Nisam kriva
Osjećam krivnju..
Gledam opet u sunce,
a oči ni ne osjećam.
Ne želim se sjećati,
ali sve mi se vraća.
Dolaze mi slike pred oči,
vraćaju se i sve mi je jasno.
Kad bi barem moglo
da se vrati vrijeme....
Prokleto vrijeme,
oduvijek je vladalo mojim životom...
Uvijek igralo glavnu ulogu,
umjesto mene.
Gledam u prazno,
pokušavam shvatiti ovu zbilju.
Ne primjećujem tvoju sjenu u mraku,
dok sati prolaze. Opet otkucava ponoć.
Nije me briga.
Ne ovaj put.
Nema svjetla više.
Samo čujem srce svoje
kako ubrzano kuca...
Nadam se. Kako naivno!
Već sam odavno shvatila
da nema mog spasitelja.
Nije to tvoja sjena,
to su samo prikaze.
. . .
Već je zora.
Bilo bi vrijeme da operem ruke,
još su pune zasušene, crne krvi.
Dobro vam jutro kažem i krećem dalje.
Post je objavljen 15.06.2006. u 17:42 sati.