Glasovi ispod površine

Uvijek sretan, zdrav, čio, dobre volje, pun love i žena – meni to više dođe kao bolestan od sreće, bolestan od love, bolestan od ljepote. Ne možeš biti čovjek bez neke provalije u duši. Neki te đavo mora jebati makar u nokat na malom prstu.

Dražen je imao jedanaesti nokat, Ahilov nokat, povremeno ga je vitlao po cijelu noć, oka ne bi sklopilo od muke. Tako je postao zreliji. Bez toga bio bi kao da je sišao s reklame za uloške!

- Dosta si teoretizirao – promrmljao je jednog takvog ozreljujućeg jutra. Banuo mi je u cik zore, jedva sam ga prepoznao. – Moraš danas nazvati picu iz oglasnika i vidjeti kako se to uživo radi. Dosta s tom salonskom jebalistikom! S riječi među noge!

Bacio mi je pola kile teški oglasnik preko lica. – Nestajem! Tu sam za tri dana! I nemoj zvati ujutro, cure sada spavaju.

Uhvatila me tuga. Bez riječi ohrabrenja – jednostavno je zdimio moj neumorni frend Dražen. Osjećao sam se ostavljen na cjedilu. Nisam smio prijeći preko njegove zapovjedi. Nikad mi to ne bi oprostio. Nisam smio smisliti ni nešto s kratkim nogama. Otkrio bi začas na nekoj pojedinosti da sam lažljivac.

Morat ću kurvi u zagrljaj.

Prelistavao sam oglasnik. I, gle, nekoliko je oglasa podcrtano. Možda je to podvukao Dražen, možda je dobio časopis od poduzetnika – nema nikakvih bilješki. Samo običnom kemijskom označeno na preskokce:

ATRAKTIVNA Lily 20, zelenooka maza, duge kose, baby face, sexy ljepotica koja usrećuje gospodu! Zovi me na broj...

Prvo pa bez dlake na jeziku!

ŽANA 20/175/60/5 nova plavuša jačih oblina pruža strastvene trenutke gospodi u svom ili Vašem prostoru 0-24 h. Moj telefon...

Ništa bez matematike. Analiziram brojke, uspoređujem s brojevima u drugim oglasima i zaključujem: 20 je broj godina, 175 visina, 60 težina a 5?, hm, 5?, pa to mora da je broj grudnjaka! A ovo od nula do 24 moglo bi značiti da mogu zvati i u svitanje. Ipak, neću prkositi Draženu.

Veselo čitam sljedeći označeni oglas:

ŽELITE zgodnu mladu damicu Teu stvarnih 25 g., manekenskog tijela i većih grudi uz erotsku opuštajuću masažu. Nazovite!

Šteta što ne smijem zvati da dođe i barem me izmasira ovako poludrijemovnog!

BIANCA 20 g., studentica iz Zagreba, sexy tijela, vrhunske nogice, vrhunska guza i strukić, cice 4, vozim auto i dolazim sama kod Tebe u stan ili hotel.

Dostava u kuću! Ako kolabiram mogla bi me Bianca odvesti još i do Hitne pomoći!


Ploča do ploče – prasak!

U Word je ugrađen program AutoText za skladištenje najrazličitije građe, po volji. Budući da će svatko od nas umrijeti čim zaboravi njegovati razigravanje često se poslužim AutoTextom u koji unosim neobične ideje bilo tuđe bilo svoje. Ne mogu vjerovati da se time ne služi ni jedna prostitutka. Bolno! Još je bolnije da do sada nisam upoznao ni jednog jedinog pisca koji bi koristio bezgraničnost AutoTexta.

Pomoću AutoTexta iz budućeg stoljeća poslao sam sebi a sada i vama ovu informaciju:

„Nije tome tako davno da su ljudi mislili, bili zapravo sigurni, da nikad neće saznati što je bilo prije Velikog praska. Danas nam je to smiješno kao što je njima u dvadeset i prvom stoljeću bilo smiješno čuti da su ljudi nekad ozbiljno prihvaćali tvrdnju da je Zemlja ploča.“

Restituiranje prostitucije u Hrvatskoj (5)


Pisci su bivali sve stariji, malo tko se od ljudi na početku životnog puta upuštao u ovo potpuno nesigurno i nikako plaćeno zanimanje. Kod ljepotica noći bivalo je suprotno: sve više uključivale su se u rad u dobi koja je bila tako niska da su je morale čak i prikrivati. Bilo je riskantno ispod osamnaeste godine ulaziti u unosni biznis i ostati neprimjećen. Išlo se i s lažnim ispravama. To je, međutim, bilo dvostruko opasno jer bi i kazna bila dvostruka. Elektronika je i ovdje munjevito mogla otkriti sve pojedinosti o osobi. Ne samo dan i sat rođenja nego i sekundu kad ste pustili prvi krik. Ljudi su sve duže živjeli, glad za mladom pičetinom postala je uobičajena. Književnost i prostitucija razvili su posebne forme u gerontosferi.

Dio pisaca je „zapošljavao“ ocvale prostitutke da im budu Šeherezade. Pričale su im pojedinosti iz svojeg bogatog spolnog iskustva, neke su prele cijele sapunice prebogate jedva zamislivim zapletima. Mudri i prevrtljivi majstori pera pod svojim bi imenom objavljivali tek malo dotjerane životne priče. Na plagijat nitko nije ni pomišljao. Pisci potpuno slobodno kradu tuđe živote i imaju pravo s njima raditi što god ih volja. Tek ako je netko životnu priču napisao i objavio – e, onda je ona samo njegova bez obzira kojom se profesijom inače bavi. Napisana priča ima svoj život i isprave bez obzira znaju li se njeni genetski sastojci.

Ljepotice i književnici jednako zdušno vodili su brigu o kvaliteti života. Farmaceutska industrija imala je brojne preparate kojima se odgađalo biokemizam klimakterija. Ženska jebozovnost sve superiornije je svladavala prošlostoljetno shvaćanje dobnih granica. Cijene su ipak bile niže ali to je otvaralo vrata mladoj klijenteli suprotnog spola koja se još nije poslovno učvrstila. Proračunatost mogućih partnera blokirala je spontane veze i dečkima je sve teže bilo doći do pičke. Kao i piscima bili su upućeni na vrlo kvalitetne i jedva primjetljivo sparušane stare dame. Mlade dame pripadale su uglavnom gospodi iz gerontoloških ordinacija.

Hrvatske prostitutke - u svjetskim relacijama na vrhu s kvocijentom inteligencije – u ovim promjenama nisu se baš dobro snalazile. Vjerojatno su bile opterećene teškim jarmom tradicionalnog odgoja.



Sinergija dvaju žudnji

Novi alati nude multimedijsku umjetnost. Iako je pisana riječ najpotpuniji, najrazvijeniji i najobuhvatniji proizvod ljudskog bića nove mogućnosti već vode književnu imaginaciju da ne odbija nego kreativno prihvaća nešto manje potentne sliku i zvuk – nestaje klasična prozna forma, nastaju novi žanrovi. Kao što je ep završio svoj radni vijek i presložio se u roman, tako danas i romanu nema druge nego da se presloži u multimedijski žanr.

Nažalost, vrijeme sporosti je za nama. Ne može se više godinama čekati da pisac prema zbivanjima oko sebe postigne neophodnu (?) distancu. Hoće li književnost pripasti samo najbržima? Hoćemo li uskoro pisce dijeliti na brze, usporene i spore? Hoćemo li pisce slati na test inteligencije i prema njihovom IQ-u sortirati ih u pripadajuće kategorije (kao boksače) i odvojiti ne samo elitnu od amaterske književnosti nego i jednomedijsku od multimedijske, neposrednu od distancirane, jednoautorsku od poliautorske (recimo ne samo kao u pjesničko-grafičkim mapama nego istovremeno kreirane novožanrovske cjeline od umjetnika školovanih likovno ili glazbeno i u određenom projektu udruženih s bogomdanim spisateljem)?

U vrtlogu smo velikih procesa koji stubokom mijenjaju i tehnološki i socijalni prostor kako knjige tako i pičke. Trebamo li – ovako mali ali neukrotivi – propustiti i ovu šansu da svijetu pokažemo što sve nudi sinergijsko djelovanje dvaju elementarnih žudnji!?

Restituiranje prostitucije u Hrvatskoj (4)


U tri do pet godina koliko nam još treba do ulaska u Europsku uniju teorija kaosa očitovat će se u mnogim djelatnostima. Prije svega u književnosti, šire u cijeloj kulturnoj sferi, ali i u rubnim djelatnostima kakvom socijalno nagluhi pozicioniraju prostituciju. Nije isključeno da će se književnici udružiti s prostitutkama i zajedničkim naporima ispisati tražene Jebačke dnevnike. Zašto će Unija tvrdoglavo insistirati da joj se dostave baš ti dnevnici nikad neće biti objašnjeno. Bit će to prvi put da se poslije sramotnog natezanja oko potpuno besmislene potjere za topničkim dnevnicima Uniji smjesti kajla „usridu“. Hrvatski ulazak mogao bi tako postati cijenjeno veleučilište za školovanje kadrova iz EU!

Granice prema EU bit će sve više zatvarane. Samo naivni nadaju se da ćemo biti tetošeni, rado viđeni ili čak nagrađivani posjetitelji na drugoj strani Unijskog zida. Ni jedna prostitutka neće tamo naći kruh nasušni jer će se tamo prijeko države itekako pobrinuti da im mir i profesionalno poslovanje ne poremeti stihijska bujica s jugoistoka. Naše djevojke jesu na vrhu po ljepoti, čistoći i zdravstvenoj disciplini ali kaos na domaćem tlu rušit će rejting naših djevojaka. Kriteriji se donekle razlikuju od ovdašnjih. Bez radne dozvole izgon će biti standardna metoda. Agrarne ljepotice teško će se prilagođavati zahtjevima kakvi su se uvriježili na našem tržištu a zahtjevima razvijenih tržišta nikako neće moći udovoljiti. Kako uvjeriti djevojku koja je bila najljepša u selu i okolici da je ostala bez prava da bira. Može biti izabrana ali nema nikakva prava da bira. Morat će se javiti na pretpristupne fondove EU za financiranje ubrzanih edukacijskih tečajeva.

Dražen mi je nanizao cijelu skalu samovoljnosti naših prostitutki. (Kad prionem pisanju knjige o tržištu tijela elaborirat ću taj raskoš prohtjeva – ovako ukratko ne bi mi nitko vjerovao!) Ono što se nudilo prije recesije već ove jeseni postat će prošlost. Svi će i dalje imati iluziju da mogu sve, ali, nažalost, kaos će ih ubrzo uvjeriti da mogućnosti završavaju na gotovo ničemu!

Prostitutke su trn u oku moćnicima na svjetskom tržištu jer svoju robu ne prodaju na kartice. Rade samo za živu lovu i u tom su dijelu potpuno sjajno organizirane. Čak ne padaju u zamke bankovnih dosjetki sličnih financijskom inženjeringu i sličnim globalizacijskim trikovima. Ali privid slobode ishlapit će pred najezdom kontrole putem ugrađenih čipova ili elektroničkih narukvica kakve i kod nas već imaju zatvorenici kad idu na godišnji odmor. Privredno slabašne državice kakva je naša neće moći dopustiti da se golemi novac neoporezivo vrti u sivoj ili crnoj zoni. Koliko im god bude teško prihvatiti legalitet prostitucije morat će po hitnom postupku donijeti odgovarajuće zakone. U početku i to će pogodovati silama kaosa. No, bez žrtava se lažna slika ne može samo tako izbrisati. Za državu bit će neizmjerno bolno priznati djelatnost prostitutki kao častan i domoljuban posao. Poslije službenog priznanja svijest o novom statusu prostitutki još će godinama bolno izranjati na svijetlo dana. Ili noći. I dana i noći, zapravo. Najvažnije je ipak da će kao i Topnički i Jebački dnevnici biti samo prošlost.

Tako reći tek na dan ulaska u EU naše skromne djevojke i gospođe prestat će biti tretirane kao kriminalke. Najzad će moći mirno spavati. Konačno će i one moći zvati policiju svaki put kad budu trebale zaštitu.

Prostitutke će vrijeme kaosa preživjeti ali nisam siguran da će ga preživjeti književnici i ostala umjetnički orijentirana stvorenja. U svim područjima bit će golemih žrtava, najviše među nezaštićenim kulturnjacima.


Kočije tandrču kroz eter

Za sve treba kraće privikavanje i neka koliko toliko odgovarajuća edukacija. Moja generacija je rasla u vremenima koja nisu tražila doživotno svakodnevno učenje. Iz teško objašnjivih razloga zadržali smo se na dojmovima što su ih u nas unosila naša čula. U nama je vladao potpuni nemar za tehnička, tehnološka i znanstvena proširenja spoznaja ali i proširivanja naših prilično ograničenih čula. Za nas je televizija program koji vidimo i čujemo našim biološkim senzorima, a to kako je živa Miss Štikla doputovala na ekran u našem dnevnom boravku jednostavno nam nije u sustavu da bismo makar i u osnovnom opsegu poželjeli znati. Što da pričam!? Većina mojih kolega drži da je interes za stvari koje nas sve žešće zapljuskuju i pred našim očima mijenjaju dojučerašnji svijet poguban za književnika jer ga zavode i odvode od bitnih tema i „udubljivanja“ u sudbinska pitanja. Gotovo da bih se usudio reći da je opći strukovni stav da je neznanje moć koja pisca oslobađa od bilo kakvog ropstva. Čini se da je taj paradoks sam po sebi nemoguć u stvarnom životu. Zbog nečega on je itekako prisutan, stvaran i ugrađen u mnoge teorijske postavke književnih jaslica, vrtića i škola (uključujući i fakultete).

Užurbanost i vedrina napušta lica prostitutki


Dok Dražena slušam i „gledam“ život prostitutki i s prostitutkama izgleda mi gotovo romantično. Sve je dobro organizirano, sve ide kao po loju, miriše, opaja, užitcima nikad kraja.

Istina je da se nekad prizor podudara s luksuznim šalterom na banci gdje se uz osmjeh i iskazivanje zadovoljstva uzorno ponašaju stranke s obje strane šaltera. Među njima je sigurnosni kondom, robi se zna vrijednost, nitko nikoga, barem prividno, tu ne zakida.

Gvalja gorčine povremeno se ipak kotrlja među „strankama“. Ljudska je priroda doslovno i psihološki razgolićena. Ni sami ne znamo dovoljno o sebi, ničime ne možemo jamčiti da već sljedeće sekunde neće iz nas provaliti okrutna životinja. U svima nama čuči kanibal. Ljudska priroda može lako iskočiti iz civilizacijskih i kulturoloških kanona. Prostitutka je u podređenom položaju, manje zaštićena, slabija, gola do dna duše.





Klaudija voli pričati o svojoj mušteriji kojemu se ni poslije godinu dana ne diže. Znao je plaćati i četiri sata ne bi li kako podigli davno palog borca. Klaudija ga je natjerala da ode psihijatru, tri se mjeseca mučio u dugim tretmanima poznatog seksologa, ali stvar se i dalje ne diže. Plakao joj je nad pičkom. Proklinjao zlu sudbu. Do danas krv nikako da se sabije na pravom mjestu. Klaudija sada sa strahom odlazi kod preponiznog očajnika koji je tek navršio tridesetu (čak se upoznala i s njegovom ženom). Klaudija se boji da čovjek jednostavno ne pukne i upravo njoj koja mu je potpuno predana ne učini kakvo nepopravljivo zlo.

Život je kocka. U krevetu ni jedna karta nije lažna. Obje strane vole igrati igru istine. Na sreću igra završava tako da su oboje dobitnici.

Nažalost, zadnjih pola godine stvari idu sve lošije. Dio klijentele je osiromašio, narudžbe se smanjuju. Nevidljivi sindikat vlasnika ilegalnih prostitucijskih firmi drži i dalje cijene jednako visoko kao i prije recesije. Tipična hrvatska boljka da visokim cijenama nadoknađujemo lošiju prodaju zahvaća i tržište tijela. S druge strane priljev novih djevojaka je sve veći. Ostavljene bez radnih mjesta dio njih priklanja se jedinom izlazu: smirivanju nezasitne muške gladi za seksom. (Jasno, ni suprotni spol ne zaostaje.) Štoviše, došlo je do ruralizacije prostitucije. Žene koje su otišle sa sela u grad i u ovo krizno doba ostale bez posla nemaju se, u pravilu, kamo vratiti. Ako dobro izgledaju samo je pitanje vremena kad će udariti brigu na veselje. Amaterizam, baš kao i u književnosti, prevladava sve više na tržištu spolne mehanike.

Među piscima problem je još izraženije jer se najveći dio književnika, a etablirani pisci su već u zrelim godinama, slabo ili nikako ne snalazi u korištenju novijih i neophodnih tehnoloških prednosti kod pisanja:


Strah blokira književničku elitu


U sadašnjem trenutku hrvatska umjetnička književnost u izuzetno je teškom položaju. Izlaz na Internet moguć je ali hrvatski Internet tek je prohodao, a većina elitnih književnika u dobi je kad im se život u drugom nezavičajnom kraju ne čini pravim, punim životom. Rođeni su, odrastali su i razvili se u vrhunska pera u gutenbergovskim šumarcima i obalama i ne znaju kamo bi sami sa sobom u tom novom pejzažu koji ih više podsjeća na neku marsijansku domaju, ako ne i na mnogo dalju od ove unutar donekle usvojenog Sunčevog sustava. Gotovo da su prihvatili ulogu žrtvovanih. Njihova pobuna nigdje se ne čuje. Čak ni u klupskim prostorijama uz kavicu i vinjak teško da će netko od njih postavljati pitanje reanimacije. Među njima sadašnjost je već odavno preselila u prošlost.

Internet nije u ovom malom jeziku dovoljno razvijen

Nova tehnologija ne mijenja samo medij u kojem se umnožava književnina nego mijenja i samu književninu. Neki od nas još se uvijek plašimo sjesti u zrakoplov jer se kretanjem u nevidljivom mediju i na „neprirodnoj“ visini osjećamo jadno i bespomoćno iako je taj transport sigurniji od svih prizemljenih kretanja. Književnik se boji sjesti za računalo jer mu taj kiklopski suradnik izgleda ili kao Veliki Brat ili kao Čapekov „odvadek“ ili kao mitološko hibridno biće koje se hrani najtananijim nitima što ih pletu spisateljev um i srce.

Što je uključeno u cijenu


- Da nema ljubljenja u usta i ševe bez zaštite to ti valjda ne moram govoriti – smijuljio se Dražen. – Nema ni turanja u damino guzu, ukoliko dama ne pristaje a ti dodatno ne platiš. U plaćeni sat ulazi samo pušenje i svršavanje u prezervativ kojim se i ti i dame držite na distanci manjoj od jednog milimetra, nije određeno koliko puta. Ako si u stanju možeš i pet puta svršiti, dame se to ne tiče. He-he! – dodao je veselo. – Metak u dupe nema određenu cijenu. Svaka gospodična cijenu formira samostalno, gazda oko toga ne pravi istragu. Jedna je htjela uzeti 2.000 kn, druga samo 100 eura. Budući da nisam porno zvijezda ne bih jebao u guzu čak ni da ona meni plati recimo pet tisuća eura. Nismo svi isti!






Pokazuje mi fotke s upisanim „umjetničkim“ imenima i datumima. – Malo koja se da fotkati. Sve se boje tog vražjeg Interneta, boje se da će ih prepoznati prijatelji, znanci, susjedi, rodbina. One koje pristanu su stvarno čudne: neke ti se zabadava namještaju jer vjeruju da će prije ili kasnije postati slavni fotomodeli. Druge bi pristale da stanu pred tvoj digitalac ali za cijenu veću od ševe u dupe. U prosjeku svaka deseta pristaje na digitalizaciju svoje čarobne ljepote. Obično ih čarobiram sjajnim uljima na zidu mojega stana, zafuliram da sam i sam slikar, pa umjetnički fotograf, i eto ti ga na, ptičica padne sanjajući da će postati netko i nešto.

Dražen nije Škot. Čak ga nisam ni zamolio a već mi gura u džep DVD pun snimljenih ljepotica. – Mogu poneku objaviti na svom blogu? – pitam ga sramežljivo. – Ma, objavljuj, u ovom totalnom kaosu ljepota je jedino što nas čini ljudima! – bio je skoro pa patetičan.

Ja sam, međutim, sve više postajao sklon patetici. Nametalo mi se da uspoređujem rad i zaradu dviju različitih a opet bliskih struka: prostitucije i književnosti. Krećem:


Moć amatera iz godine u godinu bit će sve veća, jača, brža


Vrijeme kada je dominantnu ulogu imala vrhunska književnost nestaje. Amaterizam koji je bio na rubu kulturne sfere sada je u njenom vrhu. Amateri pišu za amatere, amateri objavljuju amatere da bi ih amateri svojim amaterskim probavilima trošili, amateri u medijima žive od amaterskih nepodopština (dijelom i od prodavanja amaterizma pod maskom elitizma), amateri nagrađuju amatere, amateri oblikuju školsku lektiru njegujući sve amaterskije ukus i potrebe amatera. Cijeli krug u kojem je živjela književna, jednako elitna, knjiga, jednako vrhunsko umjetničko djelo postupno se zatvara u sve neprobojniji Siget. Danas nije moguć Joyce, čak ni Henry Miller, čak ni Krleža, čak ni Marinković... nitko s okusom književne soli.

Pred nama, oko nas i u nama, piscima koji vjeruju da je vrhunska književnost potrebna (iz mnogih, gotovo sudbinskih) razloga stoji nužnost da otvorenih očiju pogledamo u lice stvarnosti u kojoj jesmo i koja će trajno činiti sve da razvija amaterizam na štetu tržišno inkompatibilnog elitizma. Također moramo postati potpuno svjesni da ni u velikim jezicima i narodima nema mjesta eliti. Amateri svih zemalja već su se ujedinili. Nemojmo se zavaravati da je njihova snaga samo kratkog daha i da će se urušiti kao što su se urušili i ujedinjeni proleteri. Organski povezani sa snagom tržišta njihova će moć, suprotno naivnim očekivanjima, iz godine u godinu biti sve veća, jača, brža.

Samo odlazak tržišta u ropotarnicu povijesti može u povijest vratiti umjetnost!