Prije nekoliko mjeseci zaokupilo me nekoliko stihova iz prvog poglavlja knjige proroka Hagaja. Kroz tih nekoliko uvodnih stihova Bog je snažno progovorio mome srcu dajući mi jasnu poruku o mome trenutnom stanju kao i o tome što želi da uradim.
Bog, naravno, nije stao samo na tome, već mi je navedenu poruku osim kroz Riječ prisnažio, dopunio te podrobnije objasnio kroz svjedočanstvo okolnosti, Tijela Kristovog, molitve i svjedočanstva Duha Svetoga.
Prva rečenica koja me dotakla je 2. stih 1. poglavlja knjige proroka Hagaja:
Narod ovaj govori: Nije još došlo vrijeme da se opet sazda Dom Jahvin. *
a odmah zatim i 4.stih:
A vama je vrijeme da stanujete u pokrivenih kućama, dok je ovaj Dom razvaljen.
Zanimljivo je pogledati i u Šarićev prijevod koji kaže:
Je li vama samima vrijeme da stanujete u svojim popločenim kućama, dok ovaj Hram leži u ruševinama?
Kakav tužan kontrast!
Izraelci su se vratili u Jeruzalem i zabavili osiguranjem vlastite egzistencije posve zaboravši onoga tko im je sve to omogućio. Dok su oni gradili udobne kuće i udobno živjeli Božji je hram ostao neobnovljen.
Čitajući ovo, osjetio sam da je ova Riječ i meni upučena.
Baš kao i Izraelcima tada, sada je Bog meni govorio kroz ovaj stih.
Znajući da je naše tijelo Hram Duha Svetoga zapitao sam se: u kakvom je stanju moj Hram?
Odgovor sam pronašao u slijedećim stihovima, kada Jahve kaže:
Razmotrite svoje putove!
Sijete mnogo, malo dovozite;
jedete, a niste siti;
pijete, a napojit se ne možete;
odijevate se, a nije vam toplo.
Poslenik zarađuje plaću,
a stavlja je u prodrt tobolac!
(Hag.1:5b-6)
Isprva mi nije bilo jasno, ali posljednji me redak natjerao da se zamislim.
...Poslenik zarađuje plaću,
a stavlja je u prodrt tobolac!...
Zaista, posljednih mjeseci, iako se trudimo živjeti skromnije nego prije, moja supruga i ja imamo manje novca nego li ikada prije!
Iako smo sve donedavno svakoga mjeseca imali nekakav suvišak s kojim smo mogli slobodno i bez opterećenja baratati, sada (iako nam još uvijek ništa ne nedostaje) najednom imamo manjak koji nikako ne uspjevamo nadoknaditi!
Ovo samo po sebi nije nešto što se ne bi moglo na ovaj ili onaj način logički objasniti, no već neko vrijeme kopka me misao da iza toga leži nešto više nego što na prvi pogled izgleda.
Iščitao sam gornje stihove još jednom, pa još jednom i još jednom. Svaki put sam sve više postajao svjestan da se ovo uistinu odnosi na mene.
...Sijete mnogo, malo dovozite;...
Zaista, iako imam pristojnu plaću, sve više i više moram raditi da bih ju zaradio. Jednostavno, posla je iz dana u dan sve više i ja sve češće moram raditi duže kako bih barem donekle smanjio zaostatak, ali uglavnom bez većeg uspjeha.
...jedete, a niste siti;
pijete, a napojit se ne možete;...
Pojačani ritam obaveza na poslu, hrpa nagomilanih obaveza kod kuće, želja za večim služenjem Gospodinu, nedovoljno kvalitetnog vremena provedenog sa suprugom i djecom - sve je to u meni stvorilo osječaj zamora i nervoze.
Počeo sam, baš kao što Riječ kaže, doslovno sve više jesti, a pri tome biti sve gladniji. Svi znamo, 'nervoza je gladna', i to nije ništa novo, no Riječ ovdje ipak govori o drugoj vrsti gladi i žeđi.
To je duhovna glad i duhovna žeđ.
To je glad za Božjom prisutnošću i žeđ za njegovom pravednošću.
Ovaj svijet nije pravedan i ne nudi ništa što nas može trajno zadovoljiti. Pojačani napor na poslu nikome nije donjeo trajno zadovoljstvo niti stvarni dobitak, baš kao ni uživanje u kojekakvim "zadovoljstvima" ovoga svijeta.
One najvažnije stvari kao što su zajedništvo sa Gospodinom, mir u srcu, radost zajedništva ili veselje nesebičnog davanja, to je ono što ovaj svijet prezire i ismijava, no jedino se njima može nahraniti i napojiti gladnu dušu.
Stoga su mi ovi stihovi jasno kazali da sam se udaljio od Izvora i da mu se neizostavno moram što prije vratiti.
...Razmotrite svoje putove!...
kaže Gospodin, i nastavlja:
Idite na goru, dovezite drva
i podignite opet Dom;
biti će mi to milo, i proslavit ću se.
(Hag.1:8)
Kao i uvijek, samo vršenje Gospodinove savršene volje može donijeti blagoslov!
No, najprije treba obnoviti Hram!
Ako sam još i imao kakve sumnje da se gornji stihovi odnose na mene, naredni su me stihovi učvrstili u uvjerenju da je krajnje vrijeme da se zaustavim i razmislim kako živim i što radim:
Nadaste se obilju, a gle, malo je;
što dovezete kući, ja otpuhnem.
(Hag.1:9)
Zabrinulo me što Jahve Bog kaže: "ja otpuhnem"!
Nevolja, dakle, nije slućajna! Kada tako radi, Bog nam nešto želi poručiti. On želi da zastanemo i razmotrimo svoje putove kako bismo uvidjeli da je naše srce daleko od njega. I naravno, želi da se odvratimo od svojih grijeha i vratimo k njemu.
U 11.stihu također čitamo i da Bog kaže "Ja dozvah sušu!"
Moram priznati da me to barem na trenutak preplašilo.
I to je dobro.
Zdravo je plašiti se pravedne Božje osude!
Ako postoji išta što bih o Bogu trebao naučiti onda je prva stvar ta da ga se naučim uvijek i u svemu uzimati "za ozbiljno", jer ne postoji ništa ni približno tako važno i tako potrebno za zdrav bogobojazan život kao što je to Strah Gospodnji!
Nažalost, nalazim sam kod sebe da taj strah vrlo često uopče nemam i da se ponašam kao da je Bog negdje daleko pa ne vidi što činim i kako se vladam.
A znamo da bez straha Gospodnjeg nema ni kajanja ni odvračanja od grijeha!
Stoga je najvažniji dio prvog poglavlja Hagajeve knjige upravo završetak 12.stiha koji kaže:
"...i narod se poboja Jahve."
Moram priznati, i ja sam se pobojao uvidjevši da moj Hram već neko vrijeme čeka neobnovljen.
Premalo vremena provedenog u molitvi, premalo posvečivanja Riječi Božjoj, a previše ulaganja u bezdane ovoga svijeta dovelo me to toga da me Bog upita isto što i Izraelce tada:
A zašto? - riječ je Jahve nad vojskama.
Zato što je Dom moj razvaljen,
dok se svaki od vas brine za dom svoj.
(Hag.1:9b)
Razmišljajući o ovome uviđam da sam pomješao prioritete u svome životu.
Dozvolivši da mi poslovne i društvene obaveze otmu vrijeme neophodno za zdrav odnos sa Bogom, kao i za kvalitetan odnos prema mojoj supruzi i djeci, moj je Hram ostao prazan i neobnovljen.
No, Bog me nije ostavio u neznanju. Pokazao mi je kako mogu poboljšati svoje zajedništvo sa njim, obnoviti svoj Hram molitve i postati valjan i odgovoran svečenik u svome domu.
A tada, kako kaže Bog u Zahariji 1:3:
Vratite se meni, i ja ću se vratiti vama.
----
* gdje nije drugačije navedeno korišteni su citati iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti, Zagreb, 1999.
Post je objavljen 29.09.2009. u 21:31 sati.