Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu - kao svoje duhovno bogoslužje. Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno. (Rim.12:1-2)
"Kakav si kršćanin?"pitanje je koje bi svatko od nas neizostavno morao sebi postaviti.
Ako osjećamo odbojnost prema ovom pitanju ili ako ga držimo suvišnim i nepotrebnim, sva je prilika da bi nas iskren odgovor na ovo pitanje - optužio.
Jedna od stvari koja bi zasigurno trebala odlikovati svakoga onoga tko sebe naziva Kristovim jest spremnost na preispitivanje svih svojih motiva i postupaka.
Ovo znači da ne bi smjelo postojati nijedno područje našeg života koje nismo voljni podvrgnuti nepristranoj provjeri.
Dakako, sami sebe teško da možemo nepristrano prosuđivati. Usudio bih se čak kazati kako nam je to u potpunosti nemoguće.
Kako onda sebe procijeniti i kako znati u kakvom smo odnosu, zdravom ili nezdravom, prema drugim kršćanima?
Bog je bio svjestan ovih pitanja i nije dozvolio da ostanemo u neznanju. Štoviše, pobrinuo se da se ne uopće moramo oslanjati na varljive zaključke našeg slabašnog uma.
On nam je osigurao svu potrebnu silu, snagu i moć koju trebamo da bismo mogli ne samo prosuđivati vlastite postupke, stavove i motive, već i da bismo mogli živjeti u poslušnosti njegovoj savršenoj volji.
Odgovor na pitanje koja je to snaga, sila i moć koju nam je Gospodin osigurao zove se vodstvo Duha Svetoga!
Duh Sveti je onaj koji će nas osposobiti za svako dobro djelo, onaj tko će nas poučiti, zaštiti, ohrabriti, razjasniti... Bez njega uopće ne bismo mogli biti kršćani!
Istina, mogli bismo poput mnogih, neko vrijeme, možda čak i godinama zavaravati i sebe i druge grčevitim nastojanjima da živimo kršćanski život u tijelu, no prije ili poslije svima bi oko nas, a naposljetku, vjerujem, i nama samima postalo jasno kako je u pitanju sasvim besmislen i nadasve nemoguć zadatak.
Mnogi kršćani koji redovno idu u crkvu izvana izgledaju dobro i zdravo, no kada im se malo približimo uviđamo da nešto nedostaje.
Kao da nema unutrašnjeg blagoslova u njihovim životima. Vidimo djela, ali ne i plodove. Vidimo borbu, ali ne i pobjedu. Njihovo iskustvo kršćanstva nije Božja sila "iz prve ruke", nije osobno iskustvo pobjede u Božjoj snazi.
Zapravo, oni nemaju vodstvo Svetog Duha.
Iako mnogo znaju o Njemu, iako ga tako zvučno spominju u svojim molitvama, iako je Duh Sveti blizu njih, oni ne čuju njegov glas i nemaju iskustvo stvarnosti njegovog vodstva u vlastitom životu.
Zašto je to tako?
Bog je svakome od nas prepustio na volju da sami za sebe odlučimo hoćemo li se prepustiti Njegovom Duhu ili ne.
To je naš izbor koji vršimo svakodnevno, u svakoj prilici.
Ali, ako mu se nismo voljni prepustiti u cijelosti rezultat poražavajući - nismo Duhu Svetom dopustili da radi u nama i sa nama!
Dopuštamo li se Duhu ili ne otkriva svaki naš izbor koji napravimo. Stoga se i odgovor na pitanje kakav smo kršćanin može dobiti samo ako iskreno procijenimo način na koji živimo, osluškujući pri tom pozorno svjedočanstvo Božjeg Duha!
Pitanja koja trebamo postaviti su:
- Prebivam li u Gospodinu kroz Njegovu Riječ i molitvu?
- Razvija li se u meni dublja želja za Božjim Duhom?
- Da li sam ispunjen i da li se ispunjam Duhom?
- Da li praktično vidim Njegovu silu u svom svakodnevnom životu?
- Da li doživljavam pobjedu nad grijehom i kušnjama?
- Da li mu voljno svakoga dana predajem sav svoj život?
Sjetimo se, Gospodin nam nikada neće nametati svoju volju. Zato samo mi možemo dati pravo Svetom Duhu da upravlja našim životima. Ukoliko mu to ne dozvolimo, On će strpljivo stajati na vratima naših života, ali neće ući!
Post je objavljen 18.10.2009. u 20:50 sati.