"Ako me ljubite,zapovijedi ćete moje čuvati.I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je." (Iv.14:15-17)
Iako se o Svetom Božjem Duhu govori veoma često, kod mnogih pojedinaca postoji veoma mnogo nepoznanica i nejasnoća oko razumijevanja toga tko je on i kako djeluje.
Čini se da mnogi imaju predodžbu o Božjem Duhu kao "djelatnoj sili" koju je pod određenim okolnostima i na određene načine moguće koristiti za dostizanje određenih ciljeva.
Ovakav stav je krajnje egocentričan i nebiblijski. On u osnovi predstavlja svođenje Duha Božjega na razinu neosobne sile podčinjene čovjeku.
Mi međutim znamo da Duh Sveti nije "stvar" nego osoba. Duh Božji nije manji od Boga, On jest Bog - jedna od tri osobe Trojstva.
Osvrnemo li se na vlastiti život, lako uviđamo kako nitko od nas ne voli kada ga drugi smatraju manje vrijednim. Također, nikome se od nas ne sviđa ni kada nas netko tretira kao da nismo samostalne i odgovorne osobe.
Stoga je jasno kako promatrati Svetog Duha kao išta manje od samoga Boga znači podcijeniti ga i nanijeti mu uvredu!
O Svetom Duhu mnogo toga otkrivamo čitajući Bibliju.
Spoznajemo, između ostaloga, da On traži, bira, otkriva, vodi, uči, tješi, inspirira, zabranjuje, osuđuje i dokazuje.
Također, otkrivamo da Ga možemo voljeti, slušati, žalostiti, odbijati, huliti i griješiti protiv Njega.
Duh Sveti je svemoguć, sveznajući i sveprisutan. Uistinu, on jest Bog.
U Bibliji nalazimo i mnoge primjere djelovanja Svetog Duha. K tome, čak je i sama Biblija njegovo djelo, jer je upravo On nadahnuo ljude da je napišu.
Da bismo bolje razumjeli djelovanje Svetog Duha, promotrimo tri iskustva Svetog Duha:
1. DUH S NAMA - poticaj Duha na obraćenje
2. DUH U NAMA - nanovorođenje
3. SILAZAK DUHA - krštenje Duhom
Znamo da je nemoguće da se netko obrati bez djelovanja Duha Svetoga.
Dok sam živio kao nevjernik, nisam bio ispunjen Duhom, nisam čak ni znao za njega, ali je Duh Božji bio sa mnom.
Ovo je istina. Promatram li unatrag vrijeme mojega življenja bez Boga, lako vidim da je Bog čitavo vrijeme bio sa mnom. Štoviše, zapažam desetke uočljivih putokaza kojima je Duh Sveti obilježio moj život potičući me nježno i s beskonačnim strpljenjem ne bih li kako spoznao i prihvatio činjenicu da život koji sam živio ipak nije bio život vrijedan življenja.
Ovo iskustvo nije samo moje - to je univerzalno iskustvo svakoga tko je prihvatio svjedočanstvo Duha o vlastitoj grešnosti i putu spasenja.
Ono bi se grubo moglo iskazati kao niz od tri etape na putovanju ka Bogu:
a) najprije je potrebno čuti poziv.
Dozvolimo li sebi da ga čujemo i da ga u svom srcu ozbiljno razmotrimo preplaviti će nas osjećaj grešnosti i izgubljenosti koji nas navodi na idući korak, a to je:
b) poslušati poziv
Naime, tek kada se odazovemo na Božji poziv i kažemo sudbonosno "da" Božjem Duhu, dolazi do obraćenja, a s njime i do spoznaje o oproštenju grijeha.
Sada još samo trebamo:
c) slijediti poziv
Ovaj korak dolazi sam od sebe, kao duboka unutarnja potreba kojoj se s radošću odazivamo. Slijeđenjem poziva postižemo duševni mir kroz živu vjeru, a Duh Božji sada zauvijek boravi u nama.
Kada govorimo o iskustvu sa Svetim Duhom važno je razumjeti o kakvoj se vrsti iskustva tu radi. Isus nam kaže kako "svijet ne može primiti (Duha) jer ga ne vidi i ne poznaje".
Mi možemo imati golemo znanje o Božjem Duhu, a da pri tome uopće ne budemo kadri istinski razumjeti tko je zaista Božji Duh i kako on djeluje u našim životima. Jedini način da to doista shvatimo je taj da imamo stvarno, živo iskustvo djelovanja Duha Svetoga u nama samima.
To je iskustveno znanje i ono vjerno odslikava onu vrstu odnosa kakvu Bog želi imati sa svakim od nas.
Bog, Naš Nebeski Otac, želi ne samo da Ga osobno poznajemo, već i da ga poznajemo intimno, upravo onako kako dijete (u)poznaje svojega zemaljskog oca.
Kada smo ga jednom upoznali, prihvatili Njegov poziv i nastavili ga slijediti djelovanje Duha Svetoga u nama postati će očito i mi ćemo svijetu pokazati promijenjen život.
Promjena je stvarna i očigledna. Početi ćemo snažno mrziti grijeh u našim životima, a snagom koju Bog daje preko svog Duha moći ćemo se izdignuti iznad naših grešnih sklonosti.
Međutim, sve će nam to biti moguće ako, i samo ako u potpunosti predamo svoju volju Gospodinu i dozvolimo mu da nas vodi i mijenja po svojem nahođenju.
Treći korak u iskustvu sa Svetim Duhom je silazak Duha na nas, tj. krštenje Svetim Duhom.
Oko ovog pitanja postoji mnogo nerazumijevanja i podjela među kršćanima. Dijelom je tome razlog neznanje i nerazumijevanje, a dijelom i mnoge manipulacije i prijevare vezane uz manifestacije i djelovanja koja se pripisuju Svetom Duhu.
Također, čini se da mnogi kršćani jednostavno ne uviđaju potrebu za još jednim, dodatnim, iskustvom sa Duhom Svetim.
Bilo kako bilo, Krštenje Duhom Svetim nije ono što doživljava svaki kršćanin, ali sasvim sigurno predstavlja nešto što svaki kršćanin, ako želi, može dobiti.
Krštenje Duhom Svetim možemo razumjeti i kao opremanje za službu u sili s visine.
Naime, primanje oproštenja i spasenje nije sve što Bog želi za nas.
Bog nam želi dati i djelatnu silu kako bismo što više postali nalik Gospodinu Isusu.
Tako promijenjene i osnažene Bog nas tada može lakše i bolje koristiti za svoje ciljeve. Uz to, Bog nam prema svojoj savršenoj volji daje i Darove Duha Svetoga čineći nas time potpuno opremljenima da mu služimo.
Međutim, moramo razumjeti da se to dodatno iskustvo Duha Svetoga daje samo onima koji ga traže. Dakle, ako Ga ne tražimo, nećemo ga ni dobiti. Gospodnja želja jest ta da svi tražimo silu Svetog Duha u svojim životima, no samo od nas ovisi da li ćemo tu divnu mogućnost i iskoristiti.
Ovdje moramo primijetiti da traženje Svetog Duha nije opcija. Pogrešno je pitati trebamo li primiti silu Svetog Duha. Umjesto toga trebamo pitati: Kako da primim silu Svetog Duha?
Uistinu, biti ispunjen Duhom i biti vođen Duhom obaveza je i odgovornost svakog Djeteta Božjeg koji želi biti koristan za Krista.
Bez sile Svetog Duha, njegovog vodstva i dragocjene pomoći nećemo:
- imati silu za hrabro naviještanje Njegove Riječi
- imati pobjedu nad lošim navikama i stavovima koji su nas zarobili
- smoći snagu za reći "ne" lošim stvarima
- smoći snagu za nesebično izabrati
- imati hrabrosti i snagu da priznamo svoje mane, padove i grijehe
- imati želju i snagu da oprostimo i da tražimo oproštenje
- razumjeti Božju Riječ i biti joj poslušni u molitvi i brizi za one koji su u potrebi
- moći voljeti druge ljude uključujući i one koje je "nemoguće" voljeti
- znati ohrabrivati umjesto da kritiziramo
- htjeti prihvatiti odgovornost za svoja djela
- slijediti Boga ne obazirući se na to gdje nas to vodi i koliko košta
- iskoristiti duhovne darove i donijeti duhovne plodove u svojim životima
Zbog svega toga nužno je da brižljivo njegujemo naviku da redovno tražimo Duha Božjega te da mu se predajemo stavljajući mu se na raspolaganje. Tako nas on može koristiti u svakom trenutku prema svojoj savršenoj volji.
Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu - kao svoje duhovno bogoslužje. Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno. (Rim.12:1-2)
"Kakav si kršćanin?"pitanje je koje bi svatko od nas neizostavno morao sebi postaviti.
Ako osjećamo odbojnost prema ovom pitanju ili ako ga držimo suvišnim i nepotrebnim, sva je prilika da bi nas iskren odgovor na ovo pitanje - optužio.
Jedna od stvari koja bi zasigurno trebala odlikovati svakoga onoga tko sebe naziva Kristovim jest spremnost na preispitivanje svih svojih motiva i postupaka.
Ovo znači da ne bi smjelo postojati nijedno područje našeg života koje nismo voljni podvrgnuti nepristranoj provjeri.
Dakako, sami sebe teško da možemo nepristrano prosuđivati. Usudio bih se čak kazati kako nam je to u potpunosti nemoguće.
Kako onda sebe procijeniti i kako znati u kakvom smo odnosu, zdravom ili nezdravom, prema drugim kršćanima?
Bog je bio svjestan ovih pitanja i nije dozvolio da ostanemo u neznanju. Štoviše, pobrinuo se da se ne uopće moramo oslanjati na varljive zaključke našeg slabašnog uma.
On nam je osigurao svu potrebnu silu, snagu i moć koju trebamo da bismo mogli ne samo prosuđivati vlastite postupke, stavove i motive, već i da bismo mogli živjeti u poslušnosti njegovoj savršenoj volji.
Odgovor na pitanje koja je to snaga, sila i moć koju nam je Gospodin osigurao zove se vodstvo Duha Svetoga!
Duh Sveti je onaj koji će nas osposobiti za svako dobro djelo, onaj tko će nas poučiti, zaštiti, ohrabriti, razjasniti... Bez njega uopće ne bismo mogli biti kršćani!
Istina, mogli bismo poput mnogih, neko vrijeme, možda čak i godinama zavaravati i sebe i druge grčevitim nastojanjima da živimo kršćanski život u tijelu, no prije ili poslije svima bi oko nas, a naposljetku, vjerujem, i nama samima postalo jasno kako je u pitanju sasvim besmislen i nadasve nemoguć zadatak.
Mnogi kršćani koji redovno idu u crkvu izvana izgledaju dobro i zdravo, no kada im se malo približimo uviđamo da nešto nedostaje.
Kao da nema unutrašnjeg blagoslova u njihovim životima. Vidimo djela, ali ne i plodove. Vidimo borbu, ali ne i pobjedu. Njihovo iskustvo kršćanstva nije Božja sila "iz prve ruke", nije osobno iskustvo pobjede u Božjoj snazi.
Zapravo, oni nemaju vodstvo Svetog Duha.
Iako mnogo znaju o Njemu, iako ga tako zvučno spominju u svojim molitvama, iako je Duh Sveti blizu njih, oni ne čuju njegov glas i nemaju iskustvo stvarnosti njegovog vodstva u vlastitom životu.
Zašto je to tako?
Bog je svakome od nas prepustio na volju da sami za sebe odlučimo hoćemo li se prepustiti Njegovom Duhu ili ne.
To je naš izbor koji vršimo svakodnevno, u svakoj prilici.
Ali, ako mu se nismo voljni prepustiti u cijelosti rezultat poražavajući - nismo Duhu Svetom dopustili da radi u nama i sa nama!
Dopuštamo li se Duhu ili ne otkriva svaki naš izbor koji napravimo. Stoga se i odgovor na pitanje kakav smo kršćanin može dobiti samo ako iskreno procijenimo način na koji živimo, osluškujući pri tom pozorno svjedočanstvo Božjeg Duha!
Pitanja koja trebamo postaviti su:
- Prebivam li u Gospodinu kroz Njegovu Riječ i molitvu?
- Razvija li se u meni dublja želja za Božjim Duhom?
- Da li sam ispunjen i da li se ispunjam Duhom?
- Da li praktično vidim Njegovu silu u svom svakodnevnom životu?
- Da li doživljavam pobjedu nad grijehom i kušnjama?
- Da li mu voljno svakoga dana predajem sav svoj život?
Sjetimo se, Gospodin nam nikada neće nametati svoju volju. Zato samo mi možemo dati pravo Svetom Duhu da upravlja našim životima. Ukoliko mu to ne dozvolimo, On će strpljivo stajati na vratima naših života, ali neće ući!
A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu jedna sluškinja govoreći: "I ti bijaše s Isusom Galilejcem." On pred svima zanijeka: "Ne znam što govoriš." Kad iziđe u predvorje, spazi ga druga i kaže nazočnima: "Ovaj bijaše s Isusom Nazarećaninom." On opet zanijeka sa zakletvom: "Ne znam toga čovjeka."
Malo zatim nazočni pristupiše Petru i rekoše: "Doista, i ti si od njih! Ta govor te tvoj izdaje!". On se tada stane zaklinjati i preklinjati: "Ne znam toga čovjeka." I odmah se oglasi pijetao. I spomenu se Petar riječi koju mu Isus reče: "Prije nego se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti." I iziđe te gorko zaplaka.
(Mt.26:69-75)
Bog nas poziva na iskrenost i kaže da je laž grijeh. To je sasvim jasno.
Pa ipak, svijet oko nas rado govori o "maloj" i "velikoj" laži.
Spominje se čak i "bijela laž" koja, navodno nije laž jer je "opravdana" dobrim namjerama.
Kažu čak: "Laž je ponekad nužna, ne može se izbječi."
I kad to kažu, lažu.
Međutim, laž je grijeh, a kazna za grijeh je smrt.
Biblija nigdje ne spominje "malu" i "veliku" smrt ili možda "bijelu" smrt.
Bog je ovdje bio potpuno jasan.
Pa opet, u Bibliji nalazimo i primjere Božjih ljudi koji su slagali.
Možda će netko željeti te primjere upotrijebiti kako bi pokušao dokazati da su u određenim okolnostima neke laži ipak dozvoljene. To bi mnogima odgovaralo i zasigurno bi mnoge savjesti bile rasterećene, no to, srećom, nije moguće.
Uzmimo za primjer Petra koji je, nakon što je Isus uhvačen, tri puta slagao.
Poručuje li nam to da je dopušteno lagati?
Ne, naravno.
Pokazuje li nam taj primjer kako Božji sluge imaju ili trebaju imati drugačiji tretman od nas "obićnih" vjernika?
Naravno da ne.
Znači li to da je Petar počinio grijeh?
Da. Petar jest počinio grijeh. I to triput.
Znači li to da je Petar zaslužio kaznu?
Da.
A da li je Petar kažnjen za svoj grijeh?
Hajde da vidimo!
Isus je znao što će Petar učiniti. Čak ga je i upozorio na to. Ali, Petar mu nije povjerovao!
Da Petar nije povjerovao bilo kome drugome, to ne bi trebalo isticati. Ali, Petar nije vjerovao Isusu, što znači kako u tom trenutku Petar nije vjerovao Bogu!
Ovo je ozbiljno, tim više što u Mt.16:16 čitamo izjavu kojom Petar Isusu potvrđuje da nedvosmisleno zna da je Isus Mesija, Sin Božji.
Pa ipak, našavši se izvrgnut pogibli, Petar kao da to zaboravlja.
I po tome je jako sličan nama!
Vidimo da se Petar se propustio čvrsto uhvatiti za nepromjenljiva Božja obečanja.
Baš kao i onda kada su se u lađici učenici zabrinuli što su zaboravili ponjeti kruh, Petar je posve smetnuo sa uma ono što je znao i iskusio o Bogu.
Zbog čega mu se to desilo? Zbog čega se to i nama danas tako često dešava?
Odgovor je, zapravo, krajnje jednostavan - zbog straha!
Petar se preplašio za svoj život.
Tek što je Isus - Sin Božji naočigled njemu uhvačen, a već mu se sudi! Podmeću ga, preziru, lažno optužuju, vrijeđaju i svim silana žele da ga ubiju.
Pokušajte zamisliti sebe u toj situaciji. Kako biste se osječali? Da li biste bili preplašeni? Ja bih. Najvjerojatnije bih bio nasmrt preplašen da me ne otkriju i ne osude zajedno sa Isusom. Pretpostavljam da bi me strah spriječio da budem tamo gdje me svatko mogao prepoznati kao Isusovog učenika.
Ali, ne bih rekao da je Petar bio kukavica! On je došao za Isusom, slijedio ga je u "lavlju pečinu", izložio se riziku. Pa ipak, kada je došao trenutak izjašnajvanja, strah je bio jači.
No, moramo u obzir uzeti dvije neporecive činjenice.
a) Petar je bio sam!
Ni Petar, ni drugi učenici još nisu imali vodstvo i pomoć Svetog Duha. Sve do pentekosta oni su bili oslonjeni na vlastite sposobnosti i snagu.
Za razliku od njih, mi danas imamo Branitelja. Mi imamo Tješitelja. Kakvo onda opravdanje imamo da se bilo čega i bilo koga plašimo?
Zašto bi onda jednom nanovorođenom kršćaninu danas trebalo biti teško biti iskren?
Očito, samo zbog toga jer se nismo, poput Petra, potpuno predali Isusu.
b) Petar se pokajao!
Njegova ga je savjest opomenula da je počinio grijeh, sjetio se Isusovih riječi i kaže Riječ: "...iziđe te gorko zaplaka".
Petar je, istina, na trenutak posrnuo i počinio grijeh, no odmah se zatim pokajao!
On nije ostao u grijehu, niti se pokušavao opravdati.
Zbog toga, na pitanje da li je bio kažnjen za grijeh ne mogu odgovoriti ni sa "da" ni sa "ne".
Zapazimo kako ga Bog nije osudio. Znamo da je Bog "spor na srdžbu i brz na praštanje". On se ne žuri sa osudom i pruža nam priliku da se odvratimo od grijeha i dođemo k njemu.
No istovremeno, uvjeren sam da je bol koju je Petar u svom srcu osjetio kada je spoznao što je učinio, bila neizdrživa. To nije božja kazna, ali je zasigurno cijena ili barem dio cijene koju je morao platiti kao posljedicu grijeha neiskrenosti.
Ne mogu znati, ali duboko vjerujem da je Petar nakon tog iskustva sa mnogo više pažnje i mudrosti pristupao svemu što je od tada na dalje izlazilo iz njegovih usta.
I da smo ga kakvim čudom mogli tada upitati, vjerujem da bi nam kazao kako uvijek moramo biti iskreni i govoriti istinu pod svaku cijenu.
Na koncu, to i ne bi bilo ništa novo. Bog nam je to već jasno rekao.
I zato, kada govorimo o iskrenosti sjetimo se da:
- biti iskren znači uvijek reći istinu i nikada ne izreći laž
- biti iskren znači reći istinu bez obzira na cijenu
- biti iskren znači ne kalkulirati o posljedicama iskrenosti
- biti iskren znači pouzdati se da će se Bog pobrinuti za posljedice, makve god one bile!
- biti iskren znači biti poslušan Bogu
kao i da:
- biti iskren ne znači prešutiti ili zaobići istinu!
- biti iskren ne znači odreći se mudrosti
- biti iskren ne znači da trebamo biti netaktični
- biti iskren ne znači da trebamo biti grubi
I zato, "ne suobličujmo se ovomu svijetu" nego ustrajno nastojmo postati sličniji Kristu!
"Jer sve što je od Boga rođeno pobjeđuje svijet. A ovo je sredstvo pobjede koje pobjeđuje svijet: naša vjera." (1.Iv.5:4)
Svijet oko nas je kaotičan i destruktivan. On ne gradi trajne vrijednosti već ih razara i upire svim silama da ih obezvrijedi.
Ovaj svijet prezire pojmove kao što su: red, pravila, urednost, samokontrola, uzdržljivost, poniznost, sklad, mir, planiranje, poštovanje itd.
On se suprotstavlja Kristu podvaljujući nam pojmove kao što su: tolerancija, razumjevanje, popustljivost, pravo na vlastito mišljenje, pravo na osobni izbor, relativnost moralnih pravila, prosvijećenost i sl.
Zbog toga se svakodnevno, bez prestanka, nalazimo izloženi razarajučem pritisku svijeta koji nastoji obezvrijediti i uništiti harmoniju i red unutar naših odnosa i ponašanja.
Ali, mi znamo da je Bog Bog reda.
Također, znamo da biti kršćanin znaći dozvoliti Gospodinu da nas oblikuje na svoju sliku, kako bismo postali kristoliki.
Biti kristolik znači živjeti tako da naša okolina iz dana u dan u svjedočanstvu našeg života sve više vidi uskrslog i djelatnog Krista koji je promjenio naše živote i donjeo nam "božji mir koji nadilazi svaki um i razum".
Krist gradi u nama i sa nama svoje kraljevstvo upravo na tim principima koje svijet prezire!
On nam želi pomoći da naše živote dovedemo u red te da jedni s drugima gradimo skladne i harmonične odnose temeljene na čvrstim i nepromjenljivim principima Božje Rijeći.
Zato sve što radimo mora odslikavati Božje principe.
Zaista, sve što radimo moramo raditi "kao da radimo Bogu". Ne postoji nijedno područje našeg života koje je od ovoga izuzeto!
Nastojeći živjeti tako, odmah uviđamo jednu zakonitost: živjeti ugodno Bogu suprotstavlja nas svijetu i traži od nas da uložimo određeni napor.
Ima trenutaka kada jednostavno nemamo volje boriti se. Možda smo umorni, možda smo povrijeđeni, možda emotivno dotaknuti nekom situacijom ili se jednostavno nismo najbolje snašli... ali bez obzira na sve, nikada se ne smijemo prestati boriti!
Baš onda kada nam je najteže, kada se osječamo iscrpljeni, kada osječamo kako više nemamo ni snage ni želje za ići dalje, čak niti za pomoliti se - upravo tada moramo uložiti napor i zavapiti Gospodinu.
Samo u Njemu možemo naći odmor i zaštitu, samo On nas može držati izvan dometa neprijatelja dok vidamo svoje rane i na kraju, samo nas On može tjelesno, duhovno i duševno iscijeliti.
Ne uložiti taj posljednji napor i ne zavapiti Bogu za pomoć znaći okrenuti leđa Bogu i predati se na milost i nemilost neprijatelju.
"Dakle: pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pravodobnu pomoć!" (Heb.4:16)
Ako osjećamo odbojnost prema pitanju "kakav si kršćanin?" ili ako ga držimo suvišnim i nepotrebnim, znači li to da bi nas iskren odgovor na ovo pitanje - optužio?
ne želite javno komentirati
ili želite čuti više?
pišite na: zoki.bijelic@gmail.com
Licemjerje modernih farizeja
Umiranje iznutra...
Kome vjerovati?
Odvojeni od stada?
Kamo ideš čovječe?
O nepovredivosti braka
Poznaješ li Ljubav?
Poezija: Ti si Kriste moja nada
Žudnja za neuhvatljivim
Vrijeme zbunjenosti
Nesnošljiva tolerancija
Koga Bog ljubi?
Tko su baštinici neba?
Epitaf ili čemu živjeti?
35 pitanja: kakav si kršćanin?
Poezija: Ispod ovog plavog neba
Poezija: Trebam te
Poezija: Čarolja predvečerja
Poezija: Neposluh trnjem ovjenčan
Video: Posljednja "Mosorijada"
Video: Što je Bogu smješno?
Poezija: Tebi uz koju se budim sretan
Poezija: Smiluj se Gospode
Poezija: Ne plaći majko
Poezija: Hodočasnik
Poezija: Dok gasne posljednja zraka sunca drhtim na proplanku sjećanja
Poezija: Ljubiš li me?
Poezija: Kušnja
Poezija: Brat
Poezija: Moj Kralj
Poezija: Spokoj
Poezija: Terra Incognita
Poezija: Povratak kući
Poezija: Intermezzo
Prezaposleni i umorni (4): Duhovno savjetovanje
Prezaposleni i umorni (3): Odvojeni od stada
Prezaposleni i umorni (2): Odložimo jaram zloga!
Prezaposleni i umorni (1): Čiji jaram nosimo?
Pogled na Gospodina
U koga stavljamo pouzdanje?
Što doista znači duhovno pasti?
Podnositi nevolju iznad naših snaga
Dragocjena Kristova krv
Razmišljanja o poslanici- Rim.5
Razmišljanja o poslanici- Rim.4:18-21
Razmišljanja o poslanici- Rim.3
Razmišljanja o poslanici- Rim.2:5b-29
Razmišljanja o poslanici- Rim.1:24-32
Razmišljanja o poslanici- Rim.1:18-23
Razmišljanja o poslanici- Rim.1:1-15
Razmišljanja o poslanici Rimljanima - Uvod
Bogu si posebno drag
Tolerancija je...?
"Šaljem,evo,svog anđela pred tobom"
Mudrost i pravednost u kršć. življenju?
Što uistinu dajemo Bogu?
U zajednici valja misliti na Krista
Snaga iskrenosti 2
Zbližavanje s Isusom
Život u zajedništvu
Pravo znanje o Isusu
Stvaranje odnosa: prijateljstvo
Tražite dobro, a ne zlo
Bujice žive vode
Tri pokazatelja predanosti
Pripremanje mjesta za Gospodina
Tko je Sveti Duh?
Kakav si kršćanin?
Iskrenost
Bog je bog reda
Razmotrite svoje putove
Smisao i svrha kućnih grupa
I sitno je bitno
Budi katalizator pozitivne promjene
O Darovima Duha
Biti odgovoran
Božje remek djelo
Most prema životu
Kako najbolje iskoristiti prigode?
Čije je Kraljevstvo nebesko?
Budimo samilosni
Blic-pogled na molitvu: Zdrava zajednica i zdrav brak
Ogovaranje naše svagdašnje
Crtice o kršćanskom življenju
7 činjenica o vršenju Božje volje
Nevidljivi u gomili
Zahvaljivati Bogu
Ne boj se, samo vjeruj!
Umijemo li vjerno slijediti poslanje?
Snaga iskrenosti
Svladani Božjom ljubavlju
Snaga za život
Ulazak u Božju blizinu
Dva stiha
Sazrjevanje za služenje drugima (2)
Sazrjevanje za služenje drugima (1)
Pismo Oca, Boga svemogućega
Što pokreće ljudska srca?
Odnosi u Crkvi Božjoj
Kome više vjeruješ -sebi ili Bogu?
O braku...
Čime se hranimo?
O molitvi...
Vjerovati Bogu (ili razmišljanje o prioritetima)
Tko je lud, a tko zbunjen?
Kome vjerovati?
Svjetovne stvari
Nekoliko davno zapisanih misli...
Volimo svoje bližnje
Homoseksualci: heroji ili žrtve?
Ekumenizam
Ljudske zvijeri
Kako im ukazati na Njega?
Kako tumačiti Bibliju?
U kojeg boga vjeruješ?
Živa vjera: protestanti ili katolici?
Moramo li se mrziti?
Preneseno: Ugodan dan
Svjedočiti o Kristu?
Povratak u budućnost
Kršćanstvo: nevažno, nevjerodostojno, kruto?
Biti kršćanin je...?
Što je privlačnije: požuda ili smrt?
Dobro staro 'unutra-van'
Nedjeljno bogoslužje: zijevanje ili pjevanje?
Ljubiti Krista?
Zbunjeni cvijetak