Glasovi ispod površine

Koliko stoji nutra-van u Lijepoj našoj

- Minuta daminog tijela dođe ti između 10 i 15 kuna! – tumači mi Dražen S. koji je na vrijeme pritisnuo kočnicu na kreditno zaduživanje. Bio je visokoakumulativni građevinski poduzetnik, lova se slijevala na njegov račun kao da je ispumpava iz kamionskih miješalica betona. Za razliku od Obame i Sanadera u zraku je nanjušio financijsko-kreditnu prostituciju. – Ovo što rade banke s kreditima čisti je financijski inženjering kakav je bio u modi početkom devedesetih. Ljudi će strašno najebati, i ne samo ljudi, cijele će države na bubanj! – tako je govorio Dražen. Uzalud! Hrvatska naiva umire posljednja.

- Dama koja dolazi kod tebe u stan, kuću ili hotel stoji 800 kuna i to ti je 13,3 kn po minuti. Ako pak ti izvoliš kod nje onda će te dama koštati 600 kn po satu što je 10 kn po minuti. Meni, međutim, intimnije je i čistije izvoditi piruete u mojem stanu jer ne gledam likove koji su neposredno prije mog dolaska sišli s dame. Koje su to face! Kao da su modelirani od prezervativa! – tješio se veliki bivši graditelj. Za sebe je ostavio prekrasan vila-stan koji samo što nije prodan, ali očito je da još dugo neće promijeniti vlasnika.




Dražen je prešao četrdesetu, oženjen je prelijepom plavušom slikaricom, pa se sada iz dokolice bavi galerijskim poslovima. Preprodaje slike, a kako mu novac nije u pitanju uspješniji je i u tom poslu od mnogih koji u panici moraju zaboraviti na prave vrijednosti. Njegova ženica vjerojatno zna čime se osim slika njen mužić bavi ali tko da se buni kad u ovoj općoj nestašici imaju tri vile na tri otoka na našem lijepom Jadranu i još čitav niz nekretnina ali i pokretnina.

Dražen za eskort dame ne želi ni čuti, kaže da su među njima skladne, dobre pičke prava rijetkost. A i ne smije se baš previše pokazivati po lokalima i izletištima. Dražen je siguran da se u Hrvatskoj gotovo svi više ili manje poznaju. Ja pak preporučam vrlo iscrpan, sjajno pisan blog bivše eskortesse Annabelle na adresi http://callgirldiary.blog.hr/ Ona o svemu zna mnogo više od Dražena pa je svakako čitajte čak i kad piše o pušenje malih, gadnih cigareta!

Skoknimo sada u razdoblje u kojem će knjižničari zarađivati daleko bolje od prostitutki:

Knjižničari će biti među izuzetno visoko cijenjenim profesijama

Jedno od teže pokrivanih područja bit će asocijativna kreativnost. Dio koji će uključivati umjetna inteligencija vjerojatno će u početku biti kopiran od kreativnih duhova žive, ljudske inteligencije. Bibliotekari bi mogli biti ključne osobe koje bi povezivale ljudsku i umjetnu inteligenciju.

U sve težoj prohodnosti kroz gradove knjiga nametat će se potreba za uređenjem podataka po razinama kvalitete. Sa stručnom literaturom lakše će se utvrditi kriteriji ocjenjivanja, ali kod književnina, uzmimo poezije bit će itekako mukotrpno klasificiranje naslova. Globalizacija neće stati u Hrvatskoj ili Vijetnamu. Zahvatit će i Koreju i Etiopiju. Gospodarski u manjoj ali internetski u punoj mjeri. Poezija u Alma Ati i Osijeku imat će mnogo više podudarnosti nego što je to danas slučaj. Nama ovdje i svuda bit će neophodno ugraditi kvalitativne filtre. Jednostavno neće biti vremena da se bez pomoći pregleda ikoji žanr ili čak podžanr svjetske, globalne književne produkcije. Gledam susrete u virtuali ali i u real lifeu budućih knjižničara koji na savjetovanjima usuglašavaju kriterije, izgrađuju platforme i istražuju moguće organizacijske sustave pohranjivanja podataka (knjiga). Hantimansijski Čegec bit će prepoznat kao sljedbenik hrvatskog Čegeca, a kolumbijski Čegec bit će smješten negdje blizu ove dvojice, nikako uz nekog južnoameričkog Luku Paljetka. Jasno je da će velike dileme selektirati svako izvornije djelo. Morat će se naći postupak (procedura) koji će ga dovoljno izdvojiti a ipak ga učiniti dovoljno dostupnim preko polisenzibilnih vodiča. Vrhunski znalci (prepoznavatelji) književnosti bit će pomagani vrhunskim poznavateljima računalnih softvera i novih hardvera. Umjetna inteligencija ovdje će itekako imati što raditi.

Dok proizvodni procesi danomice doživljavaju unapređenja, usavršavanja i uvođenje najnovijih tehnoloških dostignuća prostitucija je pred velikim pitanjem kako da slijedi trendove neophodne za uspješni opstanak na tržištu. Činjenica je da muški klijenti i dalje traže dobra, mlada i skladna ženska tijela i da se tu nema što puno implementirati. Silikoni, tetovaže, kozmetički trikovi – sve je to već u standardnim ponudama potpuno zastupljeno. Štoviše i higijena i zdravstveni standardi također nisu nikakva novost. Suvremena prostitutka drži do sebe i dovoljno je razumna da se neće dovesti do insolventnosti izlažući se opakim boleštinama ili gubljenju rejtinga samo zbog toga jer joj je teško oprati zube ili pičku, jer skuplja loj u vlasištu ili noktom na nožnom palcu dere klijentu kožu na listovima ili trbuhu. (Nećemo ovdje posebno navoditi suprotne primjere kada ženski kupci izabiru muška tijela jer smatramo da u osnovi i nema većih razlika posebice ne danas kada je ravnopravnost spolova već uzela dovoljno maha!)

Prostitutka ili njezin poslodavac koriste i-phone, s lakoćom pronalaze sve gradske lokacije, u računalima imaju baze podataka o klijenteli, međusobno razmjenjuju podatke koje koriste radi sigurnosti i pouzdanosti, zakonske okvire znaju do zadnjeg slova, policijske metode i procedure čak i bolje od nekih policajaca.

- Pa što se onda ima restrukturirati!? – pitat će se čitatelj neviniji od mene. Najkraće: sve što prijeti dolaskom globalizacijskog tsunamija. Kroz povijest kurve su maestralno svladavale sve prepreke, ali ako ne nađu zajednički jezik s globalizacijom željeznicu će začas progutati daljina! Koliko god bile potrebne neprilagođenost novim zahtjevima tržišta nemilosrdno će ih desetkovati. Preživjele su tisućljećima jer su se na vrijeme prilagođavale promjenama.

Individualna borba na tržištu neće biti dovoljna. Restrukturacija prije svega treba rezultirati zajedničkim i potpuno legalnim položajem na tržištu. Prostitutke se moraju odmah izboriti za primjerenu zakonsku regulativu. Njih ne iskorištavaju klijenti nego kompletna društvena strategija koja ih svojim licemjerjem izjednačava s kriminalcima. Njihova delikatna i društveno nadasve korisna djelatnost, posao u kojem ni najmanje nikoga, ali baš nikoga ne iskorištavaju, najzad u ovim sve težim uvjetima treba društvenim i stručnim elaboriranjem biti uvedena u registar zdravih i korisnih djelatnosti. Reći ćete da pretjerujem, ali ipak ću na glas reći: njihova djelatnost spada doista u zdravstveno učinkovite postupke pa makar ponekad to imalo samo placebo efekte. Prostitucija nije nikakva paramedicina, nikakva alternativa! Ako se prostitucija u globalnoj tržišnoj utakmici neće moći restrukturirati zdravstvo će bez nje za nekoliko godina financijski kolabirati!


U sljedećem postu razmotrit ćemo šanse za restrukturaciju u Hrvatskoj a sada skoknimo na nastavak mojeg teksta kojemu besramno skidam halje od papira:

Svi smo mi homo universale

Pomoć bibliotekara će zacijelo biti dragocjena. Struka će pratiti razvoj softvera koji će osiguravati najpovoljniji put kroz ne šumu ili prašumu podataka, ne mora i oceane podataka, nego kroz količinu podataka kakva leži dijelom još skrivena u svim svemirskim vremenima.
Bibliotekari će biti na izvoru mnogih novih postupaka, nalazišta, tehnologija.

Vjerojatno će doći do sinteze današnjih fakultetskih i bibliotečnih struka. Bibliotekari će biti svojevrsni higijeničari zapisa kao i pedagozi u svladavanju nepregledne raspoložive građe te ujedno ažurirati goleme dnevne priljeve novih podataka. U svakom slučaju bit će dio ekipe koja će asistirati svima onima koji će služiti danas još uvijek nezamislivo brzom širenjem znanja i spoznaja.

Renesansni homo universale koji je odavno nestao u timskome radu nestajat će sve više u udruženim rekao bih kolektivima timova. U tvornicama znanja. Ne mogu a da ne kažem pomisao da nije isključeno ekipno građenje i u području umjetnosti. U glazbenim i likovnim umjetnostima to i nije toliko izvan postojeće prakse ali u književnosti takve slučajeve možemo na prste nabrojiti. Međutim, kako će i u toj najosjetljivijoj umjetnosti doći do multimedijskog prožimanja sa svim stvarnim i virtualnim područjima ne bi možda trebalo isključiti istraživačke i eksperimentalne asistente u stvaranju književnog djela. Bibliotekarska pomoć tu bi sigurno mogla biti dragocjena.

Galaktička crna rupa već usisava političke stranke i to sve redom bez obzira na njihove dimenzije. Po građi one se ionako ne razlikuju. Trenutno su toliko usuglašene da samo pomnim promatranjima možemo uočiti beznačajne razlike u njihovim programima, a u praksi i te razlike nestaju. Danas ovako sutra onako, sve će učiniti svaka samo da je ne bi crna rupa progutala. Prava blog-celebrity Annabella pošteno je na svom blogu iznijela iskustvo s abortusom. Stranke će se oko ovoga pitanja na nož zavaditi, ali ne pitajući se ni najmanje što o tome kaže žena ostavljena u pustinji sa svojom trudnoćom. Za stranke ljudi ne postoje. Postoje samo glasačke ruke.

Isprika! Ne samo glasači! Postoji i golema organizacija s uredima, voznim parkovima, prinadležnostima, znamenjem, okupljanjima, izborima i – najvažnije! – stranačkim obvezama (uključivo poslušnost). Cijeli taj stroj radi samo na osvajanju i zadržavanju vlasti da bi što veći dio vlasnika takve firme bio bogato nagrađivan. Glasači jedino zbog toga i postoje. Na njima je da čuvaju milu i dragu im stranku sve dok ne izumru ili stranka ili oni.

Umjesto stranačkog „života“ predlažem stranačku smrt. Čime zamijeniti stranke koje prodaju takozvanu demokraciju? Čime drugim ako ne stvarnom demokracijom! Nje međutim nema bez stvarne i potpune odgovornosti. Predlažem, dakle, da na vrlo frekventnim izborima biramo pojedince koji se obvezuju na asketski život, na polaganje računa za svaki i najmanji svoj čin, na izvršavanje u zadanom roku svake riječi, na totalno isključivanje namicanja dobara za užu i širu rodbinu, za sve prijatelje, znance, ljubavnice i susjede sve do petog koljena. Izabrani pojedinci imali bi, svaki od njih, pravo i obvezu na vlastitu televiziju (što u digitalno vrijeme ne bi bio nikakav problem), stalno bi bili izloženi javnom mnijenju, ništa ne bi smjeli prešutjeti ni kriti. Na kraju svog političkog djelovanja glasači bi im se odužili tako da im daju ulice s njihovim imenima u kojima bi na poklon dobili jednosobni stančić koji bi koristili kao radni kabinet (pisanje memoara, savjetovanje glasača, prenošenje iskustava mladim političarima, mejlanje, chatanje, FB i sva druga sredstva za komunikaciju).

Klonovi koji sada vode Hrvatsku - ali da se ne zavaravamo i sav ostali dio svijeta - postupno bi bili zamijenjeni političarima gandijevskog profila s vizijom i demokratskim mentalnim sklopom jačim od svih kleptomanskih devijacija. Preko njih demos bi konačno vodio u područja gdje nema provalija.


Kolektivna kreativnost njegovat će posebnosti jedinke

Mnogo će više muke i pitanja postavljati klasifikacija i izmjera kreativnosti u podatkovnosti umjetničkih djela. Njihova posebnost ne mora značiti da su kreativna. Bit će djela koja neće ni najiskusniji označivatelj moći prepoznati. Ipak, razradit će se brojni kriteriji, danas neostvarivi, koji će isfiltrirati umjetnosnost podataka u određenom djelu. Nadam se da ne treba naglašavati da će se razviti i novometaforika umjetničkog izražavanja koristeći multidisciplinarnost sa svim sadržajima u bazama (ili bazi) podataka. I najosobnije djelo imat će visoko podignute grede kolektivne kreativnosti. Grubo rečeno roman će sve više biti, poput danas filma, kolektivni uradak. Na sreću, potpuno će biti odvojeni trudbenici koji u pripremljene kalupe ulijevaju po recepturi zadane dijaloge i fabule običnih razbibrižnih storija od onih drugih vječito nestašnih, vječito neukalupljivih đojsovskih krležijanaca. Ovi drugi, pravi književni (u širem značenju) kreativci bit će zasebna izviđačka formacija.

Budući da broj kopija potpuno vjernih izvorniku ničim neće biti ograničen moći će svaki čitatelj/korisnik isklikati onoliki broj primjeraka koliko mu bude potrebno za određenu funkciju. Iz udžbeničkih knjiga moći se vrlo jednostavnim postupcima iskompilirati vlastiti udžbenik ili više njih: jedan za svoju dušu (najbliži njegovim afinitetima), drugi za potrebe polaganja ispita, treći za uključivanje u buduće ispitne sadržaje...

Knjigu ćemo moći dajđestirati, prekrajati, povezivati s drugim knjigama, linkati na sve što nam se bude činilo vrijednim, funkcionalizirati je po volji.

Broj nezaposlenih raste progresivno na gotovo svim točkama globusa, ali svi i dalje žmire pred činjenicom da nema nikakvog načina da se broj bačenih na ulicu smanji. Industrijsku revoluciju koja je uvođenjem strojeva ukidala tisuće ranije potrebnih radnih mjesta pokušalo se „pripitomiti“ ludističkim otporom. Razbijanjem strojeva jasno je da se nije moglo spasiti radna mjesta. Izglasan je zakon po kojem su luditi kažnjavani smrću. Mudri kapitalizam je pobio brojne grupe pobunjenih radnika i tako ih riješio brige oko traženja posla!

U toku je elektronska revolucija. Ona je mnogo sveobuhvatnija od industrijske revolucije i nema područja gdje ona ne čini ljudski rad suvišnim. Administracija lukavo izmišlja nove „poslove“ ne bi li čuvenim „reorganizacijama“ sačuvala stolice i fotelje. Ipak, i njoj se crno piše. Repovi pred šalterima sve su kraći, ljudi iz svoje kućne fotelje dolaze do dokumenata. Veliki pak sistemi guše se u slivovima administrativnih bujica, često se onda i urušavaju, preživjet će samo ono što je funkcionalno. Ostali marš van na ulicu baš kao i radnici iz čiste proizvodnje.

Nije vrijeme da se pravimo ludi, da žmirimo i vjerujemo da će recesija stati i da će puni život privrede vratiti ljude na radna mjesta. Ode baba s radnim mjestima!

Iako ih trenutno nema pojavit će se političari s vizijama i zapeti svim znanstvenim i društvenim silama i potencijalima oko globalne prilagodbe društva novoj situaciji. Povratak na predelektroničko doba ne dolazi u obzir. To nam je danas ama baš svima jasno. Kopka me šašava ideja da bi baš naša simpatična kifla od državice mogla inicirati takav globalni proces. Ako je Finska uhvatila korak na početcima nove tehnologije zašto ne bi Hrvatska odmah, prije nego je pripuste u Europu pokazala što zna, može i umije: u općem globalnom praznoglavlju zavijoriti zastavom uma, a istodobno, zna se, mesti pred vlastitim vratima.

Po običaju skoknimo ipak u svijetlu budućnost:

Blago Nacionalne i sveučilišne knjižnice u našem ruksaku

Procesorima koji grabe koracima od sedam milja velike knjižnice svladavaju prenošenje knjigovnih sadržaja u digitalnu formu. Neke poznatije već su udružile svoje goleme baze knjiga-podataka i već se unapređuju postupci koji će korisniku olakšati snalaženje i upotrebu podataka. Do polovice sljedećeg decenija neće više postojati knjižnica koja neće imati i svoj digitalizirani paralelni fundus. Prirodno je očekivati da će se silinom lančane reakcije sve biblioteke na planetu Zemlji naći u jedinstvenoj globalnoj biblioteci i da će živjeti u jedinstvenom globalnom sustavu. Lančanu reakciju neznatno će usporavati jedino ljudski faktor jer neće biti jednostavno educirati kadrove neophodne za rad golemih virtualnih spremišta knjiga-podataka.

Vjerojatno je suvišno napomenuti da ta golema skladišta neće biti veća od jedne skromne prostorije jer već sada dok ovo pišem na tržištu široke potrošnje postoje tvrdi diskovi kapaciteta većeg od jednog i po terabajta. O tome se sanjalo početkom 2008. godine, a do njenog kraja tadašnja granica snova od jednog terabajta je prevladana.

Sadržaj autoritativne i skladne zgrade Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u dogledno vrijeme moći ćemo u cijelosti prekopirati na tvrdi disk prijenosnog računala i s lakoćom nositi sve te kilometre knjiga sa sobom. U tramvaju prelistavati ili čitati bilo koju knjigu iz NSK! Svaki sadašnji stanovnik planeta Zemlje ako bi danas prestao s usvajanjem novih znanja poslije desetak godina bio bi stavljen na popis nepismenih ili polupismenih stanovnika Zemlje. Stoga će biblioteke organizirati što lakši i brži pristup novim znanjima. To će, iako vrlo složen, biti jednostavniji dio njihovih obveza vezan uglavnom oko što potpunijih baza podataka.