnom životu, o nesretnoj ljubavi!
31.07.2009., petak
Deda jurio babu sjekirom, a ujak ubio rodu: "Branila se ka čovjek!"
|
Pismeni uradak jednog pučkoškolca na temu "JESEN U MOM GRADU"  POČELA JE jesen u našem gradu. Umrlo je više ljudi, kao i u svakoj jeseni. Meni ih je ža, ali Živku Orlandiju baš i nije. On često kaže da tako mora i treba... Ali, kad mu je brata majka gađala među rogove nije tako mislijo. Domaćice spremaju zimnicu. Ja sam srećan. Grad je pun lišća a tata kaže da bi smećari trebali da idu u *#*ˇ*?*c jer evo već treća jesen kako ništa ne čine. Od ove jeseni nam strašno fali struje u kuću, pa mama kaže za elektrodistributere da su to jedna govna, a nije mislila tako kad nam je kuća bila puna struje. Ove jeseni i ja sam kao i mnogi drugi drugovi smo se zaljubili u istu curu. To je ona mala od tatinog pašenoga - Vera. Ja je zovem Vjera jer me stid da se odvajam od društva. I ove jeseni ptice su pošle prema jugu. Rode, vrpci i slavuji su ostali. Meni ih je ža jer su one male i nezaštićene, pa bi ih mnogi mangupi mogli ubiti namrtvo. Đed kaže da su one ptičiji proletarijat, a nije tako mislio kad nam se roda posrala na "fiću", pa je fata do špadijerskog vrha. Đed je tada slomio nogu, a tu rodu je ubio ujak Vlado dva dana poslije golijem rukama. On kaže da se branila ka čovjek. Meni je bilo ža, a ža mi je i đeda koji je slomio nogu. Ali mi je žalije rodu jer je đed živ, a roda nije. A mislim da bi rodi bilo milije da je ujak Vlado slomio nogu, a da je ona ubila đeda pod špadijerski vrh. Mada bi meni bilo mrznije. Ja isto mislim da bi najbolje bilo da se ujak Vlado posra đedu na "fiću" i da ga je đed ubio sjekirom, ka što je htio babu jedan put, a da se roda nemiješa. To je radi toga što me je ujak Vlado (rak ga izijo) ćlepio u glavu kad sam prdnuo pred direktorom "Oboda" pa ga je bilo stid od mene. Od kad je ubio rodu još mi je mrzniji. Brat od tetke mi Vojo je ka svake jeseni kupio petarde kod Paljevića u Donje Polje. Oni nemaju para za ljeb pa prodaju petarde. Meni ih je ža. Baba kaže da su dobri ljudi, a nije tako mislila kad su joj zapalili garažu đe je đed i njegovi penzioneri igra fricik u pare. Jesen mi je još draga radi strika Želja što dolazi sa broda. On je bogat čovjek i dosta je zgodan. Svaki put s broda dovede novu strinu, pa ode na brod... Poslije ih mi teško izbacimo iz kuće. Nešo kaže da te žene šiljemo kod njega jer mu ih je ža da se svade s majkom po vas dan. A nije tako mislio kad su mu na kocku u pećinu pošle tri plate pa je ijo u našu kuću. Ne znam što bi još pisa od jeseni. Još sem da je volim i njeni plodovi nama đacima daju vitamine da bi smo postali jaki. |
17.07.2009., petak
Priprema kiselih krastavaca
 ZBOG ZAŠTITE svojih autorskih prava, molio bih sve novinare koji eventualno čitaju ovaj blog da mi se, ukoliko žele primijeniti recepte iz ove rubrike, obavezno obrate sa molbom za dozvolu, na koju im ja, naravno, neću pozitivno odgovoriti, jer recept mi je dala moja pokojna prababa koja se rodila prije Rojtersa, Hine, Si.en.ena, Ci.en.bi.sija i ostalih novinskih i izvještajnih agencija, no da ja vas sada ne zamaram sa svojom pokojnom prababom, krenimo mi, dakle, sa pripremom kiselih krastavaca koja počinje sa radom na terenu, a gdje bi drugdje i započela, budući da se zna kako današnji novinari uglavnom rade "na terenu", da ne bi netko, nedajbože pomislio kako samo skidaju RSS novosti sa internetskih stranica HINA-e ili, što je još gore, čuče na nekim žutim internetskim portalima, a la Indexs i Net, i prepisuju njihove vijesti, ili što je još gore da se negdje sakriveni u svojim press-laboratorijima bave genetskim inženjeringom, ne bi li nekako od muhe napravili slona, ma ne, oni vam o tome ni ne razmišljaju, nego su, kao što sam već ranije rekao, svi "na terenu" i marljivo slikaju, intervjuiraju, trče za ministrom Bajsom po gradskim trgovima, love barbu Iva Sanadera, odnedavno nazvanog "kapetan", po jahtama u privatnom vlasništvu (vjerojatno privatiziranim za jednu kunu od države, iako se na dražbi mogla postići i dvostruko viša cijena!) i tamo je pravo mjesto za početak spremanja kiselih krastavaca, no vi se sada sigurno pitate zašto su oni na terenu, kad se vijesti ionako mogu prikupiti i na one druge načine, jer tko će, uostalom (osim onih zagriženih antihadezeovaca) brojati svaku riječ i svako slovo,  Krastavac (Cucumis sativus) je (oz)biljna vrsta iz porodice Cucurbitaceae. Postoji mnoštvo sorti koje se uzgajaju širom svijeta, no najpoznatija je, dakako KISELI KRASTAVAC (vidi sliku). Osim što se može pripremati kao salata, može ga se staviti i u juhu. Medicina ga preporuča kao diuretik. Otud vjerojatno i naziv za novinarsku sezonu u kojoj vijesti ne služe za informiranje, nego za... kao diuretik. pa to uspoređivati sa parametrima drugih internetskih portala, ali odgovor je jednostavniji nego što biste vi to mislili – ni na jednom internetskom portalu nema vijesti jer je ljeto i dani su, kao i zemlja, sušni, a akteri koji redovito kreiraju dnevnopolitičke i ostale događaje sakrili su se u mišju rupu, a ja se sad ne mogu sjetiti je li to tako svakog ljeta ili je ovo ljeto nekakav izuzetak, no neću ja sada time razbijati glavu, nego krećem na posao, ujutro dok još nema vrućine, u vrtu, berem krastavce koji rastu ako ih se predvečer dobro zalije vodom, a popodne šlajdram po internetima i gledam kuda slijepac slijepca vodi i kada će konačno netko pasti (s vlasti u jamu povijesne ropotarnice), i što novinarima onda drugo preostaje nego čekat da čovjek negdje ugrize psa ili da naša draga premijerka, platinasta plavuša gospođa Kosor pomoli nos iz banskih dvora, prošeće do druge strane Mrakovog trga u crnobijeloj kombinaciji, bez šešira na glavi (sad će se netko sigurno dubiozno zamisliti nad tim činom i zapitati se jesu li to prvi znaci da je ono što se krije ispod te platinastosijede kose počela nagrizati zaboravljivost ili je možda ipak samo riječ o nekakvom dealu sa EPH), i eto ti skandala (bez one kvačice nad S) o kojem će sutra vrištati sve naslovnice, a gospoda, kao što su drugovi Bebić ili Šeks (ovaj put moram dodati tu kvačicu na S) i ministri koji znaju gdje se dešava i znaju gdje se odvija, će ih napasti zbog toga što, kad slikaju nju ili njih, na svim slikama ispadnu ružni (baš mi ih je žao...), o čemu će se, naravno, već prekosutra pisati u dnevnim novinama, a iz Vlade će stići demantij onog teksta od prekjučer i tako, ruka ruku mije, političari su na naslovnicama, novinari imaju materijal o kojem mogu pisati, a narod, kojem aristokrati na vlasti vole tepati da je demos, a kojem je uostalom svejedno kako ga se (pre)tepa, kao i meni, i dalje se pita kada će sezona kiselih krastavaca već jednom ZAVRŠITI, pa da novinari, ne kao ja sada, uspiju nekako, kao vijest, napisati VIŠE OD JEDNE REČENICE. |
16.07.2009., četvrtak
Odgovor drugu Geomiru (sa bloga don Angela)
Svom drugaru i prijatelju iz blogosfere, cijenjenom Geomiru, najprije bih želio citirati obje biblijske misli o kojima razgovaramo. Neka one budu i temelj za ovaj razgovor. PRVA MISAO: poslanica Rimljanima 12:2 Zaklinjem vas, braćo, da se preobrazite obnavljanjem svojega uma, kako biste mogli utvrditi što je Božja volja DRUGA MISAO: knjiga Propovjednika 3:11 Želju za vječnošću usadio im je u srce, jer čovjek ne može od početka do kraja dokučiti djela Božja Ova su dva retka naizgled kontradiktorna i vjerojatno je zbog toga drug Geomir postavio pitanje u vezi toga. Zato nam najprije valja razlučiti o čemu ova dva biblijska retka govore. Već sam kontekst u kojem se nalaze sve objašnjava, no iznijet ću jedno promišljanje. PAVAO govori o vjeri. Samoj vjeri u Boga, no i vjerovanjima u određena učenja. Što je zapravo vjera? VJEROVANJE U NEŠTO ZA ŠTO NEMA DOKAZA? Čuo sam tu tezu, možda čak i previše puta. Ona je prilično ustaljena, kako među vjernicima, tako i među onima drugima. Vjernicima služi kao opravdanje, a drugima služi kao dobar temelj za ismijavanje onih prvih i tvrdnju kako su nazadni, zaostali, lakovjerni. Di je kvaka? Kvaka se zove 11:1 – Jedanaesto poglavlje, a prvi redak Pavlove poslanice Hebrejima: Vjera je pouzdanje u ono čemu se nadamo, dokaz onoga što je stvarno, no nevidljivo. Vjerojatno primjećujete da se biblijska definicija VJERE poprilično razlikuje od one ranije spomenute uobičajene teze. Naime, vjera je vjerovanje u ono što je nevidljivo očima, no za to ipak POSTOJE DOKAZI. Dakle – VJERA uključuje RAZUM i zahtijeva DOKAZE. Da navedem neke praktične naprimjere: • Hoće li Katolik vjerovati u Trojstvo i nepogrešivost Pape? • Hoće li Musliman vjerovati u objavu Kur'ana i Ahiret? • Hoće li Židov vjerovati u budući dolazak Proroka koji će biti veći od Mojsija? • Hoće li Jehovin svjedok vjerovati da je Kraljevstvo Božje zavladalo 1914.? • Hoće li Adventist vjerovati da je subota, a ne nedjelja Dan Gospodnji? • Hoće li Ateist vjerovati u to da je život nastao iz izmućkane prebiotičke juhe? Ako bilo tko od njih želi biti PRAVI VJERNIK, ili kao što bi to rekao Pavao, UTEMELJEN U VJERI, tada te stvari u koje vjeruje MORAJU BITI DOSTUPNE RAZUMU, a ne smije ih se proglašavati svetom tajnom koju nije moguće razumjeti. U protivnom, ako to vjeruju samo zato što im je netko tako rekao da to treba vjerovati, na njih se primjenjuju Pavlove riječi iz poslanice Rimljanima 10,2: Revni su u služenju Bogu, ali nemaju ispravno razumijevanje. Dodao bih tome i Isusove riječi: Vi ne znate čemu se klanjate, a mi znamo čemu se klanjamo. Ono što je Isus propovijedao, u svakom je slučaju bilo dostupno ljudskom razumu. PROPOVJEDNIK govori o nečem drugom. To je onaj dio koji sam povezao sa izjavom druga Geomira koja glasi: Da bi znanstvenici otkrivali stvarnu sliku svijeta, kozmosa moraju biti prožeti dubokom vjerom u sebe i svoje sposobnosti, kao i u mogućnost da su pravila važeća za pojavni svijet racionalna, shvatljiva razumu. Ako su bez toga osjećaja, tada su kao čovjek bez noge ili ruke, sa drastično smanjenim djelokrugom djelovanja. S druge strane đabe ti prije spominjana vjera, ako nauka ne otkrije stvarnu sliku svijeta. Tada smo kao ćoravi. Propovjednik spominje izraz VJEČNOST (hebrejski: ad-olam) i time implicira to da je upravo toliko vremena potrebno čovjeku, pa ako hoćete – i znanstvenicima, kako bi u potpunosti otkrili i predstavili nam stvarnu sliku svijeta. Njihove sposobnosti su, stoga, prilično ograničene, ako u ničem drugom, onda u vremenskom smislu. Tako da nema smisla to od njih očekivati. Dakako, to ne znači da je nemoguće biti vjernik i znanstvenik u isto vrijeme. Ostali blogeri naveli su mnoge od njih. Ja ću dodati još jednoga: Michaela Behea, profesora biokemije na Sveučilištu Lehigh u Pennsylvaniji. Objavio je knjigu Darwinova crna kutija — biokemijski izazov evoluciji. Kritičari koji ne uspijevaju znanstveno opovrgnuti njegove tvrdnje, na kraju mu uvijek prigovore da je dopustio svojim vjerskim uvjerenjima da utječu na objektivnost njegove znanstvene prosudbe, budući da je profesor Behe Rimokatolik. Ovo je bila mala digresija, no htio sam reći kako znanost ipak ne može ponuditi potpune odgovore. Kada drug Geomir govori o tome kako znanost treba otkriti stvarnu sliku svijeta, prvo što mi pada na pamet je jedan znanstveni eksperiment koji su pokušali izvesti prošle godine – LHC (Veliki Hadronski Sudarač Subatomskih Čestica). Naime, jedan od njegovih ciljeva bio je i otkriti kako je nastao svemir – ili, da se izrazim riječima druga Geomira – otkriti stvarnu sliku o postanku svemira. Neću ulaziti u detalje pokusa, no oni koji su to malo pratili znaju o čemu se radi.  (Taj je eksperiment još prije 20 godina bio planiran u Sjedinjenim Državama, no zanimljiva je jedna malopoznata anegdota vezana uz taj slučaj. Naime, čovjek koji je radio u Uredu za analizu proračuna Kalifornije dvojici je nobelovaca koji su mu predstavljali cijeli projekt (kako bi izmuzli lovu od države) rekao da odgovor na pitanje kako je nastao svemir i život na zemlji mogu saznati za mnogo manje od 6 MLRD dolara – trebaju samo dobro proučiti prve stranice Biblije. Iako su na kraju odobrena novčana sredstva, projekt nije ostvaren zbog rata u Iraku 1991.) No što bi se stvarno saznalo da su oba pokusa uspjela? Saznalo bi se to da je Bog u početku stvorio nebo i Zemlju, kao što nam to kaže prva rečenica u Bibliji. Ne vjerujete? E pa onda biste trebali znati da to ne bi bilo prvi puta da znanost otkriva "toplu vodu" koja je davno bila zapisana u Bibliji. Navest ću samo nekoliko primjera: 1) Einsteinova formula E=mc2 – Izaija 40:26 Podignite gore oči svoje i gledajte – tko je sve to stvorio? (...) Zbog velike snage (ili "energije kojom sve pokreće") ne izostaje nijedno. (hebrejska riječ onim koja se ovdje pojavljuje doslovno znači kinetička energija ili dinamična energija). Biblija dovodi u vezu materiju i energiju, govoreći o materiji kao o obliku energije, što je znanost otkrila tek – nadam se da ne moram objašnjavati kad i kako. 2) Okrugli oblik Zemlje – Izaija 40:22 On stoluje povrh kruga zemaljskoga. Znanstvenici su koristili razne eksperimente ne bi li to nekako dokazali, a tek su 1957. to stvarno mogli i vidjeti. 3) Zemlja lebdi u svemiru – Job 26:7 – On drži Zemlju o ništa obješenu. Sjetite se starih ZNANSTVENIH teorija o tome... Zemlja na slonovima, slonovi na kornjači, kornjača u... Kako su samo neslavno propale. U Bibliji ovo piše već 3000 godina. Prema tome, ako se netko nada da će LHC i slični znanstveni eksperimenti otkriti nešto novo, sretno mu bilo. Ja sam poprilično mnogo uvjeren da neće. Možda će nam samo malo pojasniti prvo poglavlje knjige Postanka. Prava i iskrena znanost svaki je put samo potvrdila ono što piše u Bibliji. PA DA SADA nekako zaključim. Nadam se da sam drugu Geomiru malo pojasnio svoje stavove glede&unatoč njegovih komentara na blogu gospodina Angela. Zato, ako nakon ovoga i dalje misli da "riječ Bog predstavlja ništa više od izraza i proizvoda ljudske slabosti, a Biblija kolekciju lijepih, ali primitivnih poprilično djetinjastih legendi“, onda ga pozivam da još najmanje jednom razmotri oboje – i Boga i Bibliju – ali u svjetlu Božje Riječi, a ne dojma koji o tome dvojem ostavljaju ljudi i institucije koji tvrde da ih zastupaju. |
14.07.2009., utorak
Govor Josipa Jurja Strossmayera u Vatikanu povodom proglašenja dogme o Papinoj nezabludivosti na I vatikanskom koncilu (transkript)
 |
