...ovaj je blog poput prsta koji
pokazuje na mjesec...bitno je
nezamijeniti mjesec sa prstom...
Hagakure ( jap.- skriveno u lišću)
knjiga je misli i stavova o životu i
smrti bushi-ja Yamamoto Jocho
Tsunetomoa (1659-1719), koje je
on preneo mlađem samuraju Tsuramoto Tashiro-u (1678-17??)
između 1709. i 1717. godine;
knjiga je prevedena na hrvatski;
beskrajna zahvalnost svim bićima u prošlosti,
beskrajna dužnost svim bićima u sadašnjosti,
beskrajna odgovornost svim bićima u budućnosti
zavjeti Bodhisattve
Živa bića su bezbrojna-zavjetujem se da ću ih sve spasiti
Strasti su neugasive-zavjetujem se da ću ih sve ugasiti
Dharma(Učenje) je beskrajna-zavjetujem se da ću njome ovladati
Put budnosti je nenadmašan-zavjetujem se da ću ga dosegnuti
četiri zavjeta Bodhisattve
Spoznati Put budnosti,znači spoznati sama sebe.
Spoznati sama sebe,znači zaboraviti sama sebe.
Zaboraviti sama sebe,znači opažati se u svemu.
postoji patnja,ali ne onaj tko pati
postoje dijela,ali ne onaj tko radi
postoji oslobođenje,ali ne onaj
tko slobodan biva
postoji Put,ali na njemu putnika nema.
Visudhimagga
Svi vi koji ste došli u ovaj planinski samostan ne zaboravite kako ste
ovdje za volju Puta,ne za volju odjeću i hrane...Usmjerite se tijekom
cijeloga dana na spoznavanje nespoznatljivog.Od početka do kraja
ispitujte sve oko sebe u tančine.Vrijeme leti poput strijele,
ne rasipajte dakle energiju na nevažne sitnice.Budite pozorni ! Budite pozorni !
Pošto ovaj stari redovnik završi svoje hodočašće,neki će od vas možda
predsjedati veličanstvenim hramovima s prekrasnim zgradama
i golemim knjižnicama urešenim zlatom i srebrom i imati mnogo sljedbenika.
Drugi će se možda posvetiti proučavanju sutri,ezoteričnim molitvama,trajnoj
meditaciji,i strogom poštivanju pravila.Ma koji smjer izabrali,
ako duh nije usmjeren prema čudesnom,transcendentalnom Putu Buda i Patrijarha,
uzročnost je zanijekana i sve naučavanje propada.Takvi su ljudi
đavoli i nikad ne mogu biti mojim pravim nasljednicima.Onaj koji se usredotočuje
na vlastite poslove i pročišćava vlastitu narav,pa makar boravio u
nekoj zabačenoj pokrajini u kolibi i hranio se divljim biljem kuhanim u
starom,olupanom kotliću,svakodnevno se susreće s mojom tradicijom i sa
zahvalnošću prima moje naučavanje.Tko se prema tome
može olako odnositi ? Budite marljivi ! Budite marljivi !
"konačne opomene" Daito Kokushi-ja koje se svaki dan čitaju u zen hramu Daitoku-ji
Gospodin je pastir moj, ni u čemu ja ne oskudijevam.
Na poljima zelenim On mi daje odmora, na vrutke me
tihane vodi i krijepi dušu moju.
Stazama pravednosti On me upravlja radi imena svojega.
Da mi je i dolinom proći,zla se ne bojim,jer ti si sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.
Bogatu trpezu preda mnom prostireš u prisutnosti
neprijatelja mojih;uljem mi glavu mažeš i moj se pehar
prelijeva.
Dobrota tvoja i milost pratit će me u sve dane života moga;
U Gospodinovu ću domu prebivati dovijeka.
Psalam 23
Ne tražite znanje u ovom svijetu,već nađite svoj Put osobnog iskustva discipliniranog mirovanja i
prihvaćanja životne situacije u kojoj se nalazite
majstor Rinzai
...gradnjom brodova nemožeš
zaustaviti oblake...
Nobody,Dead Man
...stupid fucking white man...
Nobody, Dead man
Kad superioran čovjek čuje za Istinu,
on čini sve da je je primjenjuje.
Kada osrednji,običan čovjek čuje za Istinu,
on ju za trenutak uhvati,ali ju ponekad izgubi.
Kad inferioran čovjek čuje za Istinu,
on joj se ruga na sav glas i smije.
Ako se ne smije,to nije Istina
Lao-tse
"Ustupiti znač biti savršen,
biti povijen,znači uspraviti se,
biti prazan,znači ispuniti se,
biti otrcan,znači obnoviti se,
biti u oskudici,znači posjedovati.
Živjeti u obilju,znači biti smeten."
Lao-tse,Tao-Te-Ching,Knjiga Puta i Vrline,XXII
Nikakva misao,nikakvo umovanje,nikakva analiza,nikakvo oplemenjivanje,nikakva namjera,neka se sredi samo.
"šest opažanja"
Još od davnih vremena oni koji imaju osjećaj za
profinjenost...nalaze užitak u poznavanju istine o stvarima
i nihovom doživljavanju...
Prastari ribnjak
uskočila žaba
- zvuk vode
Basho (1644-1694)
Poznavanje Boga bez bijede
stvara - oholost;
Poznavanje bijede bez Boga
stvara - očaj
Okada Izo rođen je 1832. godine u Tosa provinciji (Shikoku) kao Okada Gihei,
siromašni samuraj,pripadnik najnižeg samurajskog staleža (goshi).Od malena
je pristupio lokalnom dojo-u Takechi Hanpeite (1829-1865).Ubijao je za Takechi
Hanpeitu u Kyotu početkom 60-ih godina,uglavnom pod okriljem noći.Bio je pomalo
naivni mladac s kojim je Takechi manipulirao uvjeravajući ga da su to sve neprijatelji
zemlje koje treba eliminirati za opće dobro.Na kraju ga je Takechi odbacio kao
staru krpu (mada to nije baš tako prikazano u drami Ryoma den),a ubrzo nakon
toga obojica su uhapšeni od Tokugawa vlasti i pogubljeni.U taiga drami Ryoma den
uhapšeni su od vlastitog gospodara koji ih je obojicu bacio u tamnice.
Okadu su mučili i tukli te tražili da okleveta Takechija što Okada nije nikako želio
jer se divio Takechiju te ga bio spreman slijediti i u smrt.
Nekoliko je puta ekraniziran njegov lik u filmovima i serijama,pa se tako Okada Izo
pojavljuje u taiga drami Ryoma den, jer je bio prijatelj Sakamoto Ryome (1835-1867)
od djetinjstva.Ryoma mu je pokušavao objasniti da se neda samo tako iskorištavati
od Takechija ali naivni i tvrdoglavi Izo ga nije želio slušati.Posebno je upečatljivo ulogu
Okade Izoa odigrao Shintaro Katsu (1931-1997) u filmu Hitokiri iz 1969. godine
redatelja Hideo Goshe (1929-1992).Čudesan film koji se gleda u jednom dahu.
Tanaku Shinbei-ja ovdje glumi kontroverzni Yukio Mishima (1925-1970).
gore,Shintaro Katsu kao Okada Izo u filmu Hitokiri;interesantno je kako je Izo
prikazan u filmu Hitokiri,a kako u drami Ryoma den;u filmu Hideo Goshe Izo je
neobrijani,neotesani i prgavi ronin koji ruši,ubija,ždere ili se opija dok je u drami
Ryoma den Izo mladi,zbunjeni,uplašeni samuraj gotovo uvijek na rubu plača,
čovjek se sažali na njim i njegovom tužnom i tragičnom sudbinom
gore, jedina fotografija pravog Okade Izoa koju sam našao na interpletu
gore, & dolje,grob Okade Izoa u šumi bambusa sjeverno od grada Kochi;
kada je pogubljen imao je samo 33 godine (u drami Ryoma-den na jednom mjestu
kaže se da je imao 28 (?) što bi značilo da je rođen 1837. godine)
Mala dvorana KD V. Lisinskog,ponedjeljak 29.11.2010. u 20:00 sati
Poštovani,
zadovoljstvo nam je obavijestiti Vas da će svjetski poznati japanski bubnjar Takumi
Kato održati koncert u maloj dvorani V.Lisinskoga, 29. studenoga 2010.g. s početkom
u 20 sati.
Takumi Kato već od ranog djetinjstva pokazao je izniman interes za glazbu, a još u
srednjoj školi prvi puta je se susreo sa japanskim tradicionalnim TAIKO bubnjevima.
Od 2004. godine pa slijedeće dvije, bio je praktikant Kulturne fondacije Kodo fondacije
koja teži održavanju tradicije japanskih bubnjeva te je u isto vrijeme tragao za novim
formama zvuka taiko bubnjeva
Nastupom 1997.g. na japanskim bubnjevima pobijedio je na Aichi Prefecture Popular
Arts Contest – natjecanju koje je okupilo 1000 sudionika, a u kolovozu 2008.g. na
velikim TAIKO bubnjevima osvojio je „The seventh Tokyo International Japanese Taiko
Contest 2008“.
Zvuk koji će moći čuti tijekom koncerta simbol je pristupa svakom danu kao novom
izazovu, a slijedi pravila tradicionalne hayashi glazbene podloge, koja datira još iz
drevnog Japana.
Kroz kontakte s ljudima diljem svijeta, Takumi nastoji proširiti i održati japansku
tradiciju kako ne bi bila zaboravljena od strane budućih generacija.
Koncert se održava u organizaciji TOYOTA MOTOR CORPORATION-a, a u izvršnoj
produkciji Culmene d.o.o, te pod medijskim pokroviteljstvom Radio Sljemena.
Za sve dodatne informacije stoji Vam na raspolaganju:
• 099/6643-107,
• marijana@culmena.hr
gore,provincija Mikawa (danas dio prefekture Aichi) u kojoj se rodio Direktor
Svemira Tokugawa Ieyasu - osnivač klana Tokugawa i Tokugawa shogunata (1603-1868)
gore,Okazaki-jo,mjesto rođenja najvećeg među najvećima,Tokugawe Ieyasua
gore,obiteljsko stablo Tokugawa klana koje vuče podrijetlo od klana Minamoto;
članovi Minamoto klana bili su prvi shoguni u japanskoj povijesti krajem 12. i
početkom 13. st. dok je Tokugawa klan bio posljednji shogunski klan (između
17. i 19. st);vidi i dolje i klikni
* značenje imena Tokugawa shoguna
01. Ieyasu (kuća mira ili kuća zdravlja),02. Hidetada (sunčano polje),03. Iemitsu (sjajna
kuća),04. Ietsuna (kuća veza/spona),05. Tsunayoshi (dobra veza/spona),06. Ienobu
(velika kuća),07. Ietsugu ( ? ),08. Yoshimune (dobra vjera),09. Ieshige (kuća luksuza),
10. Ieharu (proljetna kuća),11. Ienari (kuća zakona),12. Ieyoshi (dobra kuća),
13. Iesada (kuća istine),14. Iemochi ( ?).15. Yoshinobu (dobri i veliki);
značenje imena Tokugawa shoguna,preuzeo sam sa hanzo bloga,te se ovim
putem zahvaljujem hanzo blogeru : ) ,također,neki od japanskih prijatelja
sugerirali su mi da se to ne može samo tako prevoditi... drugi su mi pomogli sa
prijevodom imena,ali kako u japanskom jeziku ima više čitanja istih kanjija,dobio sam
različite prijevode nekih imena;
Uspon Tokugawe Ieyasua bio je spor ali dosljedan.I isplatio se na kraju krajeva.
Poznata je priča o trojici najvećih i ptici koja je trebala propjevati.Nakon smrti Ode Nobunage (1582) i Toyotomi Hideyoshi-ja (1598) došlo je do najveće bitke u
japanskoj povijesti - bitke kod Sekigahare (1600) u kojoj je Tokugawa Ieyasu na
čelu svoje vojske samuraja pobijedio svoje protivnike,čime je japanska povijest
dobila smjer u idućih 250 godina ako ne i duže.Godina 1600-ta smatra se početnom
godinom Edo razdoblja,a nepune tri godine poslije,car Go-Yozei (živio,1572-1617;
vladao,1586-1611) dodijelio je titulu shoguna Tokugawi Ieyasuu,čime je započeo
Edo shogunat koji je trajao sve do 1868 godine.
gore,Oda Nobunaga (1534-1582),prvi od trojice velikih ujedinitelja Japana,
poznat i po svojoj okrutnosti,u svoj je pečat urezao riječi "Vladaj carstvom pomoću sile";
...sjećam se scene iz taiga drame o Nobunagi...u kojoj je prikazano kako tisuće
radnika gradi velebni dvorac za Nobunagu,a on stoji na jednoj maloj uzvisini i
snima poput jastreba...idu li radovi po planu...na gradilište dolazi neki mladi
franjevac... jedan od malobrojnih koji su među prvim bijelcima stigli u Japan tih
godina...i gleda Nobunagu;u jednom trenutku Nobunagi nešto privuče pažnju i
on počne trčati u određenim pravcu između radnika,mladi franjevac ga
promatra...Nobunaga trči i dalje...dobrih par minuta...odjednom dolazi do jednog
radnika,vadi katanu i u jednom potezu mačem skida glavu tom radniku s
ramena...franjevac izbezumljeno u nevjerici gleda...
gore,Toyotomi Hideyoshi (1534-1598),drugi veliki ujedinitelj Japana,
isprva je bio posilni Ode Nobunage koji ga je zvao "Saru" (majmun),
kasnije nakon ubojstva Nobunage,zauzeo njegovo mjesto,nakon što je kaznio
Nobunaginog ubojicu;ukratko bi njegov život mogli sažeti u onu poznatu "od trnja do
zvijezda" jer se počeo uspinjati na društvenoj ljestvici od samoga dna (nije imao ni
vlastitog prezimena) a završio je na poziciji najmoćnijeg čovjeka Japana;možda su
ga pojele vlastite ambicije ili je poludio od silne moći koju je stekao;nije mogao
živjeti bez rata,umro je iscrpljen u pokušaju osvajanja Koreje;
gore,bitka kod Sekigahare (1600) u kojoj su se sukobili Tokugawa Ieyasu na čelu
istočne vojske u kojoj je bilo oko 80-85.000 ljudi (prema nekim procjena i 140.000 ljudi)
i Ishida Mitsunari na čelu zapadne vojske koja je brojila oko 80.000 ljudi (prema nekim
procjenama 95.000 ljudi);bila je to najveća bitka u japanskoj povijesti,zbog velikog
broja vojnika kojima je za sukob bila potrebna velika površina izabrano je polje pored
beznačajnog sela Sekigahara po kojem je bitka i dobila ime;ni danas mjesto
Sekigahara nije nešto veliko,posjetio sam ga prije dvije godine;danas kroz malu
Sekigaharu prolaze neke od glavnih prometnica u Japanu,što nije baš neka reklama
za mjesto,cijeli dan ogromni kamioni koji prolaze prema Tokyu i obratno,prave
nesnosnu buku i ugrožavaju ljudske živote;također kroz mjesto (ili bolje reći iznad
gradića) prolazi glavna shinkansen trasa u zemlji (Tokyo-Kyoto tj. Tokaido),pa
možete vidjeti shinkansene kako jure u oba smjera praktički svakih par sekundi;
na žalost zbog veličine grada shinkansen ne staje u Sekigahari,pa ako ju želite
posjetiti morate iz shinkansena izaći na stanici Miabara (stanica prije Kyota) i
lokalnim vlakom stići do Sekigahare;
U bitci kod Sekigahare,kako je već rečeno,pobijedio je Tokugawa Ieyasu,a poraženi
Ishida Mitsunari je uhvaćen i skraćen za glavu koja je postavljena na ulicama Kyota.
Koliko je ljudi stradalo u bitci teško je reći,podaci su vrlo različiti.Za vojsku Tokugawe
Ieyasu nema nikakvih podataka,a za vojsku Ishide Mitsunarija brojke se kreću od
5 do 40.000 ljudi.
gore,meni simpatičan i odličan glumac a curama više nego drag Oguri Shun kao Ishida Mitsunari u taiga drami Tenchijin
gore i dolje (nakon proširenja),Edo zamak u koji se uselio Tokugawa Ieyasu
1. rujna 1590. godine nakon što je Toyotomi Hideyoshi uništio klan Hojo u bitci kod Odaware iste godine;Ieyasu se,naravno borio na strani Hideyoshija,
a dvorac Edo (Edo-jo) i 6 provincija dobio je kao nagradu;postoji priča da su
taj sporazum i svečani čin primopredaje dvorca Edo i provincija obilježili
zajedničkim pišanjem;
gore,zamak Edo (nakon proširenja) bio je sjedište Tokugawa shogunata (1600-1868)
kao protuteža caru koji je živio 500 km u udaljenom Kyotu;zamak Edo nalazio se u
gradu Edo (Vrata zaljeva);godine 1868. Edo je postao Tokyo (Istočna prijestolnica),
a na mjestu Edo dvorca podignuta je carska palača u koju se uselio 122. car Meiji sa
svojom obitelji;danas u carskoj palači živi sadašnji 125. japanski car Akihito sa
carskom obitelji;
gore,mjesto u vrtu carske palače u Tokyu gdje je nekada stajao Edo dvorac,ostali su samo temelji;
gore,107. japanski car Go-Yozei (živio,1572-1617;vladao,1586-1611) koji je
1603. dodijelio Tokugawi Ieyasuu titulu shoguna,vrhovnog vojnog zapovjednika u
zemlji čime je započeo Tokugawa shogunat; Ieyasu je formalno vladao dvije godine i
dva mjeseca te je postao shogun u mirovini (ogosho) 1605. godine;iako ga je
na mjestu shoguna zamijenio sin Hidetada (1579-1632),Ieyasu je stvarno vladao
sve do svoje smrti,1616. godine;
Krajem ljeta Kyozan (Kyozan Ejaku ili Yang-shan Hui-chi,807-883)
posjeti svog prijatelja i učitelja Yisana (Isan Reiyu ili Kuei-shan Ling-yu,771-853).
Yisan ga upita: "Nisam vidio da dolaziš ovamo gore čitavo ljeto.Što si radio tamo dolje ?"
Kyozan odgovori: "Obrađivao sam komad zemlje i završio sa sijanjem prosa."
Yisan reče: "Onda nisi protratio ljeto."
Tada Kyozan upita Yisana: "Kako si ti proveo ljeto ?"
"Jedan obrok dnevno i dobar san noću,"odgovori Yisan.
"Onda nisi protratio ljeto,"bio je komentar Kyozana.
Sakamoto Ryoma (1836-1867) bio je samuraj niže klase (goshi),tkzv.
"country samurai",a danas ga se u Japanu slavi kao jednu od najvažnijih
ličnosti Meiji restauracije (1868-1912) s kojom je nakon vladavine Tokugawa
shogunata (1600-1868) započela modernizacija Japana.Ryoma je između
ostalog poznat i kao začetnik japanske carske mornarice.Bio je fasciniran
zapadnjačkom tehnologijom,brodovima i oružjem.Ryoma je bio vizionar,
čovjek ispred svoga vremena,veliki domoljub otvorena srca i duše.Bio je
jedan od prvih u Japanu koji je shvatio da se Japan mora otvoriti svijetu iako
to možda ne želi, jer kako je on to rekao "ne mogu se poubijati svi amerikanci,
englezi,francuzi,rusi" i svi drugi koji žele doći u Japan.Ryoma je bio jedan od
prvih koji je svojim očima vidio crne brodove (kurofune) barbara (gaijina) koji su
uplovili u Tokijski zaljev 1853. godine.Svojim vizionarskim razmišljanjima Ryoma
si je lako stvarao neprijatelje jer mnogi nisu mogli shvatiti o čemu on priča.Bile su
to sitne duše koje su ga optuživale za izdaju i nepoštivanje tradicije.Stradao je
od atentata nepoznatog počinitelja u 31 godini života u jednom konaćištu u
Kyotu.Do danas se sa sigurnošću ne zna tko je stajao iza tog podmuklog čina.
Njegova tragična smrt samo je pridonijela stvaranju legende o čovjeku koji nije
doživio ono o čemu je pričao kud god je išao i o čemu je maštao cijelog svog
kratkog života.
Sakamoto Ryoma rođen je 3. siječnja 1836. godine u gradu Kochi (han ili
područje klana Tosa,danas prefektura (ken) Kochi,otok Shikoku) u neposrednoj
blizini zamka Kochi (Kochi-jo) po kojem je današnji Kochi dobio ime.Po starom
japanskom kalendaru Ryoma je rođen 15. studenog 6 godine razdoblja Tenpo
kao drugi sin oca Hachihei-ja (1797-1856) i majke Sachi (18??-1843).
gore,obitelj Sakamoto za vrijeme objeda,scena iz serije Ryoma den
Osim starijeg brata Gompeija (1814-1871),Ryoma je imao i tri starije sestre
Chizu,Ei i Otome (1832-1879).Sa Otome je bio posebno blizak a ona mu je
bila velika podrška u životu,nešto poput zamjenske majke koja je umrla dok je
Ryomi bilo samo 6 godina.Možemo samo pretpostaviti kako mu je bilo kao
najmlađem članu obitelji,posebno zbog puno ženskih članova.
gore,Otome Sakamoto koja je učila malog Ryomu kako se bori drvenim štapom
Ryomin brat Gompei (glumi ga iskusni glumac Tetta Sugimoto) bio je oženjen Chino
(Wakako Shimazaki),a njih su dvoje imali kćer Harui (1844-1915) koju glumi
prekrasna Atsuko Maeda,mlada i super ultra turbo popularna pjevačica iz
grupe AKB48.
gore,Tetta Sugimoto kao Gonpei Sakamoto,stariji brat Ryome Sakamotoa
Kao mali,Ryoma je bio jako vezan za majku. Jako je teško podnio njenu
preranu smrt.U obitelji su ga držali za plahog,nesigurnog dječaka koji zna
često zaplakati.S godinama će njegova obitelj mijenjati mišljenje o njemu
jer Ryoma se i sam mjenjao želeći dokazati sebi,obitelji i cijelome svijetu da je
spreman na izazove koje donosi novo vrijeme.
...nastavak slijedi....
# vidi dramu 'Ryoma den' na mysoju stranicama ili stranicama drama crazy : )
Jimmu Tenno (živio,711-585. pr. n. e;vladao (po tradicionalnom vjerovanju),660-585;
vladao (vjerojatno),40-10. pr. n. e) mitski je utemeljitelj japanske dinastije. 660. godine
prije Krista,kada je prema legendi postao vođa konfederacije u ratu japanskih klanova.
Jimmu tenno poznat je i kao božanski ratnik koji je poveo svoje ljude od otoka Kyushu
do regije Kinki gdje je pokorio lokalno stanovništvo. Jimmu tenno sa svojim klanovima
smjestio se u područje Yamato gdje je stvorena istoimena država.
gore,obiteljsko stablo cara Jimmua za kojeg se vjerovalo da je božanskog podrijetla;
gore,trenutak kada na luk cara Jimmua sleće gavran koji mu je pokazao Put kada se
ovaj izgubio vodeći svoje ratnike prema regiji Kinai;u sjećanje na taj događaj u Kyotu u
svetištu Kamigamo-jinja svake se godine 9. rujna obilježava festival ( jap. matsuri) Karasu Zumo;
gore,Put cara Jimmua od Kyushua do regije Kinai (Kinki)
U prošlu smo subotu imali rijetku priliku biti nazočni demonstraciji oblačenja kimona u kulturnom centru u Travnom.
gore,demonstratorica Emi-san stigla je sa jakim pomoćnim mladim snagama
...dok smo nestrpljivo čekali početak demonstracije,malo sam razgledao
knjigu o kimonima naših demonstratora Emi-san i Davora : )
...prije samog početka Emi-san je izabrala iz publike model za demonstraciju,a
to je bila Martina,velika zaljubljenica u Japan
gore i dolje,cure su malo probale prije samog početka
gore,ubrzo je počelo i uvodno predavanje koje je vodio Davor
gore,između ostalog,Davor je pokazao presjek kimona kroz povijest,od Jomon
perioda (300 g. pr.n.e. - 300 g.po.n.e.) do Edo perioda (1600-1868)
Nakon kratkog i sažetog ali vrlo interesantnog i poučnog Davorovog predavanja
uslijedila je demonstracija oblačenja ljetnog kimona - yukate
gore,Emi-san je imala neizmjernu pomoć svoje trogodišnje kćeri
gore,mala pomoćnica imala je vremena i za poziranje
...na kraju je Martina pokušala hodati što i nije baš lako...o sjedenju da ne pričam,
postoje posebna upustva kako sjesti na pod,kako sjesti na stolicu u kimonu,a da se
kimono ne zgužva ili ne ošteti
...na samom kraju Davor nam je pokazao video isječak na kojem se moglo vidjeti
kako se oblači kimono,koliko je to komplicirano,koliko zahtijeva umiješnosti onoga koji
oblači jer je gotovo nemoguće obući se sam i koliko je potrebno strpljenja onoga kojega
se oblači... jer da bi to sve savršeno stajalo potrebno je valjda desetak razno raznih
traka,pojaseva i špaga koje se uopće ne vide,a nalaze se ispod kimona...
Uoči obilježavanja devetnaeste obljetnice zločinačkih napada na
Vukovar,u nedjelju 14. studenoga 2010,u Urakami katedrali u
Nagasakiju služena je sveta misa zadušnica za vukovarske žrtve i
za mir u svijetu.Misu je predvodio otac Kosera Akira,glavni tajnik
nadbiskupije Nagasakija,a veleposlanik RH u Japanu dr. Drago
Štambuk obratio se vjernicima prigodnim govorom.
Na početku mise otac Kosera pozdravio je i predstavio hrvatskoga
Veleposlanika,a vjernicima je predočio stradanje Vukovara i istaknuo
potrebu uzajamnoga razumijevanja među građanima koji su prošli
kroz slična stradanja.Dodao je kako su Hiroshima i Nagasaki obnovljeni
deset godina nakon eksplozija atomskih bombi,dok Vukovar još uvijek
vida svoje rane.Kazao je i kako je do misnog slavlja došlo na inicijativu
hrvatskoga veleposlanika,te kako je ovo već treći put da se zadušnica za
vukovarske žrtve održava u Nagasakiju.
Dr. Štambuk u svome je govoru naglasio kako prijateljstvo i sućut ubrzavaju
cijeljenje rana,te je pozvao na zajedništvo u uzajamnom suosjećanju.Kazao je i
kako je Veleposlanstvo RH u Japanu iz istoga razloga organiziralo mise za
vukovarske žrtve u razorenim japanskim gradovima: Nagasakiju 2006,Hiroshimi
2007,Tokiju 2008,te iznova u Nagasakiju 2009. i 2010.
Zapitao se kako je moguće da se vukovarska tragedija dogodi nakon
uništenja Hiroshime i Nagasakija,usprkos proklamiranim obećanjima:
»Nikada više!» Pozvao je sve nazočne i svijet da promijene način
razmišljanja kroz sustavni odgoj, jačanje u duhu,kako bi se kroz lekcije
neslavne prošlosti osnažio ljudski napor u zaustavljanju agresije na našemu
planetu.Kazao je i da granica između dobra i zla ne prolazi među narodima
već kroz svako ljudsko srce,te preporučio praštanje,prosvijetljenje naravi i
duša kroz ljubav i uzajamno poštivanje.Zahvalio je vjernicima na molitvama za
mir i istaknuo da je ljubav ona koju valja primiti i predati - jer,kako reče,
ne otvorimo li svoja srca - u svijetu koji se smanjuje - i ne prihvatimo li druge,
čovječanstvo neće preživjeti.
U misnom slavlju sudjelovalo je više stotina vjernika,brojni članovi Društva
japansko-hrvatskoga prijateljstva Nagasaki – Hrvatska,gradonačelnik Nagasakija
Tomihisa Taue,predsjednik Društva Shigemi Yoshida,donedavni zamjenik
ministra obrane i aktualni zastupnik japanskoga Parlamenta Seigo Kitamura i
drugi.Istovremeno se u svim crkvama nadbiskupije molilo za vukovarske žrtve i
za mir u svijetu.
Nakon završetka mise dr. Štambuk je djeci uručio licitarska srca u znak
hrvatske zahvalnosti,a zatim je položio cvijeće na Memorijal za 152,276 žrtava
atomske bombe u Nagasakiju.
* izvor - Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija RH,Veleposlanstvo
Republike Hrvatske u Japanu,Tokyo
S početkom mjeseca počeo sam gledati ( na 24 epizodi sam) 49. taiga dramu
(ili Dramu Velike Rijeke u doslovnom prijevodu zbog velikog broja epizoda) Ryoma den koja se u Japanu počela prikazivati 3. siječnja ove godine.Posljednja
epizoda bit će prikazana 28. studenog tekuće godine.Ryoma den ima 49. epizoda,a
svake nedjelje u 20 sati prikazuje se po jedna epizoda na japanskoj državnoj televiziji (NHK).
Serija počinje scenom koja prikazuje jednu zabavu,party ili event kako se to
danas kaže,godine 1882. koju je organizirao Iwasaki Yataro (1835-1885).
Ime vam vjerojatno ništa ne znači.Reći ću samo da je to čovjek koji je osnovao
kompaniju Mitsubishi.Na toj zabavi Iwasaki-ja zamoli jedan novinar za razgovor.
Jedan od razloga da pristane na razgovor je taj što obojica dolaze iz iste regije.
Radi se o regiji Tosa (danas Kochi prefektura) na otoku Shikoku.Međutim,
kada Iwasaki čuje razlog za razgovor više nije siguran da li je baš dobro postupio.
Novinar,naime želi razgovarati o još jednoj osobi iz njihova kraja.To je tada
još uvijek nepoznati Sakamoto Ryoma (1836-1867),kojeg Iwasaki jako dobro poznaje.
Nakon kraćeg oklijevavanja Iwasaki ipak pristane na priču o Ryomi kojeg je prvi put
vidio 1843. godine kada je Iwasaki-ju bilo 8 godina,a Ryomi 7.Ubrzo su se i upoznali.
gore,karta Japana i položaj provincije Tosa iz koje su podrijetlom Sakamoto Ryoma &
Iwasaki Ryotaro;danas je to prefektura Kochi, jedna od 4 koliko ih ima na otoku
Shikoku,najmanjem od 4 najveća japanska otoka koji čine 98 % površine Japana;
inače,sam naziv Shikoku znači 4 zemlje;od provincije Tosa do Tokya pješice (kako se
najčešće putovalo u to vrijeme) trebalo je oko 30 dana,mada je Iwasaki Yataro jednom
prilikom taj put prešao za 16 dana;
Fukuyama je trenutno jedan od najpopularnijih japanskih glumaca.Ali kako to
u Japanu obično biva Fukuyama nije samo glumac.On je i pjevač,tekstopisac,
gitarist,glazbeni producent,radio zvijezda i fotograf.
gore,Sakamoto Ryoma, jedna od najznačajnih figura cjelokupne japanske povijesti;
također, jedan od utemeljitelja današnjeg Japana,smatraju ga čovjekom vizionarom;
jedan od onih koji je bio ispred svoga vremena;mnogo je filmova i serija snimljeno
o njemu ili se njegov lik pojavljuje u njima;
gore,s lijeva na desno,Teruyuki Kagawa kao Iwasaki Yataro,stvarni Iwasaki Yataro i
mladi Iwasaki Yataro u seriji Ryoma den
# riječ den u naslovu drame Ryoma den može značiti slijedeće:
Den je rijec koja se čita na mandarinskom jeziku npr. ' Jun' i nema nekog posebnog
znacenja ako stoji sama;također,'Ryoma Den ' može značiti 'Priča o Ryomi',
'Legenda o Ryomi' ili 'Ryoma - biografija'
# vidi dramu 'Ryoma den' na mysoju stranicama ili stranicama drama crazy : )
# za prijevod riječi den zahvalio bih se gospođi Renati Gumhold Yasue,
dopresjednici Japansko - hrvatskog društva iz Tokya i njenoj kćeri Emiliji koje žive u
Japanu;ponizno sa zahvalnošću sagibljem glavu : )
Ako niste znali,od nedavno u Varaždinu možete pohađati tečaj japanskog jezika.
Tečaj se održava u Školi stranih jezika Šimunić a vodi ga naša Kućanica u
Japanu,koja se,nema dugo,vratila iz Japana.Satovi japanskog su ponedjeljkom
od 16:15 do 17:45 pa ako imate vremena i volje ne gubite ni trenutka.Trk u školu : )
gore,dok nas je Davor uvodio u priču o čaju na japanski način,majstorica čajne
ceremonije Emi-san pripremala se za istu;svojevremeno sam napisao par riječi o
Putu čaja pa evo prilike da se prisjetimo tog veličanstvenog Puta ili kako ga
japanci zovu Sado ili Chado:
Put čaja (Cha-do ili Sado)*
Za čaj se u Japanu znalo i prije razdoblja Kamakura (1185-1333) ali
Eisai je bio prvi koji je doveo do njegove šire upotrebe.Eisai je iz Kine
doneo sjeme čaja i zasadio ga blizu hrama na zemljištu koje je pripadalo
jednom njegovom prijatelju.Svoju knjigu o čaju i nešto čaja poklonio je
Minamoto Sanetomu (1192-1219) tadašnjem shogunu,sinu Hojo Masako i
Minamoto Yoritoma,prvog shoguna Kamakura shogunata i japanske povijesti.
Povod poklonu je bila bolest koja je mučila Sanetomoa.Eisai je tako postao
slavan kao otac sadnje čaja u Japanu.On je smatrao da čaj ima neka ljekovita
svojstva,i da ima blagotvoran utjecaj na neke bolesti.Međutim,on se očigledno
nije bavio poučavanjem čajne ceremonije,iako se pretpostavlja da ju je vidio u
Kini u budističkim hramovima.Čajna ceremonija uobičajeni je način kako se
dočekuju gosti u zen hramu,a ponekad redovnici postave ceremoniju i za sebe.
Zen redovnik koji je preneo ceremoniju čaja iz Kine u Japan bio je Dai-o,
nacionalni učitelj (1236-1308).Dai-o se vratio iz Kine 1267. godine.Nakon
Dai-oa,značajniji majstor zena koji se bavio čajem bio je slavni majstor Ikkyu
Sojun (1394-1481) za kojeg se govorilo da je sin dvorske dame i cara
Go-Komatsua (živio,1377-1433;vladao,1383-1412).Za Ikkyua je također
poznato da nijednom svom učeniku nije priznao prosvijetljenje,a bio je poznat
kao onaj koji uživa u spolnim odnosima sa ženama i muškarcima,opija se u
konaćištu i kupuje i jede ribu iako je to bilo zabranjeno budističkim redovnicima.
Kao poglavar zen hrama Daitoku-ji,u Kyotu,Ikkyu je vještinu čajnog obreda
preneo na jednog od svojih učenika po imenu Murat Shuko (1422-1502),
kojeg se smatra prvog službenog japanskog majstora čaja, i svitak koji je Ikkyu
poklonio Shukou,kaligrafski zapis kineskog majstora Yuan wua ( jap.Engo,
1063-1135),bio je izložen na prvim Shukoovim okupljanjima za čaj.Tako je
stvoren običaj da se u niši za vrijeme obreda izvjesi djelo nekog učitelja.
Spomenuti svitak još uvijek se čuva.Shuko i redovnik Jotei (za koga se
pretpostavlja da je Ikkyuov sin) prenijeli su te ideale na Takena Jooa (1502-55)
od koga ih je naslijedio Sen no Rikyu (1522-1591),kojeg se danas smatra
utemeljiteljem modernih škola čaja u Japanu.
* vidi,D.T.Suzuki,"Zen i japanska kultura",Beograd,2005., str.207,208;Stevens,"Tri klasika zena:Ikyu,Hakuin i Ryokan", Zagreb,2000,objavilo,Društvo hrvatskih haiku pjesnika,str.58;
gore,prije početka same ceremonije Osensei Emi-san pozdravljala je
goste i izmjenila sa svakim poneku riječ;
gore,dok je Emi-san pripremala čaj,Davor je objašnjavao što Emi-san točno radi;
Davoru je u predavanju pomagao njihov sin...ili mu možda i nije pomagao čupajući
ga za kosu i havatajući sve što dohvati
gore,pomoćnica Emi-san prije samog čaja nudi čajne kolačiće gostima,
među kojima su gospodin Tonći Tadić,bivši saborski zastupnik,nukearni
fizičar,član našeg Hrvatsko - japanskog društva i aikidoka (osoba koja se
bavi Aikidom) i dvoje studenata sa Filozofskog fakulteta,pretpostavljam sa
japanologije;kada prvi gost uzme čajni kolač,okrene se gostu do sebe,
pokloni i kaže "Osaki ni" čime se na neki način ispričava što je dobio čast
prvi probati čajni kolač;
gore,osim velike pomoćnice,Emi-san je imala i malu pomoćnicu,svoju prekrasnu kćer
...i kao što to obično biva,sve što je lijepo,kratko traje,tako je završila i ova prekrasna
ceremonija...ali vidimo se već slijedeće subote na istom mjestu u isto vrijeme na
demonstraciji oblačenja kimona : )
Autor i crtač : Stan Sakai
Premijera : 1984.
Mjesto i vrijeme radnje : Japan,na prijelazu iz 16.u 17.st.
Oružje : Katana i wakizashi
Prijatelji : Gennosuke (Gen),Tomoe Ame,Katsuichi (Usagijev sensei tj. učitelj)...
Najveći neprijatelj : Lord Hikiji
Usagi Yojimbo ( jap. zec zaštitar ili tjelesni čuvar) imenom Miyamoto Usagi
(očita aluzija na Miyamoto Musashija (1584-1645),najvećeg borca među
samurajima,čovjeka koji navodno nikad nije izgubio dvoboj u cijelom
svom životu;autora knjige Pet prstenova,koja je objavljena i kod nas,
Musashi je začetnik borbe sa dva mača,slikar,kipar,pjesnik...) samuraj je
ronin (samuraj bez gospodara) koji luta Japanom početkom 17.st. (a ne
krajem,kako uporno piše na unutrašnjim koricama knjiga o Usagiyu koje
su izašle na hrvatskom i nekim web portalima).
Autor i crtač Usagi Yojimba je Stan Sakai Amerikanac,podrijetlom Japanac.
Stan živi na Hawajima.Usagi Yojimba počeo je crtati 1981.Isprva je Usagi
imao ljudski izgled,da bi dvije godine kasnije dobio životinjski lik,lik zeca.
Zeca samuraja Sakai objavljuje 1984. u strip magazinu Albedo,zajedno sa
Nilsonom, još jednim Sakaijevim stripom u kojem glavni likovi imaju životinjska
naličja.Godine 1985. Sakai je prešao u izdavačku kuću Fantagraphic Books,
gdje je Usagi izlazio u strip magazinu Critters.Godine 1987. dobio je i vlastitu
seriju (mjesečnik tokom ljeta,a dvomjesečnik ostatak godine).Uskoro je Usagi
postao hit,a zaraza Usagijem se počela širiti svijetom.Lik se počeo masovno iskorištavati
u komercijalne svrhe,na majicama,igračkama,u crtićima,meki i tvrdi uvez stripova,
pa i u coloru.Zatim su napravili computersku igricu,a 1992. u izdanju Mirage
Publishing-a Usagi počinje lutati i svemirskim prostranstvima kao Space Usagi.
Dobili smo SF-Usagija.
Godine 1996. Sakai je ponovo promjenio izdavačku kuću.Ovaj put je to bila
Dark Horse Comics.
Spomenućemo i nekoliko likova koje Usagi češće susreće u svojim lutanjima.
To je,prije svih Murakami Gennosuke ili Gen,često Usagijev suputnik koji
nastoji zaraditi na bilo koji način.Također samuraj ronin.
gore,Usagi,Genn i Kitsune-san
Zatim je tu Zato-Ino,slijepi samuraj (vrlo popularni lik u japanskoj modernoj
kulturi, jedan od zadnjih koji se prihvatio Zatoichija je Takeshi Kitano koji ga
glumi u istimenom filmu)
U "flashback" pričama susrećemo Usagijeva učitelja ( jap. sensei) Katsuichi-ja.
Tomoe Ame,osobna zaštitarka gospodareva sina Noriyukija,
žena samuraj klana Geishu
Usagi Yojimbo strip je koji je osvojio srca čitatelja širom svijeta a nije zaobišao
ni Lijepu Našu.Ljubitelji stripa u Hrvatskoj susreli su se s Usagijem prvi put 90-ih
godina prošlog stoljeća kada su objavljena dva kratka izdanja,da bi od 2001.
krenuo izlazak tvrdoukoričenih knjiga u kojima se nalazilo nekoliko priča.Do sada je
izišlo 7 knjiga,ali je pitanje kako će biti dalje.Budućnost Usagija u Hrvatskoj prilično
je neizvjesna.Na kraju bih se osvrnuo na cijenu stripa koja je prilično visoka,
naručito u usporedbi sa drugim bogatijim tržištima gdje su knjige o Usagiju čak
ponekad duplo jeftinije.Tipično hrvatski.I to je jedina mana stripa o zecu samuraju -
cijena.
Veleposlanik RH u Japanu dr. Drago Štambuk u Tokamachiju
Veleposlanik RH u Japanu dr. Drago Štambuk sudjelovao je 28. listopada na svečanom otvaranju radova na Kući japansko-hrvatskoga prijateljstva u Tokamachiju, u šumovitoj japanskoj prefekturi Niigata.
Već pet godina na veleposlanikovu inicijativu i lobiranje radi se u Tokamachiju na projektu Kuće prijateljstva uz Hrvatsko igralište (Croatian pitch). Gradnja Kuće nastavak je prijateljstva započetoga za vrijeme boravka hrvatske nacionalne vrste na Svjetskom nogometnom kupu u Japanu u Tokamachiju 2002. Autori projekta istaknuti su, u Japanu nagrađivani, hrvatski arhitekti Vinko Penezić i Krešimir Rogina. Kuća ima športsku, društveno-kulturnu i simboličku razinu. Na simboličkoj razini riječ je o jedinstvenom projektu koji je spoj hrvatskoga svjetionika i japanske lanterne, a u sjedinjenju vječnoga svjetla zrcali se prijateljstvo dvaju udaljenih, a bliskih naroda. Prema veleposlanikovom tekstu koji će biti uklesan u Kući, Tokamachi je glavni grad prijateljstva Japana i Hrvatske, žarišna točka japansko-hrvatskih međuljudskih odnosa i spomenik prijateljstvu. Za manje od pola godine, od kada je predstavljen javnosti, projekt je izazvao veliki interes i pažnju u Japanu.
Gradonačelnik Tokamachija Yoshifumi Sekiguchi, glavni graditelj Masafumi Murayama, ini predstavnici grada Tokamachija i prefekture Niigate, zajedno s veleposlanikom Štambukom, sudjelovali su u religijskom šinto ritualu udobrovoljavanja božanstava zemlje u tzv. ceremoniji „otvaranja tla“, pri kojemu je šinto svećenica molila bogove da prihvate gradnju spomenutog objekta na dobrobit lokalnoga stanovništva i za prijateljstvo s Hrvatskom koje će gradnja Kuće ojačati. Pred improviziranim oltarom, pod podignutim šatorom, zbog kiše koja je padala - što je dobar znak za početak radova, bogovima su ponuđeni plodovi zemlje i vode (povrće, riža, riba i sveti sake), a nakon molitve veleposlanik Štambuk, gradonačelnik Sekiguchi i glavni graditelj Murayama s drvenim su lopatama razrušili kup od rahle zemlje, nakon čega je slijedilo pojedinačno stavljanje na oltar grančica tamagushija, sa svetoga sakaki stabla, japanskim božanstvima, te ispijanje svetoga sakea.
Gradonačelnik i veleposlanik održali su govore u kojima su pozdravili početak radova. Gradonačelnik je zahvalio hrvatskom veleposlaniku na viziji i velikom pripremnom poslu bez kojega projekt ne bi bio moguć. Gradonačelnik je najavio završetak radova i dovršenje Kuće japansko-hrvatskog prijateljstva u proljeće 2012, sa predviđenim svečanim otvaranjem objekta u lipnju 2012. Veleposlanik Štambuk istaknuo je važnost Kuće za jačanje hrvatsko-japanskog prijateljstva, njenu simboličku i društvenu, sportsku, kulturnu, poslovno-turističku, te međudržavnu važnost, kazavši kako je danas, nakon gotovo pet godina rada na projektu, najsretniji čovjek u Japanu.
Razmijenjeni su darovi, a gradonačelnik je, zbog skoroga isteka veleposlanikova mandata u Japanu, pozvao dr. Štambuka na svečano otvaranje Kuće prijateljstva, budući je ona, kako kaza, plod veleposlanikove vizije i djelovanja.
Kompletni troškovi gradnje pokriveni su iz proračuna grada Tokamachija.
Veleposlanik i gradonačelnik istaknuli su potrebu rada na programu i pripremi otvaranja Kuće, pa tako i na okupljanju hrvatske nogometne vrste iz 2002; za 10-godišnjicu Svjetskoga kupa u Japanu, kao i rad na inim sportskim, kulturnim i političkim sadržajima otvaranja, te budućim akcijama osmišljavanja trajnoga djelovanja Kuće japansko-hrvatskoga prijateljstva.
* izvor - Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija RH,Veleposlanstvo
Republike Hrvatske u Japanu,Tokyo
U organizaciji Međunarodnog centra za usluge u kulturi (Travno,Novi Zagreb) &
Hrvatsko - japanskog kulturnog i gospodarskog društva tokom mjeseca studenog
imat ćemo priliku uživati i učiti o japanskoj kulturi
program mjeseca japanske kulture
6. studenog (subota) 17 sati Ceremonija čaja prezentiraju Emi i Davor Margetić
10. studenog (srijeda) 19 sati Origami radionica voditeljica Dragica Jedvaj
12. studenog (petak) 18 sati Večer hrvatskih haiku pjesnika
Program će se održati u knjižnici Bogdan Ogrizović,Preradovićeva 5 u Zagrebu
13. studenog (subota) 17 sati Prezentacija odijevanja kimona prezentiraju Emi i Davor Margetić
svi događaji osim Večeri haiku pjesnika bit će u Međunarodnom centru za usluge u
kulturi u Travnom