petak, 09.11.2007.
Navuče se čovjek na ovaj blog, samo tako; Jučer nisam uhvatila vremena, ali eto danas imam pet minuta. Ima nekih blogića koji nisu slični mojim situacijama, ali ih volim pročitati jer su poput romana i čitaju se bez daha... a to ponekad uzme više vremena, nego pisanje na vlastitom blogu.
Dakle, osim ove nove situacije, S i ja smo u potrazi za novim mjestom za život, ovo postojeće postaje nam pretijesno. Valjda ne postoji ništa što se prodaje ili gradi, a da na to nismo naletjeli. S jedno dugo vrijeme nije bio za opciju da se maknemo iz grada i odemo u predgrađe ili bližu okolicu grada. Nakon mjeseci i mjeseci traženja, oboje smo shvatili da nam je to ujedno i najbolja i cijenom realna opcija. Sama odluka o selidbi i nije tako strašna, ali potraga za tim novim mjestom može postati prava noćna mora. Ili je preskupo, ili je predaleko, ili je u katastrofalnom stanju, ili nema vlsnički list, ili još uvijek ima grijanje na kruta goriva, ili, ili, ili, ili.
Danas su na redu neke dvije nekretnine, ne predaleko od grada, novogradnja, koje idemo pogledati. Na prvi pogled cijenom prihvatljive i solidno opremljene. Vidjet ćemo, ima li i tu neke kvake. Obzirom na prinovu, naši planovi o selidbi dobili su zacrtani krajnji rok do kad se to treba desiti, pa i to čini jedan pritisak više.
S i ja smo opet imali jedan razgovor. Ne mogu si pomoći, ne volim i ne mogu podnijeti kad postoji nešto u zraku o čemu se ne smije pričati ili ostane visjeti, nedorečeno. Naravno da sam rekla da me smetaju obješene face, kao da se spremamo nekome na sprovod. Ako je tolika tlaka ili opterećenje ili nešto treće, neka kaže. U tom smislu, važno mi je jedino ono što on misli, ne netko drugi. Istina pomirljivim i staloženim tonom, no s vrlo ozbiljnom facom reče mi da se opustim i da ne brinem, da smo odluku donijeli, prihvatili i tome je tako. Samo neka meni bude dobro, bolje nego zadnji puta i to je to. Ne znam što sam očekivala, valjda više nježnosti u cijelom tom razgovoru, ali kad je završio nisam baš bila sretna. I meni time-ing događaja nije baš naj naj. Taman sam mislila da je došlo vrijeme da ćemo se uspjeti koliko toliko više posvetiti sebi, da nam odnos ne bi otišao k vragu, kad tamo.....
Volim ga zaista jako, ponekad mislim i previše. Poštujem ga i potičem na još bolje i onda vrlo često na sitnicama primjećujem da mi se u biti vrlo malo toga vrati ( oslanjajući se na onu staru: dobro se dobrim vraća). To me s vremena na vrijeme baci u bad. Na drugu stranu, koliko me to god zamaralo, kako vrijeme prolazi ta moja ljubav prema njemu je sve jača i jača. Voljela bih znati što uistinu misli o svemu, što osjeća, ali tu sam totalni idiot i ne znam kako bih to mogla saznati. Imali smo tisuće tvz. otvorenih razgovora, ali u njima sam mahom ja bila otvorena. Nikad nisam slušala kad bi mi rekli da S ne treba baš sve znati, naprotiv S što se mene tiče zna ama baš sve: što je bilo, što je, što za budućnost stoji u mojoj glavi, što o čemu mislim, što radim, zašto radim, kako se osjećam...ma sve.....
Dobila prvu slikicu naše točkice na pregledu. Bila presretna.
09.11.2007. u 11:05 •
9 Komentara •
Print •
#
0