A kad se nasitiše, reče svojim učenicima:
"Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!"
Ivan 6:12
Bog nam je povjerio na upravljanje mnoga dobra. Kada Biblija govori o njima, često ih naziva "blagom".
Zacijelo, to je mnogo više od samog novca. "Blago" može biti i mnogo drugih stvari kao što su: imovina, talenti, odnosi, društveni status, izgled, - inteligencija i sl...
Zapazimo kako:
Nije pogrešno imati i nije pogrešno zarađivati.
Niti je pogrešno uživati dobra u ovom životu, niti ih je pogrešno trošiti.
Baš kao što nije pogrešno ni štedjeti...
...ali Isusa ne zanima naše bogatstvo nego naše srce.
On kaže:
"Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce."
(Mt.6:19-21)
U suštini: ili naše srce pripada Bogu (pa sakupljamo nepropadljivo blago na nebu) ili pripada idolima (pa zgrćemo propadljivo blago na zemlji).
Zaista, gospodarimo li mi blagom ili blago gospodari nama?
Zato je stih iz Iv.6:12 toliko značajan - Bog nam kroz njega zorno pokazuje važnost ispravnog upravljanja vrijednostima koje nam je povjerio na upravljanje, bez obzira na njihovu veličinu.
To se ne odnosi samo na novac i opipljive materijalne vrijednosti, ali je veoma često upravo kroz takve primjere najlakše razumjeti o čemu se radi.
Možemo slobodno reći da kada govorimo o novcu, blagu, bogatstvu ili kakvim drugim resursima, zapravo čitavo vrijeme govorimo o osjećaju sigurnosti.
Odgovor na pitanje "Gdje tražimo sigurnost?" odgovara nam na pitanja "Tko smo?" i "Kome pripadamo?".
Isus je imao, i još uvijek ima, moć da uradi što god želi. Pa ipak, nakon što je nahranio tolike ljude, on stavlja naglasak na ono što je preostalo.
Tih nekoliko košara hrane koja je pretekla nakon jela nisu samo figurativni prikaz njegove svesilne moči, već nam ukazuju na nešto mnogo više:
Sve što je stvoreno vrijedno je u Njegovim očima!
Preostala hrana i dalje je za Isusa imala vrijednost, i on na to upozorava učenike. Čini se da bi oni sa preostalim jelom učinili isto ono što i većina nas svakodnevno činimo: mi sa lakoćom bagateliziramo vrijednost resursa koje ne koristimo ili koje u danom trenutku ne smatramo važnim.
Ipak, Gospodin nam ukazuje kako neupotrebljeni ili neiskorišteni resursi nisu bezvrijedni nakon što je realizirano ono zbog čega su pribavljeni.
Zapazimo kako činjenica da je Isus u svakom trenutku mogao ponoviti čudo i stvoriti nove količine hrane, nije u njegovim očima nimalo umanjila vrijednost onoga što je stvorio.
Nije važno kolika je vrijednost nečega u našim očima, već koliko to nešto uistinu vrijedi. A mjerilo te vrijednosti nije čovjek, već Bog.
Ako Bog-stvoritelj brine da ništa što je stvorio ne propadne, s kojim se pravom mi tako lako bahatimo dok gospodarimo onim što nam je On dao?
Promotrimo li kako Bog gleda na upravljanje materijalnim dobrima uvidjeti ćemo kako u Božjoj ekonomiji uobičajena ovozemaljska shvaćanja ne vrijede mnogo.
Dok u svijetu, onome tko daje od svoga imetka, preostaje manje nego što je imao, u Kraljevstvu nebeskom oni koji daju nipošto ne gube, već naprotiv, često imaju više nego što su imali.
Pojednostavljeno rečeno, dok u svijetu 2+2 uvijek daje 4, u Kraljevstvu nebeskom 4-2 lako može postati 5.
Kako je to moguće?
Pogledajmo u Luku 12:22-31 (ili u Mt 6,25-34) gdje nas čeka jedno predivno Božje obećanje:
"Zato vam kažem: ne budite zabrinuti za život: što ćete jesti; ni za tijelo: u što ćete se obući. Ta život je vredniji od jela i tijelo od odijela. Promotrite gavrane! Ne siju niti žanju, nemaju spremišta ni žitnice, pa ipak ih Bog hrani. Koliko li ste vi vredniji od ptica! A tko od vas zabrinutošću može svojemu stasu dodati lakat? Ako dakle ni ono najmanje ne možete, što ste onda za ostalo zabrinuti? Promotrite ljiljane, kako niti predu niti tkaju, a kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu koja je danas u polju, a sutra se u peć baca Bog tako odijeva, koliko li će više vas, malovjerni!"
"Zato i vi: ne tražite što ćete jesti, što piti. Ne uznemirujte se! Ta sve to traže pogani ovoga svijeta. Otac vaš zna da vam je sve to potrebno. Nego, tražite kraljevstvo njegovo, a to će vam se nadodati!"
Duboko vjerujem da bez istinskog razumjevanja činjenice da ništa što imamo ne pripada nama, ne možemo imati pravilan odnos prema dobrima u našem životu.
A upravo iz razumjevanja stvarne vrijednosti blagoslova koje uživamo proizlazi način na koji upravljamo dobrima. Stoga je umijeće ispravnog gospodarenja blagom koje nam je povjereno dobar pokazatelj naše stvarne predanosti Bogu.
- Razumijemo li ovo, nije nam teško radosna srca dati Bogu desetinu ne brinući se hoće li nam preostali dio biti dostatan da podmiri naše stvarne potrebe. Na koncu, dajući desetinu samo vraćamo Bogu mali dio onoga što nam je on već dao i što bez njega ionako ne bismo imali!
- Razumijemo li ovo, moći ćemo također, povrh desetine dati određena sredstva i za neke točno određene potrebe, poput davanja za misije, izgradnju kampa, socijalne djelatnosti ili nešto treće.
- Razumijemo li ovo i odvažimo li se davati za Kraljevstvo nebesko ne gledajući sa strahom na iznos koji preostaje nama, živjeti ćemo po vjeri i sa pravom očekivati blagoslov od Boga koji, iskustvo nam potvrđuje, zasigurno neće izostati.
- Razumijemo li ovo, moći ćemo daleko lakše upravljati kućnim budžetom, lakše biti racionalni u potrošnji, te izbjeći da materijalna dobra oplijene našu dušu!
Uistinu, i sitno je bitno. Jer tko nije vjeran u malim stvarima, neće to moći biti ni u velikim!
Neka bi nam Gospodin pomogao da naša srca kroz iskreno predanje njemu budu zauvijek slobodna od porobljujuće snage materijalizma svijeta koji nas okružuje!
Post je objavljen 07.09.2009. u 17:15 sati.