jesmo li? nadam se da ne...
Sve mi se više čini, a nadam se da se varam, kako se pretvaramo u životinje...Ne, životinje su puno bolje od nas....Ne možemo se s njima ni uspoređivati. Treba samo pogledati dnevnik da shvatiš kakvi smo. Svi. I ja. Egoism... Sve nas je obuzeo. Možda ja ne pripadam ovdje. Ali ne shvaćam. A gdje nam je moral??? Što je to uopće?... Svakako vrijedi: " Homo homini lupus", odnosno "Čovjek je čovjeku vuk". Iako me sve to ponekad tjera u očaj, još se uvijek nadam. Naivno sam biće i očekujem spas. Previše gluposti u jednoj rečenici. Previše za mene. U ovom tamnom, mračnom kutku nema ničega.. Možda on... Ili ne?? Sve je zbrkano. Neshvaćena sam, zato su mi rečenice nepovezane i besmislene. Ne krivim vas što ne shvaćate. Ponekad ni ja ne znam što govorim. Ajde, definiraj se, svrstaj se u neki koš, pripadaj nekamo, bit će bolje, svijet je lijep (gdje???), zasjat će sunce u lipnju, cvijeće će cvasti u proljeće...Nemoj bježati od problema, sakrivati se ne vrijedi, nemaš kamo, progutat će te velike ribe, nitko te ne sluša, kompliciraš, ne voli te, nikad te nije volio, samo zabava, popij pivo, nešto popij s nama, imam cigaretu, ne vole te, nikog nema, još uvijek je hladno...(kako????), smiri se, skuliraj, skockaj, ne plači, što to govoriš, ne odlazi, kamo odlaziš, idi, samo idi, nikog nije briga.....
Post je objavljen 05.06.2006. u 23:01 sati.