A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu jedna sluškinja govoreći: "I ti bijaše s Isusom Galilejcem." On pred svima zanijeka: "Ne znam što govoriš." Kad iziđe u predvorje, spazi ga druga i kaže nazočnima: "Ovaj bijaše s Isusom Nazarećaninom." On opet zanijeka sa zakletvom: "Ne znam toga čovjeka."
Malo zatim nazočni pristupiše Petru i rekoše: "Doista, i ti si od njih! Ta govor te tvoj izdaje!". On se tada stane zaklinjati i preklinjati: "Ne znam toga čovjeka." I odmah se oglasi pijetao. I spomenu se Petar riječi koju mu Isus reče: "Prije nego se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti." I iziđe te gorko zaplaka.
(Mt.26:69-75)
Bog nas poziva na iskrenost i kaže da je laž grijeh. To je sasvim jasno.
Pa ipak, svijet oko nas rado govori o "maloj" i "velikoj" laži.
Spominje se čak i "bijela laž" koja, navodno nije laž jer je "opravdana" dobrim namjerama.
Kažu čak: "Laž je ponekad nužna, ne može se izbječi."
I kad to kažu, lažu.
Međutim, laž je grijeh, a kazna za grijeh je smrt.
Biblija nigdje ne spominje "malu" i "veliku" smrt ili možda "bijelu" smrt.
Bog je ovdje bio potpuno jasan.
Pa opet, u Bibliji nalazimo i primjere Božjih ljudi koji su slagali.
Možda će netko željeti te primjere upotrijebiti kako bi pokušao dokazati da su u određenim okolnostima neke laži ipak dozvoljene. To bi mnogima odgovaralo i zasigurno bi mnoge savjesti bile rasterećene, no to, srećom, nije moguće.
Uzmimo za primjer Petra koji je, nakon što je Isus uhvačen, tri puta slagao.
Poručuje li nam to da je dopušteno lagati?
Ne, naravno.
Pokazuje li nam taj primjer kako Božji sluge imaju ili trebaju imati drugačiji tretman od nas "obićnih" vjernika?
Naravno da ne.
Znači li to da je Petar počinio grijeh?
Da. Petar jest počinio grijeh. I to triput.
Znači li to da je Petar zaslužio kaznu?
Da.
A da li je Petar kažnjen za svoj grijeh?
Hajde da vidimo!
Isus je znao što će Petar učiniti. Čak ga je i upozorio na to. Ali, Petar mu nije povjerovao!
Da Petar nije povjerovao bilo kome drugome, to ne bi trebalo isticati. Ali, Petar nije vjerovao Isusu, što znači kako u tom trenutku Petar nije vjerovao Bogu!
Ovo je ozbiljno, tim više što u Mt.16:16 čitamo izjavu kojom Petar Isusu potvrđuje da nedvosmisleno zna da je Isus Mesija, Sin Božji.
Pa ipak, našavši se izvrgnut pogibli, Petar kao da to zaboravlja.
I po tome je jako sličan nama!
Vidimo da se Petar se propustio čvrsto uhvatiti za nepromjenljiva Božja obečanja.
Baš kao i onda kada su se u lađici učenici zabrinuli što su zaboravili ponjeti kruh, Petar je posve smetnuo sa uma ono što je znao i iskusio o Bogu.
Zbog čega mu se to desilo? Zbog čega se to i nama danas tako često dešava?
Odgovor je, zapravo, krajnje jednostavan - zbog straha!
Petar se preplašio za svoj život.
Tek što je Isus - Sin Božji naočigled njemu uhvačen, a već mu se sudi! Podmeću ga, preziru, lažno optužuju, vrijeđaju i svim silana žele da ga ubiju.
Pokušajte zamisliti sebe u toj situaciji. Kako biste se osječali? Da li biste bili preplašeni? Ja bih. Najvjerojatnije bih bio nasmrt preplašen da me ne otkriju i ne osude zajedno sa Isusom. Pretpostavljam da bi me strah spriječio da budem tamo gdje me svatko mogao prepoznati kao Isusovog učenika.
Ali, ne bih rekao da je Petar bio kukavica! On je došao za Isusom, slijedio ga je u "lavlju pečinu", izložio se riziku. Pa ipak, kada je došao trenutak izjašnajvanja, strah je bio jači.
No, moramo u obzir uzeti dvije neporecive činjenice.
a) Petar je bio sam!
Ni Petar, ni drugi učenici još nisu imali vodstvo i pomoć Svetog Duha. Sve do pentekosta oni su bili oslonjeni na vlastite sposobnosti i snagu.
Za razliku od njih, mi danas imamo Branitelja. Mi imamo Tješitelja. Kakvo onda opravdanje imamo da se bilo čega i bilo koga plašimo?
Zašto bi onda jednom nanovorođenom kršćaninu danas trebalo biti teško biti iskren?
Očito, samo zbog toga jer se nismo, poput Petra, potpuno predali Isusu.
b) Petar se pokajao!
Njegova ga je savjest opomenula da je počinio grijeh, sjetio se Isusovih riječi i kaže Riječ: "...iziđe te gorko zaplaka".
Petar je, istina, na trenutak posrnuo i počinio grijeh, no odmah se zatim pokajao!
On nije ostao u grijehu, niti se pokušavao opravdati.
Zbog toga, na pitanje da li je bio kažnjen za grijeh ne mogu odgovoriti ni sa "da" ni sa "ne".
Zapazimo kako ga Bog nije osudio. Znamo da je Bog "spor na srdžbu i brz na praštanje". On se ne žuri sa osudom i pruža nam priliku da se odvratimo od grijeha i dođemo k njemu.
No istovremeno, uvjeren sam da je bol koju je Petar u svom srcu osjetio kada je spoznao što je učinio, bila neizdrživa. To nije božja kazna, ali je zasigurno cijena ili barem dio cijene koju je morao platiti kao posljedicu grijeha neiskrenosti.
Ne mogu znati, ali duboko vjerujem da je Petar nakon tog iskustva sa mnogo više pažnje i mudrosti pristupao svemu što je od tada na dalje izlazilo iz njegovih usta.
I da smo ga kakvim čudom mogli tada upitati, vjerujem da bi nam kazao kako uvijek moramo biti iskreni i govoriti istinu pod svaku cijenu.
Na koncu, to i ne bi bilo ništa novo. Bog nam je to već jasno rekao.
I zato, kada govorimo o iskrenosti sjetimo se da:
- biti iskren znači uvijek reći istinu i nikada ne izreći laž
- biti iskren znači reći istinu bez obzira na cijenu
- biti iskren znači ne kalkulirati o posljedicama iskrenosti
- biti iskren znači pouzdati se da će se Bog pobrinuti za posljedice, makve god one bile!
- biti iskren znači biti poslušan Bogu
kao i da:
- biti iskren ne znači prešutiti ili zaobići istinu!
- biti iskren ne znači odreći se mudrosti
- biti iskren ne znači da trebamo biti netaktični
- biti iskren ne znači da trebamo biti grubi
I zato, "ne suobličujmo se ovomu svijetu" nego ustrajno nastojmo postati sličniji Kristu!
Post je objavljen 09.10.2009. u 21:30 sati.