srijeda, 28.11.2007.
Kulminacija
Kulminacijom događaja o kojima sam pisala, na vidjelo je izašlo sve ono što se tijekom zajedničkog života pokušavalo riješiti, preko čega se pokušavalo prijeći, sve ono što je bilo neizrečeno, ali poznato da ne valja i puno puno drugog. U svojoj izolaciji i razmišljanjima, nisam se samo doticala stvari koje su aktualne, u misli su mi stizali i svi nekadašnji događaji, način na koji smo preko određenih prelazili, a neke pospremili u ladicu. Kulminacija još uvijek traje, rasplet je moguće vrlo brzo na vidiku a možda i nije. Taj dio ne ovisi samo o meni, a zaista ne mogu predvidjeti što bi moglo biti, no istini za volju niti ne želim. Predamnom su još izvršenja određenih odluka. S jednom od njih osjećam se izrazito loše i kako god čovjek stvari okrenuo, imati će sigurno utjecaja na naš daljnji život. I to neće biti pozitivan utjecaj bar što se mene tiče. Svi prethodni kompromisi čine se smješnima iz ovog aspekta (koliko god ozbiljni bili). S ovim doslovno umire dio mene i dio našeg odnosa. Zastrašujuća je mirnoća koju trenutno osjećam. Strah izaziva ono što osjećam prema S-u: odbojnost, želja da me samo ostavi na miru, osjećaj da životni prostor dijelim sa potpunim strancem, dalekim, egoističnim.
Pogled na moju djecu i igra s njima čine ove dane podnošljivima. Bez njih bi vjerojatno bila na rubu.
28.11.2007. u 10:39 •
16 Komentara •
Print •
#
0