HarryPotter.Blog.HR

U životu 34-godišnje Engleskinje Joanne Kathleen Rowling u posljednje tri godine kao da se umiješao dobri mali čarobnjak iz njezinih knjiga. Ono o čemu je sanjala otkako je sa šest godina počela pisati ("Jedino što sam ikad željela postati jest biti pisac", rekla je) napokon se ostvarilo - postala je pisac. I to svjetskog glasa. U fantastično kratkom roku Joanne Rowling postala je najčitaniji suvremeni dječji pisac na svijetu;pet njezinih romana o mladom čarobnjaku Harryju Potteru uspoređuju se s najslavnijim djelima dječje književnosti dvadesetog stoljeća, "Alicom u zemlji čudesa" i "Čarobnjakom iz Oza", pa i "Gospodarom prstenova". Njezin fantastični romani, objavljeni zaredom od 1997, svake godine po jedan, tjednima ne silaze s vrhova najprestižnijih top-lista bestselera, prevedeni su na više od trideset jezika i prodani u četrdeset milijuna primjeraka. Glasovita producentska kuća Warner Bros., za prvu knjigu "Harry Potter i kamen mudraca" (u prvom izdanju - kamen filozofa) otkupila je pravo za snimanje filma, a i glasovita tvrtka Mattel sklopila je ugovor o proizvodnji igračaka s popularnim likovima iz romana. Američki izdavač, bez mnogo je razmišljanja za prvi rukopis mladoj spisateljici isplatio 100 000 funti (300 000 DM), čak 30 tisuća funta više nego Johanu Grishamu za njegov bestseler "Tvrtka". Joanne Rowling zaradila je lani 14 milijuna funti (32 milijuna DM) i tako dospjela na drugo mjesta na listi pedeset žena koje su u Velikoj Britaniji ostvarile najveću zaradu. Dobitnica je nagrade za knjigu godine, jednako ugledne kao filmski Oscar! Rođena je u srpnju 1965. u engleskoj provinciji, pokraj Bristola, gdje je odrasla okružena prirodom, u igri s mlađom sestrom Di. Bila je stidljivo i ozbiljno dijete, okruglog lica, s naočalama, kao i glavni junak njenih romana. Kako je veoma voljela čitati - gutala je romane Jane Austen, a najdraža joj je dječja knjiga bila "Mala bijela kuća" Elisabeth Groudge - otac, menadžer u tvornici Rolls-Roycea, i majka, labaratorijska tehničarka, nagovorili su je da strudira engleski i francuski, smatrajući da bi bilo najbolje da bude prevoditeljica, primjerice u Ujedinjenim narodima. Bila je odličan student na sveučilištu Exeter. Kad je diplomirala, preselila se u London i zaposlila u Amnesty Internationalu, potom u trgovačkoj komori u Manchesteru, radeći bez volje i potajice pišući. "Jedino što sam voljela u svom poslu bilo je to što mi je omogućavao da svoje priče pišem na kompjuteru. Čak mi ni sastanci nisu bili dosadni jer bih na njima smišljala imena svojih junaka. Kad bih imala više posla, jedva bih dočekala stanku za ručak da se zavučem u neki kafić i nastavim rukopis. Kolege u uredu smatrale su me zbog toga čudakinjom." No, priče su ostajale nezavršene, nijedna joj se nije činila dovoljno dobrom, stalno je započinjala iznova.
Kada joj je 1990. umrla majka, u 45. god života, odlučila je pokušati promijeniti život, otputovala u Portugal, zaposlila se kao profesorica francuskog i zaljubila se u mladog portugalskog redatelja. Brak se raspao ubrzo nakon rođenja djevojčice Jessice, u ljeto 1993., i Joanna se vratila u London. Sa sobom je donijela pune kovčege nedovršenih rukopisa. Rastavljena sa malim djetetom, bez posla, nije vidjela nikakvu perspektivu. Za Božić je s Jessicom otišla u posijet sestri u Edinburghu, no odlučila je ondje ostati. Život bez novca tu joj se činio mnogo lakšim nego u metropoli. Prije nego što je izišla njezina prva knjiga o Harryju Potteru, Joanne je s Jessicom živjela u malom unajmljenom stanu u siromašnom djelu grada, vrlo skromno, ali ipak bolje nego dvije godine prije, kada nije imala nikakv posao, i kad su 6 mjeseci živjele od socijalne pomoći. Ormar u kuhinji u to je vrijeme često bio sasvim prazan, a Joanne je bila prisiljena preskakti obroke.
"Bio je to veliki šok i težak udarac za moje samopoštovanje. Postala sam depresivna, ali zapravo ta je situacija na mene djelovala poticajno. Premda mi je za pisanje uvijek nedostajalo samopouzdanja, mislila sam: 29 mi je godina i nemam nikoga na koga bih se oslonila. Što mi se gore može dogoditi nego da me odbiju svi izdavači u zemlji? Mahnito sam nastavila s pisanjem." Odučila je napokon jedan rukopis završiti. Najveći dio "Harryja Pottera i kamena mudraca" napisala je rukom, u lokalnom kafiću, dok je Jessica spavala. Kad bi se vratile kući, prepisivala je tekst na starom pisaćem stroju koji je kupila za 80 dolara u Londonu. Prvi izdavač kojem je poslala rukopis vratio ga je uz napomenu da je predugačak, jer djeca ne mogu čitati romane od 300 stranica. Nakon još četiri pokušaja, dobila je pozitivan odgovor od Bloomsburyja, ugledne londonske izdavačke kuće. "Bio je to najsretniji trenutak u mom životu", kaže Joanne. Američki izdavač odmah joj je ponudio 235 000 dolara, najveći predujam ikad isplaćen dječjem piscu. Druga, treća i četvrta knjiga avantura Harryja Pottera, "Harry Potter i odaja tajni", "Harry Potter i zatočenik Azkabana" i "Harry Potter i plameni pehar", bile su unaprijed prodane, a za petu da i ne govorimo.