Dok proizvodni procesi danomice doživljavaju unapređenja, usavršavanja i uvođenje najnovijih tehnoloških dostignuća prostitucija je pred velikim pitanjem kako da slijedi trendove neophodne za uspješni opstanak na tržištu. Činjenica je da muški klijenti i dalje traže dobra, mlada i skladna ženska tijela i da se tu nema što puno implementirati. Silikoni, tetovaže, kozmetički trikovi – sve je to već u standardnim ponudama potpuno zastupljeno. Štoviše i higijena i zdravstveni standardi također nisu nikakva novost. Suvremena prostitutka drži do sebe i dovoljno je razumna da se neće dovesti do insolventnosti izlažući se opakim boleštinama ili gubljenju rejtinga samo zbog toga jer joj je teško oprati zube ili pičku, jer skuplja loj u vlasištu ili noktom na nožnom palcu dere klijentu kožu na listovima ili trbuhu. (Nećemo ovdje posebno navoditi suprotne primjere kada ženski kupci izabiru muška tijela jer smatramo da u osnovi i nema većih razlika posebice ne danas kada je ravnopravnost spolova već uzela dovoljno maha!)
Prostitutka ili njezin poslodavac koriste i-phone, s lakoćom pronalaze sve gradske lokacije, u računalima imaju baze podataka o klijenteli, međusobno razmjenjuju podatke koje koriste radi sigurnosti i pouzdanosti, zakonske okvire znaju do zadnjeg slova, policijske metode i procedure čak i bolje od nekih policajaca.
- Pa što se onda ima restrukturirati!? – pitat će se čitatelj neviniji od mene. Najkraće: sve što prijeti dolaskom globalizacijskog tsunamija. Kroz povijest kurve su maestralno svladavale sve prepreke, ali ako ne nađu zajednički jezik s globalizacijom željeznicu će začas progutati daljina! Koliko god bile potrebne neprilagođenost novim zahtjevima tržišta nemilosrdno će ih desetkovati. Preživjele su tisućljećima jer su se na vrijeme prilagođavale promjenama.
Individualna borba na tržištu neće biti dovoljna. Restrukturacija prije svega treba rezultirati zajedničkim i potpuno legalnim položajem na tržištu. Prostitutke se moraju odmah izboriti za primjerenu zakonsku regulativu. Njih ne iskorištavaju klijenti nego kompletna društvena strategija koja ih svojim licemjerjem izjednačava s kriminalcima. Njihova delikatna i društveno nadasve korisna djelatnost, posao u kojem ni najmanje nikoga, ali baš nikoga ne iskorištavaju, najzad u ovim sve težim uvjetima treba društvenim i stručnim elaboriranjem biti uvedena u registar zdravih i korisnih djelatnosti. Reći ćete da pretjerujem, ali ipak ću na glas reći: njihova djelatnost spada doista u zdravstveno učinkovite postupke pa makar ponekad to imalo samo placebo efekte. Prostitucija nije nikakva paramedicina, nikakva alternativa! Ako se prostitucija u globalnoj tržišnoj utakmici neće moći restrukturirati zdravstvo će bez nje za nekoliko godina financijski kolabirati!
U sljedećem postu razmotrit ćemo šanse za restrukturaciju u Hrvatskoj a sada skoknimo na nastavak mojeg teksta kojemu besramno skidam halje od papira:
Svi smo mi homo universale
Pomoć bibliotekara će zacijelo biti dragocjena. Struka će pratiti razvoj softvera koji će osiguravati najpovoljniji put kroz ne šumu ili prašumu podataka, ne mora i oceane podataka, nego kroz količinu podataka kakva leži dijelom još skrivena u svim svemirskim vremenima.
Bibliotekari će biti na izvoru mnogih novih postupaka, nalazišta, tehnologija.
Vjerojatno će doći do sinteze današnjih fakultetskih i bibliotečnih struka. Bibliotekari će biti svojevrsni higijeničari zapisa kao i pedagozi u svladavanju nepregledne raspoložive građe te ujedno ažurirati goleme dnevne priljeve novih podataka. U svakom slučaju bit će dio ekipe koja će asistirati svima onima koji će služiti danas još uvijek nezamislivo brzom širenjem znanja i spoznaja.
Renesansni homo universale koji je odavno nestao u timskome radu nestajat će sve više u udruženim rekao bih kolektivima timova. U tvornicama znanja. Ne mogu a da ne kažem pomisao da nije isključeno ekipno građenje i u području umjetnosti. U glazbenim i likovnim umjetnostima to i nije toliko izvan postojeće prakse ali u književnosti takve slučajeve možemo na prste nabrojiti. Međutim, kako će i u toj najosjetljivijoj umjetnosti doći do multimedijskog prožimanja sa svim stvarnim i virtualnim područjima ne bi možda trebalo isključiti istraživačke i eksperimentalne asistente u stvaranju književnog djela. Bibliotekarska pomoć tu bi sigurno mogla biti dragocjena.
Post je objavljen 21.08.2010. u 21:20 sati.