Krvavi izvor
Kadkad mi se čini, krv iz mene teče,
kao neki izvor, koga jecaj peče,
čujem kako vali romoniti stanu,
uzalud se pipam da pronađem ranu.
Preko grada, kao preko polja siječe,
ploče kao otok, katkad put joj priječe,
i dok taži žeđu svakom stvoru znanu,
crveni prirodu krvlju umrljanu.
Tražio sam često od opojnih vina
da me uspavaju, dok užasi bruje:
s vinom bolje vidim, uho bolje čuje!
Ljubav da mi pruži zaborav u snima?
Ali ona mi je postelja s iglama
gdje djevojke piju okrutnim igrama.
Baudelaire
Post je objavljen 11.06.2006. u 08:22 sati.