...ovaj je blog poput prsta koji
pokazuje na mjesec...bitno je
nezamijeniti mjesec sa prstom...
Hagakure ( jap.- skriveno u lišću)
knjiga je misli i stavova o životu i
smrti bushi-ja Yamamoto Jocho
Tsunetomoa (1659-1719), koje je
on preneo mlađem samuraju Tsuramoto Tashiro-u (1678-17??)
između 1709. i 1717. godine;
knjiga je prevedena na hrvatski;
beskrajna zahvalnost svim bićima u prošlosti,
beskrajna dužnost svim bićima u sadašnjosti,
beskrajna odgovornost svim bićima u budućnosti
zavjeti Bodhisattve
Živa bića su bezbrojna-zavjetujem se da ću ih sve spasiti
Strasti su neugasive-zavjetujem se da ću ih sve ugasiti
Dharma(Učenje) je beskrajna-zavjetujem se da ću njome ovladati
Put budnosti je nenadmašan-zavjetujem se da ću ga dosegnuti
četiri zavjeta Bodhisattve
Spoznati Put budnosti,znači spoznati sama sebe.
Spoznati sama sebe,znači zaboraviti sama sebe.
Zaboraviti sama sebe,znači opažati se u svemu.
postoji patnja,ali ne onaj tko pati
postoje dijela,ali ne onaj tko radi
postoji oslobođenje,ali ne onaj
tko slobodan biva
postoji Put,ali na njemu putnika nema.
Visudhimagga
Svi vi koji ste došli u ovaj planinski samostan ne zaboravite kako ste
ovdje za volju Puta,ne za volju odjeću i hrane...Usmjerite se tijekom
cijeloga dana na spoznavanje nespoznatljivog.Od početka do kraja
ispitujte sve oko sebe u tančine.Vrijeme leti poput strijele,
ne rasipajte dakle energiju na nevažne sitnice.Budite pozorni ! Budite pozorni !
Pošto ovaj stari redovnik završi svoje hodočašće,neki će od vas možda
predsjedati veličanstvenim hramovima s prekrasnim zgradama
i golemim knjižnicama urešenim zlatom i srebrom i imati mnogo sljedbenika.
Drugi će se možda posvetiti proučavanju sutri,ezoteričnim molitvama,trajnoj
meditaciji,i strogom poštivanju pravila.Ma koji smjer izabrali,
ako duh nije usmjeren prema čudesnom,transcendentalnom Putu Buda i Patrijarha,
uzročnost je zanijekana i sve naučavanje propada.Takvi su ljudi
đavoli i nikad ne mogu biti mojim pravim nasljednicima.Onaj koji se usredotočuje
na vlastite poslove i pročišćava vlastitu narav,pa makar boravio u
nekoj zabačenoj pokrajini u kolibi i hranio se divljim biljem kuhanim u
starom,olupanom kotliću,svakodnevno se susreće s mojom tradicijom i sa
zahvalnošću prima moje naučavanje.Tko se prema tome
može olako odnositi ? Budite marljivi ! Budite marljivi !
"konačne opomene" Daito Kokushi-ja koje se svaki dan čitaju u zen hramu Daitoku-ji
Gospodin je pastir moj, ni u čemu ja ne oskudijevam.
Na poljima zelenim On mi daje odmora, na vrutke me
tihane vodi i krijepi dušu moju.
Stazama pravednosti On me upravlja radi imena svojega.
Da mi je i dolinom proći,zla se ne bojim,jer ti si sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.
Bogatu trpezu preda mnom prostireš u prisutnosti
neprijatelja mojih;uljem mi glavu mažeš i moj se pehar
prelijeva.
Dobrota tvoja i milost pratit će me u sve dane života moga;
U Gospodinovu ću domu prebivati dovijeka.
Psalam 23
Ne tražite znanje u ovom svijetu,već nađite svoj Put osobnog iskustva discipliniranog mirovanja i
prihvaćanja životne situacije u kojoj se nalazite
majstor Rinzai
...gradnjom brodova nemožeš
zaustaviti oblake...
Nobody,Dead Man
...stupid fucking white man...
Nobody, Dead man
Kad superioran čovjek čuje za Istinu,
on čini sve da je je primjenjuje.
Kada osrednji,običan čovjek čuje za Istinu,
on ju za trenutak uhvati,ali ju ponekad izgubi.
Kad inferioran čovjek čuje za Istinu,
on joj se ruga na sav glas i smije.
Ako se ne smije,to nije Istina
Lao-tse
"Ustupiti znač biti savršen,
biti povijen,znači uspraviti se,
biti prazan,znači ispuniti se,
biti otrcan,znači obnoviti se,
biti u oskudici,znači posjedovati.
Živjeti u obilju,znači biti smeten."
Lao-tse,Tao-Te-Ching,Knjiga Puta i Vrline,XXII
Nikakva misao,nikakvo umovanje,nikakva analiza,nikakvo oplemenjivanje,nikakva namjera,neka se sredi samo.
"šest opažanja"
Još od davnih vremena oni koji imaju osjećaj za
profinjenost...nalaze užitak u poznavanju istine o stvarima
i nihovom doživljavanju...
Prastari ribnjak
uskočila žaba
- zvuk vode
Basho (1644-1694)
Poznavanje Boga bez bijede
stvara - oholost;
Poznavanje bijede bez Boga
stvara - očaj
gore,Edo dvorac (Edo-jo),1640. godine za vrijeme trećeg Tokugawa shoguna Iemitsua
(živio,1604-1651;vladao,1623-1651);vidi dolje uvećanu sliku Edo dvorca
gore,karta koja prikazuje glavne ulaze u današnji kompleks carske palače (nekada
Edo dvorac);interesantno je kako je današnja carska palača nekoliko puta manja od
nekadašnjeg shogunova dvorca koji se prostirao preko cijelog središnjeg otočića;
danas je to područje pošumljeno (Fukiage,Momijiyama);
gore,karta koja prikazuje veličinu Unutrašnjih ženskih odaja - Ooku (zeleni dio) u
odnosu na kompletni Edo dvorac tj. njegov glavni dio koji se naziva Honmaru goten;
plavi dio su Velike vanjske odaje (Omote) u kojima su se primali gosti,a tu su se
nalazile prostorije za stražu i muško osoblje;žuti dio nazivao se srednji dio (baš me
čudi) ili Naka-oku,a služio je shogunu koji je u ovom dijelu živio sa obitelji,primao goste i
održavao razna okupljanja sa svojim suradnicima daimyoima i službenicima (samurajima)
koji su mu bili direktno podčinjeni;
gore,žutom bojom označene su Unutrašnje ženske odaje,Ooku
gore,Unutrašnje ženske odaje (Ooku) Edo dvorca,zeleni dio nazivao se "nagatsubone"
(nagai je dugačko na jap.,a tsubone je naziv za dvorsku damu);u ovom dijelu su
boravile dvorske dame koje su bile na usluzi shogunovoj ženi ili majci;prostori u
kojima je boravila shogunova supruga ("shin goten" - nove odaje) zaokruženi su
crvenom bojom;
gore, jedini izlaz i ulaz iz Unutrašnjih ženskih odaja;
Stoljetno razdoblje neprekidnih ratova i borbi između klanova i provincijskih
vladara tokom 15. i 16. stoljeća u Japanu naziva se sengoku period ili "vrijeme
zaraćenih država".Procesom ujedinjenja Japana koji je započeo Oda
Nobunaga (1534-1582),nastavio Toyotomi Hideyoshi (1536-1598),a završio Tokugawa Ieyasu (1543-1616) započelo je razdoblje "velikog mira" ili taisei.
Osnivanjem shogunata Tokugawa 1603. godine započet je drušveni poredak
koji se naziva bakuhan (bakuhan taisei) ili "struktura vlasti bakufua i daimyoa".
Bakufu znači vlada pod šatorom a daimyoi su bili lokalni vladari u svakoj
provinciji širom srednjovjekovnog Japana.
gore,karta Japana,između 1560 i 1590. godine;
Nakon što je 1603. godine Tokugawa Ieyasu dobio titulu shoguna (seii taishogun) od
cara,1605. predao ju je svom sinu Hidetadi i postao shogun u mirovini (ogosho),te
nastavio vladati iz pozadine i učvršćivati položaj svoga klana za buduće generacije.
Ali,to nije radio na štetu ostalih.Naprotiv. Jačanjem klana Tokugawa jačala je i stasala
cijela zemlja.Dok je Hidetada kao shogun stolovao u Edu,Ieyasu se 1607. preselio u dvorac Sumpu (Sumpu-jo,danas Shizuoka prefektura) gdje je živio do smrti.
gore,dvorac Sumpu (Sunpu-jo) u kojem je Tokugawa Ieyasu živio od 1607. do
1616. godine
Prije konačnog odlaska Ieyasu je u godinama između 1603. i 1616. izradio
pregršt pravila kako bi se definirali odnosi sa daimyoima,dvorskom i vjerskom
elitom te drugim društvenim skupinama.Nastavio je politiku mjerenja zemlje
koju je započeo Hideyoshi,razvijana je trgovina,rudarstvo i drugi načini
iskorištavanja društvenih i prirodnih bogatstava. Jedna od važnih crta karaktera
Tokugawe Ieyasua bilo je strpljenje o kojem je sam Ieyasu rekao:
Snažni su oni muškarci u životu koji razumiju značenje riječi strpljenje.Ono znači
kočenje vlastitih poriva.Postoji sedam emocija: radost,ljutnja,zabrinutost,ljubav,bol,
strah i mržnja - i ako im čovjek ne podliježe,za njega možemo reći da je strpljiv.
ja nisam jak koliko bih trebao biti,ali odavno poznajem i primjenjujem strpljenje. I ako
moji nasljednici žele biti kakav sam ja - oni se moraju naučiti strpljivosti.1
Ieyasu se nije zamarao detaljima i sitnicama.To je prepustio suradnicima koje je
znao odabrati.Godine 1601. Ieyasu je počeo kovati novac - zlatni,srebrni i bakreni.
Zlatni novac se zvao koban i sadržavao je 16,8 grama zlata.Do njegove smrti (1616)
iskovano je oko dvije tone takvog novca.
Ieyasu je volio biti u toku,znati što se gdje događa.Tako ga je zanimalo što se
događa i izvan Japana.Da bi to saznao stupio je u kontakt sa prvim englezom koji je
došao u Japan 1600. godine.Taj englez zvao se William Adams,a njegov boravak u
Japanu prikazan je u tv seriji Shogun koja je bila prikazivana i na našoj televiziji
početkom 80-ih godina 20. stoljeća.Williama Adamsa koji se u seriji zove John
Blackthorne glumio je Richard Chamberlain,a Tokugawu Ieyasua koji se u seriji zvao
Toranaga - nenadmašni Toshiro Mifune.Serija je snimljena preman istoimenom
romanuJamesa Clavella.
gore,William Adams (1564-1620),prvi englez u Japanu
gore,poster tv serije Shogun
gore,Richard Chamberlain kao John Blackthorne (Anjin-san)
gore,Toshiro Mifune kao Yoshi Toranaga (gospodar Kwantoa)
gore,naslovnica Clavellove uspješnice koja je prevedena i na hrvatski jezik,
William Adams je Ieyasuu preneo mnoge informacije,o stanju u tadašnjoj Evropi,
sukobu rimokatoličkih i protestanskih država,o plovidbi,navigaciji i mnogim drugim
stvarima koje su zanimale znatiželjnog Ieyasua.Ieyasu je bio pomalo neugodno
iznenađen veličinom Japana na zemljopisnom globusu koji mu je Adams pokazao.
Inače,uvijek su mi interesantne scene u tv dramama kada netko samurajima,
nije važno radi li se o 12.,17. ili 19. st.,pokazuje koliko je Japan mali na karti svijeta.
Nezaboravna su njihova začuđena lica u tim trenucima.
gore,grob Williama Adamsa koji se nalazi u mjestu Hirado (Nagasaki prefektura)
gore na karti,putevi Nakasendo (Kisokaido) i Tokaido,koji su povezivali carsku
prijestolnicu Kyoto (koji su tada zvali Miyako) i shogunov grad Edo (danas Tokyo);Ieyasu je bio svjestan da putevi povezuju ljude i razvija se trgovina;
zato je dao urediti i proširiti postojeće puteve,posebno one između Eda (označen
na karti brojem 1) i Kyota (označen brojem 55);putovanje noću bilo je zabranjeno,
a put od Eda do Kyota (preko 500 km,zavisi kojim se putem išlo) trajao je dva
tjedna, jer putovalo se najčešće pješice;
Nakasendo ili "centralni planinski put" imao je 69 konaćišta između Edoa i
carske prijestolnice Kyoto (oko 535 km);Tokaido ili "istočni morski put"
imao je 53 konaćišta koja je oslikao Utagawa Hiroshige; i danas je Tokaido
najprometnija i vrlo brza (zahvaljujući shinkansenu) trasa koja povezuje
Japan,od Tokya do Osake i dalje...
gore,stari Nakasendo put danas
gore, jedan od preživjelih stupića Nakasendo puta,pomoću kojih se označavalo
kolika je udaljenost između konaćišta u kojima se mogao iznajmiti konj za put
gore,Tokaido put,snimljen 1825. godine;
photo by Felice (Felix) Beato (1832-1909)
Interesantno je kako su već u 17. stoljeću tiskani i objavljivani turistički vodiči koji su
informirali putnike o slavnim mjestima na Tokaido putu,te mjestima gdje se može
prespavati,nešto pojesti ili zabaviti u Edu,Kyotu ili Osaki.
Nekada se po Tokaido putu putovalo tjednima,a danas je dovoljno nekoliko
sati zahvaljujući shinkansenu.
Godine 1615. Ieyasu je naredio da se izradi pravilnik o ponašanju ratničkih kuća
(Buke Shohatto) kojim se obavezuju sve tri vrste pokrajinskih vladara i "feudalaca"
(shimpan,fudai i tozama) na određeno ponašanje.Uz manje promjene i dopune
taj je pravilnik ostao na snazi do kraja Tokugawa shogunata.Evo njegovih osnovnih
pravila:
01. Ratnici (bushi ili samuraji) su dužni neprestano učiti.Knjiga u lijevoj,a oružje u
desnoj ruci.
02. Pijanstvo i nepristojno ponašanje moraju se izbjegavati.Prostačko ponašanje i
kockanje dovode do propasti države.
03. Zločincima se nigdje ne smije pružiti utočište.Zakon je osnova ispravnog
ponašanja.
04. Vojnici otuženi za ubojstvo ili izdaju moraju se protjerati sa svakog posjeda.
05. Boravak na privatnom posjedu dopušten je samo onima koji su tamo rođeni.
06. Svi građevinski radovi na tvrđavama i dvorcima moraju se prijaviti pa čak i
popravci.Strogo je zabranjena svaka nova izgradnja.
07. Tko sazna da se na susjednom posjedu planiraju zavjere ili ustanci,mora to
odmah prijaviti.
08. Zabranjeno je privatno sklapanje brakova.
09. Svi "feudalci" (daimyoi) u službi bakufua (tj. shogunata) moraju poštivati propise o
ponašanju.Oni u grad ne smiju dovesti pratnju koja je veća nego što odgovara
njihovom rangu.
10. sva odjeća i ukrasi moraju odgovarati vlasnikovu rangu.Boja i kroj ne smiju
biti ekstravagantni.
11. Zemljoradnici,obrtnici i trgovci ne smiju se nositi u nosiljkama (palankin).
Iznimku čine liječnici,astrolozi,starci i invalidi.
12. Svi samuraji na svim posjedima moraju živjeti skromno.
13. Svi feudalci izabrat će sposobne ljude koji će ih savjetovati u upravljanju njihovim
imanjima.2
gore,shogunova prijestolnica Edo
Tokugawa Ieyasu umro je 1. lipnja 1616. godine,pretpostavlja se od raka ili sifilisa.
Imao je 19 žena i konkubina koje su mu rodile 16-ro djece (11 sinova i 5 kćeri).
Posthumno je nazvan Tosho Dai Gongen ("Veliki Gongen,svjetlo Istoka" ili
"Buddha inkarniran kao božanstvo Sunca Istoka).Gongen znači nešto poput Buddhina
avatara.Tijelo mu je sahranjeno u Gongenovu mauzoleju Kunozan (Kunozan
Tosho-gu - shinto svetište,Shizuoka).Kasnije je premješten u Tosho-gu (Nikko)
čiji se arhitektonski stil zove gonken zukuri ili gonken stil.
gore,ulazna vrata Ieyasuova mauzoleja (Nikko) u kojem se nalazi njegov grob kojeg je
dao izgraditi Tokugawa Iemitsu (1604-1651) ,Ieyasuov unuk i treći Tokugawa shogun
(1623-1651);
# bilješke #
1 Božidar Pesarić,"Kratka povijest Japana,Zagreb,kolovoz,2010.,str.166;
Chushingura - Riznica lojalnih vazala ili Genroku Ako incident (Genroku Ako Jiten)
Svake godine 14. prosinca tisuće ljudi dolaze se pokloniti i posjetiti grobove
47 ronina (samuraja bez gospodara) koji se nalaze u malom zen hramu u
Tokyu.Ime tog hrama je Sengaku-ji i nalazi se u širem centru Tokya u kvartu Minato-ku.Sa stanice Shinagawa (koja je relativno blizu hrama) možete se
prošetati do hrama Sengaku-ji ili na Shinagawa stanici ukrcati se u vlak do Sengaku-ji stanice koja se nalazi u neposrednoj blizini hrama Sengaku-ji.
gore i dolje,prepuni Sengaku-ji u prosincu,
photo by interplet
Priču o 47 ronina već sam ispričao na hagakure blogu (Chushingura - Riznica
lojalnih vazala) a predstavio sam i film Kona Ichikawe iz 1994 (47 ronina).
Zato ovaj put predstavljam jedan od najpoznatijih filmova koji opisuju ove
događaje i nudim šetnju hramom Sengaku-ji.
Kenji Mizoguchi (1898-1956) po mnogima jedan od tri najznačajnija japanska
redatelja (uz Kurosawu i Ozua) započeo je 1941. godine snimati priču o
47 ronina (Genroku Chushingura).Film je završio 1942. kada je Japan već
bio u ratu sa SAD-om.Nakon snimanja filma Mizoguchi je doživio psihički slom,
pod teretom krivnje koju je osjećao za mentalno oboljenje svoje supruge koju je
vjerojatno pomalo zanemarivao.Prvi dio filma koji je snimljen 1941. traje oko dva
sata i drugi dio iz 1942. također oko 2 sata.Ukupno 4 sata čarolije.Tko izdrži pričat će.
gore, jedna od najdomljivijih scena filma,kada 47 ronina donesu glavu Kire na
grob svoga gospodara Asanoa
Film je uistinu odličan.Pravi biser svjetske kinematografije i ako ga zaista želite
pogledati nemojte se dugo dvoumiti jer ga mogu maknuti sa you tuba ili premjestiti na
neku drugu stranicu.To se naime upravo meni dogodilo.Pogledao sam prvi dio filma,
napravio pauzu od nekoliko dana i kada sam želio pogledati drugi dio,filma više nije
bilo na toj stranici.Trebalo mi je nekoliko tjedana da ga opet nađem na stranicama
you tuba.
Sengaku-ji je Soto zen hram koji se nalazi u Takanawi,Minato-ku,Tokyo.
Hram je značajan jer se u njemu nalaze grobovi 47 samuraja i njihova
gospodara Asano Takumi no Kami Naganorija.Do hrama se najlakše dođe ako
iskoristite liniju podzemne želj. Yamanote line (Yamanote sen) kojom se dovezete do
Shinagawa st.,a odatle privatnom linijom Keikyu Main Line do stanice Sengaku-ji.
Od Shinagawa st. do Sengaku-ji st. ima 3 minute vožnje.
gore,Takanawa,dio Tokya između Sengakuji stanice i hrama Sengaku-ji
gore i dolje,ulaz u hram Sengaku-ji
gore,statua Oishi Yoshio-no-Dozo tj. vođe 47 ronina Oishi Kuranosuke Yoshia,
koji se propio i napustio ženu i djecu samo da zavara Kiru koji je snosio krivicu
za smrt njegova gospodara
gore i dolje,glavno dvorište hrama sa pogledom na Hondo,glavnu zgradu hrama;
kako sam hram posjetio u svibnju,bio je praktički pust bez i jednog posjetitelja;
tu i tamo se moglo vidjeti par ljudi koji su sjedili na klupama unutar hrama da bi na
miru,uz cvrkut ptica,pojeli gablec u pauzi od posla;
gore,glavno dvorište hrama s druge strane,pogled prema glavnim vratima u hram,
dolje,obilazak grobova ronina
gore,mjesto gdje su ronini oprali glavu Kire Yoshinake,čovjeka kojeg su smatrali
odgovornim za smrt njihova gospodara
dolje,put prema izlazu
gore i dolje,ulica ispred Sengaku-ji hrama u kojoj sam kupio figuricu jednog od
četrdeset sedmorice ronina
# Sengaku-ji sam posjetio 8.svibnja 2007. godine,nadam se da će biti
prillike da navratim još koji put
Yasujiro Ozu - Direktor Svemira koji je otišao na svoj rođendan
Na današnji dan rođen je (1903) i umro (1963) Yasujiro Ozu.Za mene je Yasujiro Ozu najbolji filmski redatelj svih vremena.Oni koji su pogledali
barem jedan njegov film vjerujem da će razumjeti zašto.Oni koji nisu,
evo im prilike.Na you tubu sam pronašao njegov odličan film iz 1932. godine Umarete wa mita keredo (Rođen sam,ali...).Film je naravno nijemi i
crno bijeli,a gleda se uz odličnu klavirsku pratnju.Prije godinu dana sam ga predstavio na hagakure blogu nakon što sam ga prvi put gledao u tek
otvorenom Muzeju suvremene umjetnosti.
Film je po žanru komedija i traje nekih sat i pol.Tema filma je izuzetno
suvremena čak bih rekao i univerzalna te sjajno ispričana kroz izuzetne i
zaista komične scene.Film govori o obitelji koju čine mladi roditelji koji sa
dva sina osnovnoškolca dolaze u Tokyo i nastanjuju se u njegovom predgrađu
koje je tek u izgradnji.Ozu nam na svoj šarmantni i dojmljiv način prikazuje
scene prilagođavanja mlade obitelji na novu sredinu te na sukob generacija
koji se provlači kroz većinu njegovih filmova ako ne i kroz sve.Nadam se da
nećete propustiti ovu izvanrednu priliku...ugodno gledanje : )
# za one koji žele znati više ili Yasujiro Ozu na hagakure blogu #
Jednom je jedan redovnik pitao učitelja Ta-tsu Hui-haija:"Što je to 'Put
uzvišenog prosvijetljenja' ?"
Učitelj mu odgovori:"Ne posvetiti se karmi rođenja i smrti znači hodati
'Putem uzvišenog prosvijetljenja'.
"A što je onda karma rođenja i smrti ?"
"Željeti hodati 'Putem uzvišenog prosvijetljenja' stvaramo karmu rođenja i smrti".
Engleski prijevod ovog filma je "When the Last Sword Is Drawn" dok bi doslovni
prijevod bio "Priča o pravednom Mibu samuraju".Mibu je kvart u Kyotu gdje je
bio stožer odreda samuraja (Shinsengumi ili "novo osnovani odred") kojima je
pripadao glavni lik u ovom filmu a bili su u službi Tokugawa shogunata.Njegovo je
ime Yoshimura Kanichiro (glumi ga poznati japanski glumac Kiichi Nakai) i on je
zaista postojao.Bio je siromašni samuraj koji je pokušavao prehraniti svoju obitelj
te je bio spreman boriti se za svakog tko mu dobro plati.Možda će vam se Yoshimura
činiti,kako film krene,hladnokrvni i nemilosrdni ubojica koji ubija samo za novac,ali
do kraja filma promijenit ćete mišljenje,siguran sam u to.Isto tako sam siguran da su
autori (ili autor) filma malo udavili zadnjih 30 minuta.Moglo se to i elegantnije završiti tj.
finiširati.Ukupni dojam bio bi puno bolji.Mislim konkretno na one plači priče u samom
finišu filma.Kao što kažu dečki iz Zabranjenog Pušenja:"Tko će slušat' tuđu muku".
Ali dobro.Film svakako vrijedi pogledati.
gore,trenuci opuštanja za članove Shinsengumija, jedna od pijanki na kojoj su
se upoznali Yoshimura Kanichiro (Kiichi Nakai) i samozatajni Hajime Saito
(Koichi Sato) jedan od najstarijih (ne po godinama već po stažu u njihovim
redovima) članova Shinsengumi-ja
gore,nakon upoznavanja uz piće uslijedio je ne ples na kiši već dvoboj mačevima
po nemogućem pljusku
O odredu Shinsengumi (koji je djelovao u Kyotu u prvoj polovici 60-ih godina 19. st)
snimljena je interesantna taiga drama "Shinsengumi".U toj su drami Shinsengumi
samuraji prikazani malo idealistički.U stvari bili su vrlo nezgodni i onaj tko im se našao
na putu,u pravilu nije dobro prolazio.Naravno,oni su vjerovali da se bore za pravednu
stvar.Bili su mladi,puni entuzijazma i ljubavi prema svojoj domovini.Živjeli su u
turbulentnim godinama.Netko bi mogao reći,a koja to vremena nisu turbulentna.
Činjenica je također da su se znali unatoč mladosti suočiti sa izazovima svoga
vremena i prihvatiti situaciju u kojoj su se našli.U mojim razgovorima s japancima,
posebno onima iz Kyota o odredu Shinsengumi,mišljenja su podijeljena. Jedni ih drže
domoljubima dok ih drugi doživljavaju kao ubojice i koljače.Istina je vjerojatno
negdje između.
gore,poznata bitka kod Toba Fushimi-ja u blizini Kyota u kojoj se sukobile
snage Tokugawa shogunata među kojima su bili i Shinsengumi protiv
vojske klanova Satsuma,Choshu i Tosa koji su predstavljali carsku vojsku
uloge Kiichi Nakai kao Kanichiro Yoshimura (Shinsengumi) Yui Natsukawa kao Shizu (supruga Yoshimure Kanichira) & odrasla Mitsu (kćer Yoshimure Kanichira i supruga Chiaki Onoa)
Momo Nakayama kao mala Mitsu Yoshimura (kćer Yoshimure Kanichira)
Sora Toma kao Kaichiro Yoshimura (sin Kanichiro Yoshimure) Koichi Sato kao Hajime Saito (Shinsengumi) Miki Nakatani kao Nui Takehiro Murata kao odrasli Chiaki Ono (doktor i muž Mitsu Yoshimure) Atsushi Ito kao mladi Chiaki Ono (sin Jiroemon Ohnoa i prijatelj Kanichiroa Yoshimure) Yuji Miyake kao Jiroemon Ohno (prijatelj Kanichiro Yoshimure)
Yoshinori Hiruma kao Shinpachi Nagakura (Shinsengumi)
Eugene Nomura kao Toshizo Hijikata (Shinsengumi) Masato Sakai kao Soji Okita (Shinsengumi)
Ryo Kase kao Shuhei Kondo (posvojeni sin Kondo Isamija)
Sansei Shiomi kao Isami Kondo (šef Shinsengumi-ja)
Hideaki Ito kao Yoshinobu Tokugawa (15. Tokugawa shogun) Keisuke Horibe kao Yasunoshin Shinohara
Ayumu Saito kao Ito
Koji Tsukamoto kao Sonoyama
Dai Watanabe
Tatsuo Yamada kao Sasuke
Takashi Taniguchi
"Gdje su strasti snažne,izvori Božanskog su plitki".
"Nemate li štap,uzet ću vam ga;imate li štap,dat ću vam ga."
"Put zena zahtijeva veliku vjeru,veliku sumnju i veliku hrabrost."
...iz knjige prof. Devidea o zenu...
Kad otvorite knjigu profesora Devidea "Zen" ovo je prvi tekst na koji naiđete:
Dok smo mi laici - posjetioci,nakon obuke u zazenu,po običaju hrama Soji-ji
prali hramske zahode,motrio sam kako taj isti posao radi jedan njegov redovnik;
s krpom u ruci - bez gumenih rukavica - prao je pod i brisao ga od ostataka prljavštine i
mokraće,a četkom je čistio zahodske školjke od ostataka izmetina.Sve smo to,
doduše,radili i mi,ali bitno drugačije.Čini mi se da je većina nas svrhu tog posla
vidjela u tome da nas pouči poniznosti i skromnosti.Međutim,s lica i pokreta redovnika
vidjelo se nešto posve drugo:Naime,da on čišćenje zahoda doživljava kao nešto
obično pri čemu nije potrebna nikakva samodisciplina. Jednostavno,to je posao
kao i svaki drugi.Tome redovniku - čije mi ime nije poznato - posvećena je ova knjiga.
...i tako kroz cijelu knjigu,nižu se prekrasne misli i čudesni tekstovi koji se bave
onime o čemu se ne može govoriti...tko ima uši da vidi i oči da čuje...
Ova je knjiga najveći "krivac" kao i njen autor što pišem 4 bloga o Japanu i živim
Japan 25 sati dnevno : )
Knjiga "Zen" profesora Devidea sastoji se od tri dijela: "Što je zen ?" u kojem
profesor više govori sve što zen nije,zatim "Zen i japanske umjetnosti" u kojem
se bavi haiku stihom,no dramom,čajnim obredom,kaligrafijom,ikebanom i vrtovima,
dok u trećem dijelu koji nosi naslov "Zen čitanka" možemo čitati zapise Chuang
Tsua,Pjesme Han Shana,Hsin Hsin Ming Seng Ts'ana,o Prvotnom licu Daito
Kokushi-ja,Pjesmu meditacije Hakuina Zenji-ja, jedno pitanje iz zen zapisa Lafcadio Hearna,o zenu i Japanu Reginalda Horacea Blytha,o zenu i
parapsihologiji Daisetz Teitaro Suzuki-ja,o okusu zena s vrška jezika Takashime
Rosena,o umjetnosti suosjećanjaEugena Herrigela,Svete zapise bez slova Shibayame Zenkei-ja,Odraze Takahashi Shinkichi-ja i pjesmu o punom dnevnom
svijetlu Jamesa Kirkupa tj. o nerazumjevanju,koje je zen.
Na kraju knjige profesor Devide navodi literaturu s kojom se služio te u
dodatku transliteraciju po pinyinu kineskih imena i naziva.Knjiga ima 358 stranica.
gore,profesor Devide u svojoj biblioteci
gore,korice mog primjerka knjige...pomalo već požutjele od protoka vremena i
uporabe...
Film Geisha iz 1953. (u originalu Gion Bayashi tj. Gion glazbeni festival) Kenji
Mizoguchi-ja (1898-1956) još je jedno remek dijelo ovog japanskog redatelja.
Pitam se je li taj čovjek uopće snimio loš film.Ako netko zna,neka mi javi.
interesantno je da je te 1953. kada je snimljen film Gion Bayashi Mizoguchi
snimio i svoj najbolji i najpoznatiji film Ugetsu monogatari (Priče kiše i mjeseca).
Ako ste gledali neki od filmova Kenji Mizoguchija,onda znate da se on bavio
položajem žene kao takve u japanskom društvu,a taj položaj i nije bio baš
reprezentativan.Na žalost i sramotu naše civilizacije vrlo lako se mogu sa
ženama u njegovim filmovima poistovjetiti žene na svim kontinentima i
svim vremenskim razdobljima.Inače,Mizoguchi je imao sestru sa kojom je
bio jako vezan,a njihov otac alkoholičar ju je prodao jednoj geisha kući kako bi
spasio obitelj od siromaštva.
Film priča priču o dvije geishe (u Kyotu se geisha kaže geiko) koje žive u Gionu.
Gion je kvart u Kyotu u kojem geishe žive i rade. Jedna je geiko etablirana i zove se
Miyoharu.Druga je maiko (mlada geisha) pravim imenom Eiko ili umjetničkoga imena
Miyoei koja uči za geishu uz stariju sestru Miyoharu.Miyoharu naravno nije prava
sestra Miyoei,ali geishe se tako oslovljavaju,kao što ženu koja se brine o njima
(kupuje im kimona i šminku) nazivaju majkom (Oka-san).Geishe sa majkom
žive u Okiyama.
gore,čarobna Ayako Wakao kao Eiko ili Miyoei
gore,Miyoei (Ayako Wakao) & Miyoharu (Michiyo Kogure) kreću u čajanu
(ochaya) u koju su pozvane zabavljati goste
gore,Miyoharu priprema Miyoei za izlazak
Kenji Mizoguchi kroz ovaj film (ali ne samo kroz ovaj) prikazuje kako iza
sve te ljepote i blještavila život geishi nije ni malo lak i zahtjeva mnogo odricanja.
O ostalim zamkama na koje nailaze geishe posebno mlade i još ako su
lijepe kao Eiko tj. Miyoei uvjerit će te se ako pogledate ovaj odličan film.
# napomena - na početku video priloga kaže se da je Tokugawa Ieyasu rođen
31. listopada 1542. godine,što nije točno;Tokugawa Ieyasu rođen je 31. siječnja
1543. godine (po japanskom kalendaru 26. prosinca 11. godine Tembun (ili
Temmon) razdoblja);
Nakon bitke kod Sekigahare i pobjede u toj bitci Tokugawa Ieyasu želio je
učvrstiti svoju poziciju i poziciju svoga klana.One koji su se borili uz njega
nagradio je,a one koji su bili protiv,kaznio je primjerenim kaznama oduzimanja
zemlje i posjeda te premještanjem klanova u druge regije.Također smanjio
je posjede hramovima.Dio posjeda podjelio je članovima svoga klana koje su
nazivali - shinpan.Oni feudalni velikaši koji su bili uz Ieyasua i prije bitke kod
Sekigahare nazivali su se fudai daimyo (nasljedni feudalci),dok su oni
poraženi dobili naziv tozama daimyo (vanjski feudalci).Službeno je Ieyasu
bio shogun samo dvije godine (1603-1605),ali je stvarno vladao sve do svoje
smrti,1616. godine.Neposredno prije konačnog odlaska eliminirao je sve
preostale protivnike koji su preživjeli bitku kod Sekigahare te time učvrstio
svoj klan na vlasti u idućih 250 godina.To se dogodilo 1615. godine u bitci
za Osaku.Postoje tvrdnje da je to nerado učinio jer je na suprotnoj strani
bio Toyotomi Hideyori (1593-1615),sin njegova prethodnika Toyotomi
Hideyoshi-ja (1536-1598) i gospe Yodo dono (1569-1615).Hideyorijeva majka
Yodo dono bila je sestra Oeyo (1573-1626),koja je bila udana za Hidetadu
Tokugawu,Ieyasuova sina kojeg je Ieyasu postavio kao 2. shoguna Tokugawa
shogunata (živio,1579-1632;shogun,1605-1623).Gospa Oeyo i Tokugawa
Hidetada imali su kćer Sen-hime (1597-1666) koju su udali za Hideyorija.
Jedan od problema je bio što je Sen-hime (unuka Tokugawe Ieyasua) kao
supruga Hideyorijeva živjela s njim u zamku Osaka koji je bio izgradio
Hideyorijev otac Hideyoshi,a Ieyasu je odlučio napasti Osaka zamak
(Osaka-jo).Da skratimo i pojednostavimo ovu izuzetno kompleksnu
situaciju.Na kraju je Tokugawa Ieyasu osvojio zamak Osaka.Sen hime je
preživjela,te se uspjela probiti do druge strane tj. do svoga djeda Ieyasua,a
Hideyori i njegova majka Yodo dono ili gospa Cha-cha kako su je još zvali,
odlučili su ostati u Osaka dvorcu do samoga kraja.Hideyori je izvršio seppuku,
a Yodo dono je ubio jedan od slugu da ne bi pala u neprijateljske ruke.
Hideyori je imao i dvoje djece,sina Kunimatsua (1608-1615) kojem je bilo
sedam godina i kćer.Iako je rečeno da se Ieyasu nerado prihvatio rješavanja
ove situacije,kada je krenuo više nije bilo odstupanja.Kunimatsuu su odrubili
glavu (sahranjen je u Kyotu,Higashiyama),a mladu kćer koja je dobila ime Tenshu-in,
poslali su u Kita-Kamakuru (Sj. Kamakuru) u zen hram Tokei-ji gdje je postala
budistička redovnica,te je i sahranjena u ovom hramu.
gore,Tokugawa Ieyasu,prvi Tokugawa shogun (1603-1605);iza njega Sekigahara danas
gore,Osaka zamak,oko kojeg se nalazi ogroman park,tako da od najbliže
željezničke stanice do samog dvorca ima dobrih 15-ak minuta hoda
gore,Yodo dono,neslužbeni lider oporbe protiv Tokugawa klana,isprva
konkubina Toyotomi Hideyoshi-ja,kasnije njegova druga žena sve do njegove
smrti;
gore,Toyotomi Hideyori kao mali i Yodo dono (Kyoko Fukuda),njegova majka u
taiga drami Tenchijin
gore,Toyotomi Hideyori
gore,princeza Sen (Sen hime), koja je bila povezana sa sva tri ujedinitelja Japana;
živjela je sa suprugom Toyotomi Hideyorijem (sin Toyotomi Hideyoshi-ja & Yodo
dono) u Osaka zamku;bila je unuka Tokugawe Ieyasua i kćer Tokugawe Hidetade &
Oeyo (ili Ogo) koja je bila sestra Yodo dono;Oeyo (njena majka) i Yodo dono (njena
teta) bile su kćeri Oichi no kate čiji je brat bio Oda Nobunaga;
gore,Oeyo,majka Sen-hime i supruga Tokugawe Hidetade,2. shoguna
Edo razdoblja (1600-1868)
gore,mjesto u zamku Osaka gdje su umrli Hideyori i njegova majka lady Cha-cha
gore & dolje,grob mladog Kunimatsua,sina Toyotomi Hideyorija;Kunimatsuu je
odrubljena glava po zapovijedi Tokugawe Ieyasua;grob mu se nalazi na rubu Higashiyame u Kyotu;
gore,pogled na groblje Tokei-ji hrama gdje se nalaze grobovi mnogih poznatih ljudi,
među njima Reginald Horace Blytha i Daisets Teitaro Suzuki-ja;ovdje je živjela i
sahranjena je kćer tragično preminulog Toyotomi Hideyori-ja tenshu-in;
gore,ispred hrama Tokei-ji,
photo by Minoda-sama
# izvori kojima sam se služio #
Božidar Pesarić,"Kratka povijest Japana";Zagreb,kolovoz,2010.
Conrad Totman,"Povijest Japana";Zagreb,2003.