Glasovi ispod površine

Što je uključeno u cijenu


- Da nema ljubljenja u usta i ševe bez zaštite to ti valjda ne moram govoriti – smijuljio se Dražen. – Nema ni turanja u damino guzu, ukoliko dama ne pristaje a ti dodatno ne platiš. U plaćeni sat ulazi samo pušenje i svršavanje u prezervativ kojim se i ti i dame držite na distanci manjoj od jednog milimetra, nije određeno koliko puta. Ako si u stanju možeš i pet puta svršiti, dame se to ne tiče. He-he! – dodao je veselo. – Metak u dupe nema određenu cijenu. Svaka gospodična cijenu formira samostalno, gazda oko toga ne pravi istragu. Jedna je htjela uzeti 2.000 kn, druga samo 100 eura. Budući da nisam porno zvijezda ne bih jebao u guzu čak ni da ona meni plati recimo pet tisuća eura. Nismo svi isti!






Pokazuje mi fotke s upisanim „umjetničkim“ imenima i datumima. – Malo koja se da fotkati. Sve se boje tog vražjeg Interneta, boje se da će ih prepoznati prijatelji, znanci, susjedi, rodbina. One koje pristanu su stvarno čudne: neke ti se zabadava namještaju jer vjeruju da će prije ili kasnije postati slavni fotomodeli. Druge bi pristale da stanu pred tvoj digitalac ali za cijenu veću od ševe u dupe. U prosjeku svaka deseta pristaje na digitalizaciju svoje čarobne ljepote. Obično ih čarobiram sjajnim uljima na zidu mojega stana, zafuliram da sam i sam slikar, pa umjetnički fotograf, i eto ti ga na, ptičica padne sanjajući da će postati netko i nešto.

Dražen nije Škot. Čak ga nisam ni zamolio a već mi gura u džep DVD pun snimljenih ljepotica. – Mogu poneku objaviti na svom blogu? – pitam ga sramežljivo. – Ma, objavljuj, u ovom totalnom kaosu ljepota je jedino što nas čini ljudima! – bio je skoro pa patetičan.

Ja sam, međutim, sve više postajao sklon patetici. Nametalo mi se da uspoređujem rad i zaradu dviju različitih a opet bliskih struka: prostitucije i književnosti. Krećem:


Moć amatera iz godine u godinu bit će sve veća, jača, brža


Vrijeme kada je dominantnu ulogu imala vrhunska književnost nestaje. Amaterizam koji je bio na rubu kulturne sfere sada je u njenom vrhu. Amateri pišu za amatere, amateri objavljuju amatere da bi ih amateri svojim amaterskim probavilima trošili, amateri u medijima žive od amaterskih nepodopština (dijelom i od prodavanja amaterizma pod maskom elitizma), amateri nagrađuju amatere, amateri oblikuju školsku lektiru njegujući sve amaterskije ukus i potrebe amatera. Cijeli krug u kojem je živjela književna, jednako elitna, knjiga, jednako vrhunsko umjetničko djelo postupno se zatvara u sve neprobojniji Siget. Danas nije moguć Joyce, čak ni Henry Miller, čak ni Krleža, čak ni Marinković... nitko s okusom književne soli.

Pred nama, oko nas i u nama, piscima koji vjeruju da je vrhunska književnost potrebna (iz mnogih, gotovo sudbinskih) razloga stoji nužnost da otvorenih očiju pogledamo u lice stvarnosti u kojoj jesmo i koja će trajno činiti sve da razvija amaterizam na štetu tržišno inkompatibilnog elitizma. Također moramo postati potpuno svjesni da ni u velikim jezicima i narodima nema mjesta eliti. Amateri svih zemalja već su se ujedinili. Nemojmo se zavaravati da je njihova snaga samo kratkog daha i da će se urušiti kao što su se urušili i ujedinjeni proleteri. Organski povezani sa snagom tržišta njihova će moć, suprotno naivnim očekivanjima, iz godine u godinu biti sve veća, jača, brža.

Samo odlazak tržišta u ropotarnicu povijesti može u povijest vratiti umjetnost!