srijeda, 19.03.2008.
osjećaj sigurnosti - put ka zadovoljstvu i sreći!?!
Možda bi život bio monoton kad bismo u svakom svom segmentu osjećali sigurnost. A možda i nebi, jer htjeli ne htjeli, život nam uvijek iznova priredi nekakvo iznenađenje (pozitivno i/ili negativno) koje nam uzdrma našu svakodnevicu.
Pa s time u svezi ovako je to kod mene. Sigurnost ili konstanta koju ja osjećam su moja djeca i odnos s njima. Život nam donese neke događaje na koje ne možemo utjecati da li će se dogoditi ili ne, ali s njima se nosimo kako znamo i umijemo. U tom dijelu osjećam se zadovoljnom.
Idemo dalje, moj dom posebice nekada bio moja oaza za opuštanje. Nikakva ekskluziva, ali puno topline, prostor koji vam također daje osjećaj sigurnosti, svoje mirne luke, skrovišta od ostalog svijeta. Povezano s prethodnim postovima, sve je manje tako jer S i njime povezane stvari i određene osobe unose nemir. No, još uvijek kako tako prevladava 2/3 mira. Rekli bismo umjereno zadovoljna.
Malo odmaka od kuće - moj posao - postao je prava noćna mora - sigurnosti nema nikakve (znate ono posao na neodređeno vrijeme pa ukoliko dobro, uredno, požrtvovno radite, sve je ok). Je taj posao na tvz. neodređeno, ali za svaku svoju plaću izbori se sama, usavršavanje =ne spominji (plati si sam ako ti treba, a treba ti itd)....preopširno za opisivati, no bitno je slijedće: prvo sam radi "mira u kući" propustila idealnu mogućnost za odlazak na novi posao. Nakon toga, radi cirkusa s S-om, propustila sam i drugu šansu za privlačan, no i iznimno zahtjevan posao, i sada sam opet tu gdje sam i bila, a posao vam je takav da vam je svaku večer muka od pomisli kuda ujutro trebate ići. Naravno, u traženju sam novog i molim Boga da bude treća sreća pa da me ovaj puta u mom naumu ne sprijeći neki novi kućni cirkus. Ocjena: kronično nezadovoljna.
Moj odnos s S-om. Nema sigurnosti. A što bi tu zapravo trebala biti sigurnost, ili bolje rečeno što bih ja smatrala sigurnošću!? Sigurnost bi mi primjerice predstvljalo da svaku riječ koju kaže ne trebam okretati 1000 puta i pitati se je li opet slagao, postaviti si pitanje, a čemu uopće laže i/ili skriva određene stvari i kamo nas to sve vodi. Uglavnom na ljestvici nezadovoljstva, možda ne bih rekla kronično, ali potpuno sam nezadovoljna.
Suma sumarum....djeca i dom u pozitivnom statusu, posao - da se izhendlati, barem strpljivošću i upornošću doći do novog, pa iz statusa nezadovoljan, prijeći u zadovoljan. Tada bi umjesto polovice bitnih odrednica 3/4 bile riješene. I eto me na konstantnoj četvrtoj stavci, koja je tema svih mojih prethodnih postova. Ajme ljudi moji tu zbilja više ne znam što da kažem. Sjećate se da sam rekla da sam odredila termin do kada ću promatrati pa događale se u tom periodu dobre ili loše stvari, ali samo promatrati, posložiti pluseve i minuseve i donijeti neku odluku - kakvu god. Kaže se vrijeme je sporo kad se čeka. I da samo znate koliko sporo, a toliko je opet bljak stvari i događaja da često poželim da je vrijeme odluke sada. To bi bilo naravno ishitreno, al' kad ti neko papa živčeke, nije čudo da se tako osjećaš. No, dobro kako bilo da bilo, pričekat ćemo, i po tisućiti puta biti strpljivi pa onda donijeti i tu famoznu odluku da i zadnju četvrtinu posložimo kako treba.
19.03.2008. u 12:32 •
9 Komentara •
Print •
#
0