Osudili Su Me, Odbacili....Prokleli.
Osuđena Sam Na Slobodu,
A Sloboda Je Nužnost.....Savršena Nužnost...
(Sloboda Nije AnarhijA!)
Sloboda Je MisaO bez GranicA I OkovA...
.
........nitko mi ne može zabraniti da mislim što hoću,
nitko mi ne može zabraniti da živim u svojim mislima,
u svojem svijetu, u svojim snovima...
baš Me Boli Za Sve....
Depresija Mi Naj Frendica i
Volim Ju...Ona Me Nikad Neće Napustiti....
niš više neću pisati.
I'm fallen angel........
again........
moja ovisnost
Fade to my arms
Hold their mesmeric sway
A dancer to the moon
As we did in those golden days....
Christening stars
I remember the way
We were needle and spoon
Mislaid in the burning hay.....
In my heart the barless prison
Discolours all with tunnel vision
Sunsetter
Sick and weak from my condition
This lust, this vampiric addiction
To him alone in full submission
None better.....
Nisam kriva
Osjećam krivnju..
Gledam opet u sunce,
a oči ni ne osjećam.
Ne želim se sjećati,
ali sve mi se vraća.
Dolaze mi slike pred oči,
vraćaju se i sve mi je jasno.
Kad bi barem moglo
da se vrati vrijeme....
Prokleto vrijeme,
oduvijek je vladalo mojim životom...
Uvijek igralo glavnu ulogu,
umjesto mene.
Gledam u prazno,
pokušavam shvatiti ovu zbilju.
Ne primjećujem tvoju sjenu u mraku,
dok sati prolaze. Opet otkucava ponoć.
Nije me briga.
Ne ovaj put.
Nema svjetla više.
Samo čujem srce svoje
kako ubrzano kuca...
Nadam se. Kako naivno!
Već sam odavno shvatila
da nema mog spasitelja.
Nije to tvoja sjena,
to su samo prikaze.
. . .
Već je zora.
Bilo bi vrijeme da operem ruke,
još su pune zasušene, crne krvi.
Dobro vam jutro kažem i krećem dalje.
Krvavi izvor
Kadkad mi se čini, krv iz mene teče,
kao neki izvor, koga jecaj peče,
čujem kako vali romoniti stanu,
uzalud se pipam da pronađem ranu.
Preko grada, kao preko polja siječe,
ploče kao otok, katkad put joj priječe,
i dok taži žeđu svakom stvoru znanu,
crveni prirodu krvlju umrljanu.
Tražio sam često od opojnih vina
da me uspavaju, dok užasi bruje:
s vinom bolje vidim, uho bolje čuje!
Ljubav da mi pruži zaborav u snima?
Ali ona mi je postelja s iglama
gdje djevojke piju okrutnim igrama.
Baudelaire
Kraljica noćnih leptira.....
želim biti..
ponekad...
i nestati.....
u nepovrat....
jesmo li? nadam se da ne...
Sve mi se više čini, a nadam se da se varam, kako se pretvaramo u životinje...Ne, životinje su puno bolje od nas....Ne možemo se s njima ni uspoređivati. Treba samo pogledati dnevnik da shvatiš kakvi smo. Svi. I ja. Egoism... Sve nas je obuzeo. Možda ja ne pripadam ovdje. Ali ne shvaćam. A gdje nam je moral??? Što je to uopće?... Svakako vrijedi: " Homo homini lupus", odnosno "Čovjek je čovjeku vuk". Iako me sve to ponekad tjera u očaj, još se uvijek nadam. Naivno sam biće i očekujem spas. Previše gluposti u jednoj rečenici. Previše za mene. U ovom tamnom, mračnom kutku nema ničega.. Možda on... Ili ne?? Sve je zbrkano. Neshvaćena sam, zato su mi rečenice nepovezane i besmislene. Ne krivim vas što ne shvaćate. Ponekad ni ja ne znam što govorim. Ajde, definiraj se, svrstaj se u neki koš, pripadaj nekamo, bit će bolje, svijet je lijep (gdje???), zasjat će sunce u lipnju, cvijeće će cvasti u proljeće...Nemoj bježati od problema, sakrivati se ne vrijedi, nemaš kamo, progutat će te velike ribe, nitko te ne sluša, kompliciraš, ne voli te, nikad te nije volio, samo zabava, popij pivo, nešto popij s nama, imam cigaretu, ne vole te, nikog nema, još uvijek je hladno...(kako????), smiri se, skuliraj, skockaj, ne plači, što to govoriš, ne odlazi, kamo odlaziš, idi, samo idi, nikog nije briga.....
Pustite ih da žive u zabludi.....
Gledam na tv-u reakcije na film "Da vincijev kod". Ljudi prosvjeduju jer im se ruše vjerska uvjerenja. Kad bolje razmislim, to ima smisla. U filmu se govori nešto sasvim suprotno od onog što oni znaju i po čemu žive stoljećima. Ok, ostavimo sada film. Ili knjigu. Tko se s tim ne slaže, ne treba to čitati ili gledati. Ali vrlo je zanimljiva ta situacija. Ljudima je potrebno nešto, makar to bila neka izmišljotina, bilo što, pa da mogu smireno živjeti.. Nemojte slučajno u to dirnuti. Najvažnija nam je sigurnost jer sigurnost donosi mir. Bojimo se prepustiti i letjeti... Tako svakome od nas treba neka potpora, nešto što će nas utješiti, zato volimo živjeti u laži. Volimo da nam lažu. Istina je previše bolna... Bježimo od nje.
Zato, nemojte opterećivati ljude koji nisu spremni na to.. Da, mislim da je to bilo negdje na istoku, ti prosvjedi... Oni jednostavno žele biti sigurni jer je tako lakše živjeti.
Ponekad mislim da bi mi bilo lakše živjeti da ne znam puno toga, da sam zadovoljna s onim što imam i da ne tražim neprestano po možda beskrajno velikom i složenom prostoru činjenica.
"Čovjek je stvoren slobodan, a svuda ga nalazim u okovima."
Rousseau
Kao svoj prvi post, izabrala sam ovu temu. Nema ničeg uzvišenijeg i važnijeg od slobode. Možda je to ono čemu svi težimo tijekom života. Sloboda... Tako savršena... Možda je svi potajno želimo, baš nju. Uvjereni smo da je posjedujemo, ali ne... ona je neuhvatljiva i nedodirljiva... tako dugo dok živimo u ovome svijetu...ovako... bitne su nam samo materijalne stvari...a na ono mnogo važnije zaboravljamo... sjetimo se toga tek tu i tamo....ponekad..ali onda opet odlutamo...nestajemo...lažemo si...zavaravamo se..tražimo sigurnost..tražimo zarobljeništvo...tražimo okove... jer, sloboda je teret. to je teret kojeg ne znaju svi nositi, težak teret.
Čak i ateisti moraju priznati da je Isus u jednome sigurno bio u pravu- kad je rekao učenicima da ostave sve i pođu bez ičega tražiti istinu. Možda je to put za našu izgubljenu, beskrajno nemirnu dušu....Sama na putu u beskraj... To je sloboda. I Budizam govori o tome. svakako se slažem da je materijalno=zlo... ne trebamo dugo razmišljati da to shvatimo....Ali, još uvijek radimo iste pogreške i lutamo..tako nam i treba.... Ne znamo živjeti...
