Pregled posta

Priprema kiselih krastavaca

ZBOG ZAŠTITE svojih autorskih prava, molio bih sve novinare koji eventualno čitaju ovaj blog da mi se, ukoliko žele primijeniti recepte iz ove rubrike, obavezno obrate sa molbom za dozvolu, na koju im ja, naravno, neću pozitivno odgovoriti, jer recept mi je dala moja pokojna prababa koja se rodila prije Rojtersa, Hine, Si.en.ena, Ci.en.bi.sija i ostalih novinskih i izvještajnih agencija, no da ja vas sada ne zamaram sa svojom pokojnom prababom, krenimo mi, dakle, sa pripremom kiselih krastavaca koja počinje sa radom na terenu, a gdje bi drugdje i započela, budući da se zna kako današnji novinari uglavnom rade "na terenu", da ne bi netko, nedajbože pomislio kako samo skidaju RSS novosti sa internetskih stranica HINA-e ili, što je još gore, čuče na nekim žutim internetskim portalima, a la Indexs i Net, i prepisuju njihove vijesti, ili što je još gore da se negdje sakriveni u svojim press-laboratorijima bave genetskim inženjeringom, ne bi li nekako od muhe napravili slona, ma ne, oni vam o tome ni ne razmišljaju, nego su, kao što sam već ranije rekao, svi "na terenu" i marljivo slikaju, intervjuiraju, trče za ministrom Bajsom po gradskim trgovima, love barbu Iva Sanadera, odnedavno nazvanog "kapetan", po jahtama u privatnom vlasništvu (vjerojatno privatiziranim za jednu kunu od države, iako se na dražbi mogla postići i dvostruko viša cijena!) i tamo je pravo mjesto za početak spremanja kiselih krastavaca, no vi se sada sigurno pitate zašto su oni na terenu, kad se vijesti ionako mogu prikupiti i na one druge načine, jer tko će, uostalom (osim onih zagriženih antihadezeovaca) brojati svaku riječ i svako slovo,

pa to uspoređivati sa parametrima drugih internetskih portala, ali odgovor je jednostavniji nego što biste vi to mislili – ni na jednom internetskom portalu nema vijesti jer je ljeto i dani su, kao i zemlja, sušni, a akteri koji redovito kreiraju dnevnopolitičke i ostale događaje sakrili su se u mišju rupu, a ja se sad ne mogu sjetiti je li to tako svakog ljeta ili je ovo ljeto nekakav izuzetak, no neću ja sada time razbijati glavu, nego krećem na posao, ujutro dok još nema vrućine, u vrtu, berem krastavce koji rastu ako ih se predvečer dobro zalije vodom, a popodne šlajdram po internetima i gledam kuda slijepac slijepca vodi i kada će konačno netko pasti (s vlasti u jamu povijesne ropotarnice), i što novinarima onda drugo preostaje nego čekat da čovjek negdje ugrize psa ili da naša draga premijerka, platinasta plavuša gospođa Kosor pomoli nos iz banskih dvora, prošeće do druge strane Mrakovog trga u crnobijeloj kombinaciji, bez šešira na glavi (sad će se netko sigurno dubiozno zamisliti nad tim činom i zapitati se jesu li to prvi znaci da je ono što se krije ispod te platinastosijede kose počela nagrizati zaboravljivost ili je možda ipak samo riječ o nekakvom dealu sa EPH), i eto ti skandala (bez one kvačice nad S) o kojem će sutra vrištati sve naslovnice, a gospoda, kao što su drugovi Bebić ili Šeks (ovaj put moram dodati tu kvačicu na S) i ministri koji znaju gdje se dešava i znaju gdje se odvija, će ih napasti zbog toga što, kad slikaju nju ili njih, na svim slikama ispadnu ružni (baš mi ih je žao...), o čemu će se, naravno, već prekosutra pisati u dnevnim novinama, a iz Vlade će stići demantij onog teksta od prekjučer i tako, ruka ruku mije, političari su na naslovnicama, novinari imaju materijal o kojem mogu pisati, a narod, kojem aristokrati na vlasti vole tepati da je demos, a kojem je uostalom svejedno kako ga se (pre)tepa, kao i meni, i dalje se pita kada će sezona kiselih krastavaca već jednom ZAVRŠITI, pa da novinari, ne kao ja sada, uspiju nekako, kao vijest, napisati VIŠE OD JEDNE REČENICE.



Post je objavljen 17.07.2009. u 16:44 sati.