Glasovi ispod površine

Restituiranje prostitucije u Hrvatskoj (5)


Pisci su bivali sve stariji, malo tko se od ljudi na početku životnog puta upuštao u ovo potpuno nesigurno i nikako plaćeno zanimanje. Kod ljepotica noći bivalo je suprotno: sve više uključivale su se u rad u dobi koja je bila tako niska da su je morale čak i prikrivati. Bilo je riskantno ispod osamnaeste godine ulaziti u unosni biznis i ostati neprimjećen. Išlo se i s lažnim ispravama. To je, međutim, bilo dvostruko opasno jer bi i kazna bila dvostruka. Elektronika je i ovdje munjevito mogla otkriti sve pojedinosti o osobi. Ne samo dan i sat rođenja nego i sekundu kad ste pustili prvi krik. Ljudi su sve duže živjeli, glad za mladom pičetinom postala je uobičajena. Književnost i prostitucija razvili su posebne forme u gerontosferi.

Dio pisaca je „zapošljavao“ ocvale prostitutke da im budu Šeherezade. Pričale su im pojedinosti iz svojeg bogatog spolnog iskustva, neke su prele cijele sapunice prebogate jedva zamislivim zapletima. Mudri i prevrtljivi majstori pera pod svojim bi imenom objavljivali tek malo dotjerane životne priče. Na plagijat nitko nije ni pomišljao. Pisci potpuno slobodno kradu tuđe živote i imaju pravo s njima raditi što god ih volja. Tek ako je netko životnu priču napisao i objavio – e, onda je ona samo njegova bez obzira kojom se profesijom inače bavi. Napisana priča ima svoj život i isprave bez obzira znaju li se njeni genetski sastojci.

Ljepotice i književnici jednako zdušno vodili su brigu o kvaliteti života. Farmaceutska industrija imala je brojne preparate kojima se odgađalo biokemizam klimakterija. Ženska jebozovnost sve superiornije je svladavala prošlostoljetno shvaćanje dobnih granica. Cijene su ipak bile niže ali to je otvaralo vrata mladoj klijenteli suprotnog spola koja se još nije poslovno učvrstila. Proračunatost mogućih partnera blokirala je spontane veze i dečkima je sve teže bilo doći do pičke. Kao i piscima bili su upućeni na vrlo kvalitetne i jedva primjetljivo sparušane stare dame. Mlade dame pripadale su uglavnom gospodi iz gerontoloških ordinacija.

Hrvatske prostitutke - u svjetskim relacijama na vrhu s kvocijentom inteligencije – u ovim promjenama nisu se baš dobro snalazile. Vjerojatno su bile opterećene teškim jarmom tradicionalnog odgoja.



Sinergija dvaju žudnji

Novi alati nude multimedijsku umjetnost. Iako je pisana riječ najpotpuniji, najrazvijeniji i najobuhvatniji proizvod ljudskog bića nove mogućnosti već vode književnu imaginaciju da ne odbija nego kreativno prihvaća nešto manje potentne sliku i zvuk – nestaje klasična prozna forma, nastaju novi žanrovi. Kao što je ep završio svoj radni vijek i presložio se u roman, tako danas i romanu nema druge nego da se presloži u multimedijski žanr.

Nažalost, vrijeme sporosti je za nama. Ne može se više godinama čekati da pisac prema zbivanjima oko sebe postigne neophodnu (?) distancu. Hoće li književnost pripasti samo najbržima? Hoćemo li uskoro pisce dijeliti na brze, usporene i spore? Hoćemo li pisce slati na test inteligencije i prema njihovom IQ-u sortirati ih u pripadajuće kategorije (kao boksače) i odvojiti ne samo elitnu od amaterske književnosti nego i jednomedijsku od multimedijske, neposrednu od distancirane, jednoautorsku od poliautorske (recimo ne samo kao u pjesničko-grafičkim mapama nego istovremeno kreirane novožanrovske cjeline od umjetnika školovanih likovno ili glazbeno i u određenom projektu udruženih s bogomdanim spisateljem)?

U vrtlogu smo velikih procesa koji stubokom mijenjaju i tehnološki i socijalni prostor kako knjige tako i pičke. Trebamo li – ovako mali ali neukrotivi – propustiti i ovu šansu da svijetu pokažemo što sve nudi sinergijsko djelovanje dvaju elementarnih žudnji!?