Prije nekoliko mjeseci zaokupilo me nekoliko stihova iz prvog poglavlja knjige proroka Hagaja. Kroz tih nekoliko uvodnih stihova Bog je snažno progovorio mome srcu dajući mi jasnu poruku o mome trenutnom stanju kao i o tome što želi da uradim.
Bog, naravno, nije stao samo na tome, već mi je navedenu poruku osim kroz Riječ prisnažio, dopunio te podrobnije objasnio kroz svjedočanstvo okolnosti, Tijela Kristovog, molitve i svjedočanstva Duha Svetoga.
Prva rečenica koja me dotakla je 2. stih 1. poglavlja knjige proroka Hagaja:
Narod ovaj govori: Nije još došlo vrijeme da se opet sazda Dom Jahvin. *
a odmah zatim i 4.stih:
A vama je vrijeme da stanujete u pokrivenih kućama, dok je ovaj Dom razvaljen.
Zanimljivo je pogledati i u Šarićev prijevod koji kaže:
Je li vama samima vrijeme da stanujete u svojim popločenim kućama, dok ovaj Hram leži u ruševinama?
Kakav tužan kontrast!
Izraelci su se vratili u Jeruzalem i zabavili osiguranjem vlastite egzistencije posve zaboravši onoga tko im je sve to omogućio. Dok su oni gradili udobne kuće i udobno živjeli Božji je hram ostao neobnovljen.
Čitajući ovo, osjetio sam da je ova Riječ i meni upučena.
Baš kao i Izraelcima tada, sada je Bog meni govorio kroz ovaj stih.
Znajući da je naše tijelo Hram Duha Svetoga zapitao sam se: u kakvom je stanju moj Hram?
Odgovor sam pronašao u slijedećim stihovima, kada Jahve kaže:
Razmotrite svoje putove!
Sijete mnogo, malo dovozite;
jedete, a niste siti;
pijete, a napojit se ne možete;
odijevate se, a nije vam toplo.
Poslenik zarađuje plaću,
a stavlja je u prodrt tobolac!
(Hag.1:5b-6)
Isprva mi nije bilo jasno, ali posljednji me redak natjerao da se zamislim.
...Poslenik zarađuje plaću,
a stavlja je u prodrt tobolac!...
Zaista, posljednih mjeseci, iako se trudimo živjeti skromnije nego prije, moja supruga i ja imamo manje novca nego li ikada prije!
Iako smo sve donedavno svakoga mjeseca imali nekakav suvišak s kojim smo mogli slobodno i bez opterećenja baratati, sada (iako nam još uvijek ništa ne nedostaje) najednom imamo manjak koji nikako ne uspjevamo nadoknaditi!
Ovo samo po sebi nije nešto što se ne bi moglo na ovaj ili onaj način logički objasniti, no već neko vrijeme kopka me misao da iza toga leži nešto više nego što na prvi pogled izgleda.
Iščitao sam gornje stihove još jednom, pa još jednom i još jednom. Svaki put sam sve više postajao svjestan da se ovo uistinu odnosi na mene.
...Sijete mnogo, malo dovozite;...
Zaista, iako imam pristojnu plaću, sve više i više moram raditi da bih ju zaradio. Jednostavno, posla je iz dana u dan sve više i ja sve češće moram raditi duže kako bih barem donekle smanjio zaostatak, ali uglavnom bez većeg uspjeha.
...jedete, a niste siti;
pijete, a napojit se ne možete;...
Pojačani ritam obaveza na poslu, hrpa nagomilanih obaveza kod kuće, želja za večim služenjem Gospodinu, nedovoljno kvalitetnog vremena provedenog sa suprugom i djecom - sve je to u meni stvorilo osječaj zamora i nervoze.
Počeo sam, baš kao što Riječ kaže, doslovno sve više jesti, a pri tome biti sve gladniji. Svi znamo, 'nervoza je gladna', i to nije ništa novo, no Riječ ovdje ipak govori o drugoj vrsti gladi i žeđi.
To je duhovna glad i duhovna žeđ.
To je glad za Božjom prisutnošću i žeđ za njegovom pravednošću.
Ovaj svijet nije pravedan i ne nudi ništa što nas može trajno zadovoljiti. Pojačani napor na poslu nikome nije donjeo trajno zadovoljstvo niti stvarni dobitak, baš kao ni uživanje u kojekakvim "zadovoljstvima" ovoga svijeta.
One najvažnije stvari kao što su zajedništvo sa Gospodinom, mir u srcu, radost zajedništva ili veselje nesebičnog davanja, to je ono što ovaj svijet prezire i ismijava, no jedino se njima može nahraniti i napojiti gladnu dušu.
Stoga su mi ovi stihovi jasno kazali da sam se udaljio od Izvora i da mu se neizostavno moram što prije vratiti.
...Razmotrite svoje putove!...
kaže Gospodin, i nastavlja:
Idite na goru, dovezite drva
i podignite opet Dom;
biti će mi to milo, i proslavit ću se.
(Hag.1:8)
Kao i uvijek, samo vršenje Gospodinove savršene volje može donijeti blagoslov!
No, najprije treba obnoviti Hram!
Ako sam još i imao kakve sumnje da se gornji stihovi odnose na mene, naredni su me stihovi učvrstili u uvjerenju da je krajnje vrijeme da se zaustavim i razmislim kako živim i što radim:
Nadaste se obilju, a gle, malo je;
što dovezete kući, ja otpuhnem.
(Hag.1:9)
Zabrinulo me što Jahve Bog kaže: "ja otpuhnem"!
Nevolja, dakle, nije slućajna! Kada tako radi, Bog nam nešto želi poručiti. On želi da zastanemo i razmotrimo svoje putove kako bismo uvidjeli da je naše srce daleko od njega. I naravno, želi da se odvratimo od svojih grijeha i vratimo k njemu.
U 11.stihu također čitamo i da Bog kaže "Ja dozvah sušu!"
Moram priznati da me to barem na trenutak preplašilo.
I to je dobro.
Zdravo je plašiti se pravedne Božje osude!
Ako postoji išta što bih o Bogu trebao naučiti onda je prva stvar ta da ga se naučim uvijek i u svemu uzimati "za ozbiljno", jer ne postoji ništa ni približno tako važno i tako potrebno za zdrav bogobojazan život kao što je to Strah Gospodnji!
Nažalost, nalazim sam kod sebe da taj strah vrlo često uopče nemam i da se ponašam kao da je Bog negdje daleko pa ne vidi što činim i kako se vladam.
A znamo da bez straha Gospodnjeg nema ni kajanja ni odvračanja od grijeha!
Stoga je najvažniji dio prvog poglavlja Hagajeve knjige upravo završetak 12.stiha koji kaže:
"...i narod se poboja Jahve."
Moram priznati, i ja sam se pobojao uvidjevši da moj Hram već neko vrijeme čeka neobnovljen.
Premalo vremena provedenog u molitvi, premalo posvečivanja Riječi Božjoj, a previše ulaganja u bezdane ovoga svijeta dovelo me to toga da me Bog upita isto što i Izraelce tada:
A zašto? - riječ je Jahve nad vojskama.
Zato što je Dom moj razvaljen,
dok se svaki od vas brine za dom svoj.
(Hag.1:9b)
Razmišljajući o ovome uviđam da sam pomješao prioritete u svome životu.
Dozvolivši da mi poslovne i društvene obaveze otmu vrijeme neophodno za zdrav odnos sa Bogom, kao i za kvalitetan odnos prema mojoj supruzi i djeci, moj je Hram ostao prazan i neobnovljen.
No, Bog me nije ostavio u neznanju. Pokazao mi je kako mogu poboljšati svoje zajedništvo sa njim, obnoviti svoj Hram molitve i postati valjan i odgovoran svečenik u svome domu.
A tada, kako kaže Bog u Zahariji 1:3:
Vratite se meni, i ja ću se vratiti vama.
----
* gdje nije drugačije navedeno korišteni su citati iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti, Zagreb, 1999.
Kućne grupe bismo mogli okvirno definirati kao male skupine kršćana najčešće okupljenih u nečijem domu kako bi slavili Boga, proučavali Riječ, međusobno se ohrabrivali, tješili, pomagali te izgrađivali u vjeri i zajedništvu.
Kućne grupe na izvjestan način slijede primjer prvih kršćana. Iz Pisma znamo kako su se prvi kršćani okupljali po kućama, kao male grupe vjernika. Ove su grupe bile integralni dio prve crkve, u kojima se na praktičan način jačalo zajedništvo i poučavalo vjernike Kristovom nauku. S vremenom, lokalne crkve su se institucionalizirale, ali je koncept malih grupa ostao podjednako aktualan do danas.
Zamijetimo da gotovo istovjetno iskustvo imaju i svi pripadnici malih ili novoosnovanih zajednica vjernika koji se danas okupljaju da bi slavili Gospodina, bilo u nečijem domu, bilo u crkvenim prostorijama.
Uistinu, ako ne uzmemo u obzir eventualne liturgijske ili teološke razlike, sastanci zajednice od nekoliko ljudi se u naravi malo razlikuju od sastanaka vjernika prve crkve.
No, iako se mnogi govoreći o kućnim grupama vole pozivati na rane kršćane, koncept kućnih grupa u obliku u kakvom ih danas poznajemo nešto je modernijeg datuma i uvelike se oslanja na iznimno učinkovitu službu kućnih grupa glasovitog koreanskog pastora David Yonggi Cho-a.
Prema dostupnim podacima, crkva koju vodi pastor Cho, Yoido Full Gospel Church u Južnoj Koreji imala je 2007. godine za nas nezamislivih 830.000 članova i to s tendencijom stalnog rasta. Uspješno funkcioniranje ove zajednice temelji se upravo na konceptu kućnih grupa.
Kod takvog mnoštva ljudi nezamisliv je uspješan pastoralni rad uvriježenim metodama rada. Stoga su kućne grupe postale neizrecivo važan i učinkovit način da se svakom članu crkve može pristupiti, poučiti ga, prepoznati njegove potrebe i potencijale, služiti mu i, po mogućnosti, osposobiti ga za daljnje služenje.
Kućne grupe mogu biti kreirane tako da predstavljaju "crkvu u malom", tj. da ih sačinjavaju ljudi različite životne dobi, obrazovanja ili interesa, no u mnogim današnjim crkvama uvriježena je praksa da se formira široka lepeza malih grupa s ciljem pokrivanja specifičnih potreba unutar lokalne zajednice.
Većinom se te grupe formiraju oko zajedničkih čimbenika kao što su bračni status, godište, služba, zadatak, osobne potrebe, životne okolnosti i sl. Tako, osim mješovitih kućnih grupa, susrećemo: grupe za učeništvo, grupe za zajedništvo, grupe za služenje, bračne grupe, grupe za one koji traže, grupe podrške, itd.
Takve male grupe ne moraju nužno nositi prefiks "kućne", već njihovo mjesto sastajanja može biti i crkvena zgrada kao i u bilo koji drugi prikladan prostor za njihovo djelovanje.
Promotrimo li funkcioniranje lokalnih zajednica vjernika lako uviđamo da se već i zajednice sa manjim brojem vjernika suočavaju sa nezanemarivim izazovima po pitanju učinkovitog služenja i obuhvaćanja vjernika djelotvornom pastoralnom brigom.
Pri tome jedan od ključnih čimbenika za učinkovito zadovoljenje potreba zajednice predstavlja broj ljudi aktivno uključenih u služenje unutar crkve. Opažamo da će bez obzira na broj članova, svaka zajednica štetovati ako nema dovoljno ljudi voljnih da se nesebično daju Gospodinu služeći potrebama Kraljevstva Božjeg.
K tome, sa rastom zajednice sve više raste i potreba za pojedincima koji će se aktivno uključiti u postojeće ili nove službe unutar zajednice i tako omogućiti zadovoljenje stalno rastućih potreba za brigom, služenjem i poučavanjem.
Iako će mnogi odmah pomisliti na punovremenu službu, postoje mnogi podjednako korisni i potrebni načini služenja u kojima, vjerujem, svatko može pronaći područje gdje i sam može pridonijeti.
Bez obzira da li je riječ o službi dobrodošlice, čišćenju crkvenih prostorija, sudioništvu u timu za slavljenje, služenju na malim grupama, služenju u timu za molitvu, čuvanju djece, služenju na kampovima i raznim događanjima, mogućnosti za služenje su praktički neiscrpne.
Ipak, da bi se ljudi u većem broju odvažili na služenje, neophodno je da ispravno razumiju ne samo svoje mogućnosti, nego i svoju ulogu (prava, obaveze i odgovornosti) unutar zajednice kojoj pripadaju.
Upravo ovdje možemo prepoznati koncept kućnih grupa kao osobito kvalitetan model rada kroz koji je učinkovito i kvalitetno moguće ostvariti slijedeće ciljeve:
1. građenje i jačanje zajedništva
Što je lokalna zajednica veća opažamo kako je sve teže ostvariti istinsko zajedništvo među vjernima. Uvođenje malih grupa omogućava članovima zajednice ne samo da se bolje upoznaju, nego i da izgrade čvrste i prisne odnose temeljene na kvalitetno provedenom zajedničkom vremenu, zajedničkim iskustvima i zajedničkim prilikama za služenje.
2. poticanje i osposobljavanje za služenje
U mnogima od nas krije se potencijal da uradimo mnoge korisne stvari za Krista, ali često puta toga nismo svjesni, ili nam možda nedostaje odvažnosti i samopouzdanja.
Kućne grupe nude obilje mogućnosti da svatko tko želi može sudjelovati u radu grupe na praktičan način.
Tako jedan član grupe može pripremiti kratko izlaganje o nekoj temi za diskusiju, drugi se angažirati na čuvanju djece, treći će možda napraviti kolač i donijeti sokove, četvrti pomoći u posluživanju, peti u čišćenju, šesti će povesti grupu u slavljenju i sl. K tome, netko će možda pomoći u prijevozu onih članova grupe koji nemaju automobil, ili će povesti brigu o članovima grupe koji zbog bolesti ili obaveza nisu bili u mogućnosti prisustvovati sastanku...
Ohrabreni i potaknuti samo naizgled malim službama na kućnoj grupi, neki će članovi poželjeti nastaviti služiti i izvan kućne grupe i tako aktivno pridonijeti čitavoj zajednici.
3. međusobna briga i podrška
Čim neka zajednica brojem naraste preko dvadesetak članova problem bliskosti ljudi koji ju sačinjavaju postaje sve izraženiji. U zajednici sa dvjestotinjak članova većina članova blisko komunicira sa jedva dvadesetak ljudi pri čemu kvaliteta odnosa sa ostalim članovima zajednice neminovno opada.
Uistinu je nemoguće učinkovito i kvalitetno brinuti o članovima takve zajednice samo kroz bogoslužja, bez obzira sastaje li se zajednica jednom ili više puta tjedno, pa i ovdje koncept kućnih grupa nudi dobrodošlo rješenje.
Kroz druženje i međusobno upoznavanje unutar poticajne okoline kućne grupe članovi grupe imaju divnu priliku najprije uvježbati se na praktičan način brinuti jedni o drugima, a zatim to iskustvo primijeniti i izvan grupe, na drugu braću i sestre u zajednici.
Na taj način kućna grupa bitno pridonosi kvaliteti odnosa unutar zajednice.
4. razumjevanje i primjena Riječi
Učeništvo je bitan, iako ne i najvažniji dio rada kućnih grupa. Ipak, kućna grupa je odlično mjesto za poučavanje kao i za zajedničko proučavanje Biblije, obzirom da je unutar male grupe lako ostvariti usmjerenu i konstruktivnu diskusiju o temama koje se obrađuju.
Tako članovi grupe kroz lekcije, pomišljanja, postavljena pitanja i dobivene odgovore zajedno duhovno rastu, pomažući ujedno jedni drugima da rastu u vjeri, proširuju duhovne horizonte te, jednako važno, da se međusobno ohrabruju i potiču na praktično življenje vjere koju ispovijedaju.
5. samoupoznavanje i ohrabrenje
Dijeljenje osobnih iskustava među članovima grupe, priznavanje vlastitih slabosti i teškoća koje prolazimo u svakodnevnom životu, te svjedočanstva i zahvale Bogu za sva dobra koja nam je uradio u našem življenju veoma su poticajni i korisni za razumijevanje samoga sebe, vlastitih postupaka i motiva kojima se vodimo u svakodnevnom kršćanskom življenju.
Uz to, zbog ograničenog broja ljudi koji tvore grupu (idealno 8-12 ljudi) kućna grupa olakšava proces komunikacije potičući sve sudionike na izricanje vlastitih stavova i pitanja. Također, ona olakšava pojedincima s poteškoćama u izražavanju da aktivno učestvuju diskusijama potvrđujući njihovu vrijednost i ravnopravnost kao članova zajednice.
6. molitva i slavljenje
Posljednje, ali ne i najmanje važno je zajednička molitva i slavljenje Boga. Bez toga bi kućna grupa ili bilo koja mala grupa bila tek sastanak istomišljenika.
Tek kada grupa kroz molitvu i slavljenje uđe u živi i prisan odnos odnos s Bogom, Duh Sveti može voditi grupu ka istinskom zajedništvu u Kristu Isusu, te staviti na njihova srca neodoljivu želju za nesebičnim i radosnim davanjem samoga sebe za potrebe Kraljevstva.
Iz svega navedenoga lako je vidjeti da koncept malih grupa predstavlja kvalitetan, plodonosan i nadasve dobrodošao način izgradnje, jačanja i učvršćivanja Tijela Kristovog u vjeri, zajedništvu i služenju, neovisno o veličini zajednice.
Vidljivi plodovi na takav način građenog zajedništva kao i izrazito pozitivne reakcije članova malih grupa zorno svjedoče o uspješnosti ovog koncepta kao jednog, ali nikako ne i jedinog alata za duhovni rast i razvoj Djece Božje.
A kad se nasitiše, reče svojim učenicima:
"Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!"
Ivan 6:12
Bog nam je povjerio na upravljanje mnoga dobra. Kada Biblija govori o njima, često ih naziva "blagom".
Zacijelo, to je mnogo više od samog novca. "Blago" može biti i mnogo drugih stvari kao što su: imovina, talenti, odnosi, društveni status, izgled, - inteligencija i sl...
Zapazimo kako:
Nije pogrešno imati i nije pogrešno zarađivati.
Niti je pogrešno uživati dobra u ovom životu, niti ih je pogrešno trošiti.
Baš kao što nije pogrešno ni štedjeti...
...ali Isusa ne zanima naše bogatstvo nego naše srce.
On kaže:
"Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce."
(Mt.6:19-21)
U suštini: ili naše srce pripada Bogu (pa sakupljamo nepropadljivo blago na nebu) ili pripada idolima (pa zgrćemo propadljivo blago na zemlji).
Zaista, gospodarimo li mi blagom ili blago gospodari nama?
Zato je stih iz Iv.6:12 toliko značajan - Bog nam kroz njega zorno pokazuje važnost ispravnog upravljanja vrijednostima koje nam je povjerio na upravljanje, bez obzira na njihovu veličinu.
To se ne odnosi samo na novac i opipljive materijalne vrijednosti, ali je veoma često upravo kroz takve primjere najlakše razumjeti o čemu se radi.
Možemo slobodno reći da kada govorimo o novcu, blagu, bogatstvu ili kakvim drugim resursima, zapravo čitavo vrijeme govorimo o osjećaju sigurnosti.
Odgovor na pitanje "Gdje tražimo sigurnost?" odgovara nam na pitanja "Tko smo?" i "Kome pripadamo?".
Isus je imao, i još uvijek ima, moć da uradi što god želi. Pa ipak, nakon što je nahranio tolike ljude, on stavlja naglasak na ono što je preostalo.
Tih nekoliko košara hrane koja je pretekla nakon jela nisu samo figurativni prikaz njegove svesilne moči, već nam ukazuju na nešto mnogo više:
Sve što je stvoreno vrijedno je u Njegovim očima!
Preostala hrana i dalje je za Isusa imala vrijednost, i on na to upozorava učenike. Čini se da bi oni sa preostalim jelom učinili isto ono što i većina nas svakodnevno činimo: mi sa lakoćom bagateliziramo vrijednost resursa koje ne koristimo ili koje u danom trenutku ne smatramo važnim.
Ipak, Gospodin nam ukazuje kako neupotrebljeni ili neiskorišteni resursi nisu bezvrijedni nakon što je realizirano ono zbog čega su pribavljeni.
Zapazimo kako činjenica da je Isus u svakom trenutku mogao ponoviti čudo i stvoriti nove količine hrane, nije u njegovim očima nimalo umanjila vrijednost onoga što je stvorio.
Nije važno kolika je vrijednost nečega u našim očima, već koliko to nešto uistinu vrijedi. A mjerilo te vrijednosti nije čovjek, već Bog.
Ako Bog-stvoritelj brine da ništa što je stvorio ne propadne, s kojim se pravom mi tako lako bahatimo dok gospodarimo onim što nam je On dao?
Promotrimo li kako Bog gleda na upravljanje materijalnim dobrima uvidjeti ćemo kako u Božjoj ekonomiji uobičajena ovozemaljska shvaćanja ne vrijede mnogo.
Dok u svijetu, onome tko daje od svoga imetka, preostaje manje nego što je imao, u Kraljevstvu nebeskom oni koji daju nipošto ne gube, već naprotiv, često imaju više nego što su imali.
Pojednostavljeno rečeno, dok u svijetu 2+2 uvijek daje 4, u Kraljevstvu nebeskom 4-2 lako može postati 5.
Kako je to moguće?
Pogledajmo u Luku 12:22-31 (ili u Mt 6,25-34) gdje nas čeka jedno predivno Božje obećanje:
"Zato vam kažem: ne budite zabrinuti za život: što ćete jesti; ni za tijelo: u što ćete se obući. Ta život je vredniji od jela i tijelo od odijela. Promotrite gavrane! Ne siju niti žanju, nemaju spremišta ni žitnice, pa ipak ih Bog hrani. Koliko li ste vi vredniji od ptica! A tko od vas zabrinutošću može svojemu stasu dodati lakat? Ako dakle ni ono najmanje ne možete, što ste onda za ostalo zabrinuti? Promotrite ljiljane, kako niti predu niti tkaju, a kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu koja je danas u polju, a sutra se u peć baca Bog tako odijeva, koliko li će više vas, malovjerni!"
"Zato i vi: ne tražite što ćete jesti, što piti. Ne uznemirujte se! Ta sve to traže pogani ovoga svijeta. Otac vaš zna da vam je sve to potrebno. Nego, tražite kraljevstvo njegovo, a to će vam se nadodati!"
Duboko vjerujem da bez istinskog razumjevanja činjenice da ništa što imamo ne pripada nama, ne možemo imati pravilan odnos prema dobrima u našem životu.
A upravo iz razumjevanja stvarne vrijednosti blagoslova koje uživamo proizlazi način na koji upravljamo dobrima. Stoga je umijeće ispravnog gospodarenja blagom koje nam je povjereno dobar pokazatelj naše stvarne predanosti Bogu.
- Razumijemo li ovo, nije nam teško radosna srca dati Bogu desetinu ne brinući se hoće li nam preostali dio biti dostatan da podmiri naše stvarne potrebe. Na koncu, dajući desetinu samo vraćamo Bogu mali dio onoga što nam je on već dao i što bez njega ionako ne bismo imali!
- Razumijemo li ovo, moći ćemo također, povrh desetine dati određena sredstva i za neke točno određene potrebe, poput davanja za misije, izgradnju kampa, socijalne djelatnosti ili nešto treće.
- Razumijemo li ovo i odvažimo li se davati za Kraljevstvo nebesko ne gledajući sa strahom na iznos koji preostaje nama, živjeti ćemo po vjeri i sa pravom očekivati blagoslov od Boga koji, iskustvo nam potvrđuje, zasigurno neće izostati.
- Razumijemo li ovo, moći ćemo daleko lakše upravljati kućnim budžetom, lakše biti racionalni u potrošnji, te izbjeći da materijalna dobra oplijene našu dušu!
Uistinu, i sitno je bitno. Jer tko nije vjeran u malim stvarima, neće to moći biti ni u velikim!
Neka bi nam Gospodin pomogao da naša srca kroz iskreno predanje njemu budu zauvijek slobodna od porobljujuće snage materijalizma svijeta koji nas okružuje!
Ako osjećamo odbojnost prema pitanju "kakav si kršćanin?" ili ako ga držimo suvišnim i nepotrebnim, znači li to da bi nas iskren odgovor na ovo pitanje - optužio?
ne želite javno komentirati
ili želite čuti više?
pišite na: zoki.bijelic@gmail.com
Licemjerje modernih farizeja
Umiranje iznutra...
Kome vjerovati?
Odvojeni od stada?
Kamo ideš čovječe?
O nepovredivosti braka
Poznaješ li Ljubav?
Poezija: Ti si Kriste moja nada
Žudnja za neuhvatljivim
Vrijeme zbunjenosti
Nesnošljiva tolerancija
Koga Bog ljubi?
Tko su baštinici neba?
Epitaf ili čemu živjeti?
35 pitanja: kakav si kršćanin?
Poezija: Ispod ovog plavog neba
Poezija: Trebam te
Poezija: Čarolja predvečerja
Poezija: Neposluh trnjem ovjenčan
Video: Posljednja "Mosorijada"
Video: Što je Bogu smješno?
Poezija: Tebi uz koju se budim sretan
Poezija: Smiluj se Gospode
Poezija: Ne plaći majko
Poezija: Hodočasnik
Poezija: Dok gasne posljednja zraka sunca drhtim na proplanku sjećanja
Poezija: Ljubiš li me?
Poezija: Kušnja
Poezija: Brat
Poezija: Moj Kralj
Poezija: Spokoj
Poezija: Terra Incognita
Poezija: Povratak kući
Poezija: Intermezzo
Prezaposleni i umorni (4): Duhovno savjetovanje
Prezaposleni i umorni (3): Odvojeni od stada
Prezaposleni i umorni (2): Odložimo jaram zloga!
Prezaposleni i umorni (1): Čiji jaram nosimo?
Pogled na Gospodina
U koga stavljamo pouzdanje?
Što doista znači duhovno pasti?
Podnositi nevolju iznad naših snaga
Dragocjena Kristova krv
Razmišljanja o poslanici- Rim.5
Razmišljanja o poslanici- Rim.4:18-21
Razmišljanja o poslanici- Rim.3
Razmišljanja o poslanici- Rim.2:5b-29
Razmišljanja o poslanici- Rim.1:24-32
Razmišljanja o poslanici- Rim.1:18-23
Razmišljanja o poslanici- Rim.1:1-15
Razmišljanja o poslanici Rimljanima - Uvod
Bogu si posebno drag
Tolerancija je...?
"Šaljem,evo,svog anđela pred tobom"
Mudrost i pravednost u kršć. življenju?
Što uistinu dajemo Bogu?
U zajednici valja misliti na Krista
Snaga iskrenosti 2
Zbližavanje s Isusom
Život u zajedništvu
Pravo znanje o Isusu
Stvaranje odnosa: prijateljstvo
Tražite dobro, a ne zlo
Bujice žive vode
Tri pokazatelja predanosti
Pripremanje mjesta za Gospodina
Tko je Sveti Duh?
Kakav si kršćanin?
Iskrenost
Bog je bog reda
Razmotrite svoje putove
Smisao i svrha kućnih grupa
I sitno je bitno
Budi katalizator pozitivne promjene
O Darovima Duha
Biti odgovoran
Božje remek djelo
Most prema životu
Kako najbolje iskoristiti prigode?
Čije je Kraljevstvo nebesko?
Budimo samilosni
Blic-pogled na molitvu: Zdrava zajednica i zdrav brak
Ogovaranje naše svagdašnje
Crtice o kršćanskom življenju
7 činjenica o vršenju Božje volje
Nevidljivi u gomili
Zahvaljivati Bogu
Ne boj se, samo vjeruj!
Umijemo li vjerno slijediti poslanje?
Snaga iskrenosti
Svladani Božjom ljubavlju
Snaga za život
Ulazak u Božju blizinu
Dva stiha
Sazrjevanje za služenje drugima (2)
Sazrjevanje za služenje drugima (1)
Pismo Oca, Boga svemogućega
Što pokreće ljudska srca?
Odnosi u Crkvi Božjoj
Kome više vjeruješ -sebi ili Bogu?
O braku...
Čime se hranimo?
O molitvi...
Vjerovati Bogu (ili razmišljanje o prioritetima)
Tko je lud, a tko zbunjen?
Kome vjerovati?
Svjetovne stvari
Nekoliko davno zapisanih misli...
Volimo svoje bližnje
Homoseksualci: heroji ili žrtve?
Ekumenizam
Ljudske zvijeri
Kako im ukazati na Njega?
Kako tumačiti Bibliju?
U kojeg boga vjeruješ?
Živa vjera: protestanti ili katolici?
Moramo li se mrziti?
Preneseno: Ugodan dan
Svjedočiti o Kristu?
Povratak u budućnost
Kršćanstvo: nevažno, nevjerodostojno, kruto?
Biti kršćanin je...?
Što je privlačnije: požuda ili smrt?
Dobro staro 'unutra-van'
Nedjeljno bogoslužje: zijevanje ili pjevanje?
Ljubiti Krista?
Zbunjeni cvijetak