...ovaj je blog poput prsta koji
pokazuje na mjesec...bitno je
nezamijeniti mjesec sa prstom...
Hagakure ( jap.- skriveno u lišću)
knjiga je misli i stavova o životu i
smrti bushi-ja Yamamoto Jocho
Tsunetomoa (1659-1719), koje je
on preneo mlađem samuraju Tsuramoto Tashiro-u (1678-17??)
između 1709. i 1717. godine;
knjiga je prevedena na hrvatski;
beskrajna zahvalnost svim bićima u prošlosti,
beskrajna dužnost svim bićima u sadašnjosti,
beskrajna odgovornost svim bićima u budućnosti
zavjeti Bodhisattve
Živa bića su bezbrojna-zavjetujem se da ću ih sve spasiti
Strasti su neugasive-zavjetujem se da ću ih sve ugasiti
Dharma(Učenje) je beskrajna-zavjetujem se da ću njome ovladati
Put budnosti je nenadmašan-zavjetujem se da ću ga dosegnuti
četiri zavjeta Bodhisattve
Spoznati Put budnosti,znači spoznati sama sebe.
Spoznati sama sebe,znači zaboraviti sama sebe.
Zaboraviti sama sebe,znači opažati se u svemu.
postoji patnja,ali ne onaj tko pati
postoje dijela,ali ne onaj tko radi
postoji oslobođenje,ali ne onaj
tko slobodan biva
postoji Put,ali na njemu putnika nema.
Visudhimagga
Svi vi koji ste došli u ovaj planinski samostan ne zaboravite kako ste
ovdje za volju Puta,ne za volju odjeću i hrane...Usmjerite se tijekom
cijeloga dana na spoznavanje nespoznatljivog.Od početka do kraja
ispitujte sve oko sebe u tančine.Vrijeme leti poput strijele,
ne rasipajte dakle energiju na nevažne sitnice.Budite pozorni ! Budite pozorni !
Pošto ovaj stari redovnik završi svoje hodočašće,neki će od vas možda
predsjedati veličanstvenim hramovima s prekrasnim zgradama
i golemim knjižnicama urešenim zlatom i srebrom i imati mnogo sljedbenika.
Drugi će se možda posvetiti proučavanju sutri,ezoteričnim molitvama,trajnoj
meditaciji,i strogom poštivanju pravila.Ma koji smjer izabrali,
ako duh nije usmjeren prema čudesnom,transcendentalnom Putu Buda i Patrijarha,
uzročnost je zanijekana i sve naučavanje propada.Takvi su ljudi
đavoli i nikad ne mogu biti mojim pravim nasljednicima.Onaj koji se usredotočuje
na vlastite poslove i pročišćava vlastitu narav,pa makar boravio u
nekoj zabačenoj pokrajini u kolibi i hranio se divljim biljem kuhanim u
starom,olupanom kotliću,svakodnevno se susreće s mojom tradicijom i sa
zahvalnošću prima moje naučavanje.Tko se prema tome
može olako odnositi ? Budite marljivi ! Budite marljivi !
"konačne opomene" Daito Kokushi-ja koje se svaki dan čitaju u zen hramu Daitoku-ji
Gospodin je pastir moj, ni u čemu ja ne oskudijevam.
Na poljima zelenim On mi daje odmora, na vrutke me
tihane vodi i krijepi dušu moju.
Stazama pravednosti On me upravlja radi imena svojega.
Da mi je i dolinom proći,zla se ne bojim,jer ti si sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.
Bogatu trpezu preda mnom prostireš u prisutnosti
neprijatelja mojih;uljem mi glavu mažeš i moj se pehar
prelijeva.
Dobrota tvoja i milost pratit će me u sve dane života moga;
U Gospodinovu ću domu prebivati dovijeka.
Psalam 23
Ne tražite znanje u ovom svijetu,već nađite svoj Put osobnog iskustva discipliniranog mirovanja i
prihvaćanja životne situacije u kojoj se nalazite
majstor Rinzai
...gradnjom brodova nemožeš
zaustaviti oblake...
Nobody,Dead Man
...stupid fucking white man...
Nobody, Dead man
Kad superioran čovjek čuje za Istinu,
on čini sve da je je primjenjuje.
Kada osrednji,običan čovjek čuje za Istinu,
on ju za trenutak uhvati,ali ju ponekad izgubi.
Kad inferioran čovjek čuje za Istinu,
on joj se ruga na sav glas i smije.
Ako se ne smije,to nije Istina
Lao-tse
"Ustupiti znač biti savršen,
biti povijen,znači uspraviti se,
biti prazan,znači ispuniti se,
biti otrcan,znači obnoviti se,
biti u oskudici,znači posjedovati.
Živjeti u obilju,znači biti smeten."
Lao-tse,Tao-Te-Ching,Knjiga Puta i Vrline,XXII
Nikakva misao,nikakvo umovanje,nikakva analiza,nikakvo oplemenjivanje,nikakva namjera,neka se sredi samo.
"šest opažanja"
Još od davnih vremena oni koji imaju osjećaj za
profinjenost...nalaze užitak u poznavanju istine o stvarima
i nihovom doživljavanju...
Prastari ribnjak
uskočila žaba
- zvuk vode
Basho (1644-1694)
Poznavanje Boga bez bijede
stvara - oholost;
Poznavanje bijede bez Boga
stvara - očaj
Tokei-ji hram je Rinzai škole zena smješten samo par minuta od željezničke
stanice Kita-Kamakura (Sj. Kamakura).Osnovali su ga Kakusan-ni (1252-1306)
koja je postala prva poglavarica Tokei-ji hrama (kaisan) i sin joj Hojo Sadatoki
(1271-1311) kao financijska podrška ( jap. kaiki) godine 1285. u sjećanje na
muža i oca Hojo Tokimunea (1251-1284) 8. shikkena (regent od 1268. do 1284) Kamakura shogunata (1192-1333).Kakusan-ni (kao dijete su je zvali Noriko,
poslije je bila poznata kao Horiuchi Dono,a nakon Tokimuneove smrti i kao
Kakusan Shido nakon što je postala budistička redovnica) bila je sestra Adachi
Yasumorija (1231-1285) i kćer Adachi Yoshikagea (1210-1253).Majka joj je
bila kći Hojo Tokifuse (1175-1240).
gore,Kakusan-ni (Noriko) u šetnji Tokei-ji hramom
Tokei-ji ima još nekoliko neslužbenih naziva kao što su "Enkiridera" (Temple
for Severing the Relationship) i Kakemikodera ili Kakeiridera (Temple into
which One Runs for Refuge).Tokom vremena ponajviše je služio kao neka
vrstsa azila ili skloništa za žene koje su bile ugrožene od svojih muževa.
Nakon razvoda mogle su ostati u hramu 3 godine....Tokei-ji sam imao
zadovoljstvo posjetiti dva puta do sada (2004. i 2008).Nadam se da će se
ukazati još koja prilika.
gore i dolje,karte Kita-Kamakure na kojoj je označena Kita-Kamakura st. i
Tokei-ji,s druge strane pruge ( u gornjem desnom kutu na gornjoj karti,
gdje je ova poveća zelena površina) nalazi se Engaku-ji zen hram,osnovan
1282. od Hojo Tokimunea nakon što su otjerane i potučene mongolske horde;
gore,Kita-Kamakura,krećemo prema Tokei-ji hramu
gore i dolje,već smo ispred hrama : )
gore i dolje,grob R. H. Blytha (1898-1964), jednog od najznačajnijih poznavatelja
japanske kulture izvan Japana;
gore,hramsko groblje na kojem su pokopani mnogi značajni ljudi;među njima
je i grob Tenshu-in,kćeri Toyotomi Hideyori-ja (1593-1615);nakon što je u bitci
za Osaku Hideyori stradao zajedno sa svojom majkom Yodo-dono (1569-1615)
Tenshu-in su poslali u Tokei-ji gdje je postala budistička redovnica...bilo joj je
samo 7 godina;
gore,moj pratitelj,drugu godinu za redom gosp. Minoda,koji mi otkriva povijest
Kamakure... : )
gore,grob zen učitelja Soyen Shakua (1859-1919) jednog od prvih koji je
došao podučavati Buddhino učenje u SAD krajem 19. st.
gore i dolje,grob Yodo (1318-1398),kćeri 96. jap. cara Go-Daigoa; Yodo je bila
5. poglavarica Tokei-ji hrama;
gore i dolje,moj sada već tradicionalni voditelj po Kamakuri Minoda-sama
pokušava odgonetnuti o čijem se grobu radi...naknadno sam utvrdio da je
to grob Kakusani-ni,osnivačice hrama i supruge Hojo Tokimunea
gore,hramsko zvono
gore,kućica na ulazu gdje se kupuje ulaznica simbolične cijene (100 y ~ 5,50 k) i
pokoji suvenir...ako želite...
gore,pogled sa vrha stepenica hrama na Kamakuru
gore,Minoda-sama,kojeg sam upoznao jedne godine u Zagrebu;povezala nas je
ljubav i interes prema Kamakuri i japanskoj povijesti...njega kao rođenog i onog
koji živi u Kamakuri i mene...zaraženog japanskom kulturom i povijesti... : D
...ostavljamo Tokei-ji i krećemo dalje u šetnju i obilazak Kamakure,tog čudesnog
mjesta...čekaju nas još mnogi hramovi... : D
Kineskog učitelja zena Sozana* upitao je jedan učenik:
"Koja je najvrijednija stvar na svijetu ?"
Učitelj odgovori:"Glava mrtve mačke."
"Zašto je glava mrtve mačke najvrijednija stvar na svijetu ?"
"Jer joj nitko ne može odrediti cijenu."Odgovori učitelj.
* Sozan Hojaku (840-901),pravim imenom Ts'ao-shan Pen-chi bio je
učenik i dharma nasljednik Tung-shan Ling-chieha ( jap. Tozan Ryokai,
807-869), jednog od najvećih zen učitelja Tang perioda (618-907);njih su
dvojica osnovali Soto školu zena u Kini,čije je učenje 400-tinjak godina
kasnije u Japan preneo japanski učitelj zena Dogen (1200-1253),
najznačajniji učitelj zen škole u Japanu svih vremena;
Orošeni su cvjetovi čisti i svježi,
Pijev je ptica jasan i svijetao;
Oblaci su mirni,vode su modre.
Tko je zapisao Istinsku Riječ bez ijednog slova ?
Planine su uzvišene,stabla su zelena,
Doline su duboke,potoci su bistri;
Povjetarac je blag,Mjesec je blistav.
Smireno čitam Istinsku Riječ bez ijednog slova.
u desnom gornjem kutu plavom bojom označen je Adachi Kagemori (umro
1248) sin Adachi Morinage (1135-1200) koji je služio pod prvim shogunom
Kamakura shogunata Minamoto Yoritomom;Kagemori je služio pod Minamotom
Yoriieom (1182-1204) 2. shogunom (1202-1203) sinom Minamoto Yoritomoa
(1. shogun) i Hojo Masako (1157-1225) kćeri Hojo Tokimase (lider klana Hojo);
Yoriie je ubijen 1204. od Hojo klana po naredbi njegova djeda Hojo Tokimase
(1138-1215) prvog shikkena Kamakura shogunata (1203-1205);Kagemori se
povukao iz javnog života i postao budistički redovnik nakon smrti Minamoto
Sanetomoa (1192-1219) 3. shoguna (1203-1219) kojeg je ubio njegov nećak
(sin Minamoto Yoriie-a) Minamoto Yoshinari (1200-1219);Yoshinari-ja je
odmah nakon atentata dao smaknuti dominatni Hojo klan;Sanetomo je sahranjen
u neposrednoj blizini kraj svoje majke Hojo Masako u zen hramu Jufuku-ji u Kamakuri;
gore, Hojo Tokimasa (1138-1215) lider klana Hojo i 01. shikken (1203-1205)
gleda mjesec na crtežu iz 1882.; rad Yoshioshi Tsukioke;
gore, Hojo Masako (156-1225) najstarije djete Hojo Tokimase i Hojo no Maki,
supruga 1. Kamakura shoguna Minamoto Yoritomoa i majka dvojice shoguna
(Yoriiea i Sanetomoa);crtež je rad slikara Kikuchi Yosai-ja
gore, grob Sanetomo Minamotoa, Jufuku-ji,Kamakura;
photo by nihonkichigai,travanj 2008.
Adachi Kagemori svoje dvoje djece brakovima je vezao za klan Hojo;kćer
poznatu kao Matsushita Zenni (1???-12??) udao je za Hojo Tokiuji-ja**
(1203-1230),a sina Yoshikagea (1210-1253) za kćer Hojo Tokifuse (1175-1240)**;
Matsushita i Yoshikage označeni su na obiteljskom stablu (gore) odmah
ispod oca Kagemori-ja (Matsushita sa slikom);
iz braka Matsushite i Hojo Takauji-ja (vidi gdje se spajaju plava i zelena linija)
rodio se Hojo Tokiyori (1227-1263) 5. shikken (1246-1256) koji je bio zamjenio
svog starijeg brata Tsunetoki-ja (1224-1246) na mjestu shikkena koje je ovaj
obnašao od 1242 do 1246. dok nije bio otrovan (sumnjalo se na klan Miura);
Hojo Tokiyori je prikazan gore na karti sa slikom Kena Watanabea (ćelave
glave) koji ga je glumio u seriji "Hojo Tokimune",desno od ćelavog je stariji
brat Tsunetoki,a skroz lijevo (u malom zelenom krugu) označena je sestra
Tokiyorija gospa (lady) Hiwada koja je također otrovana 1247. sumnjalo se
(također) od klana Miura...imala je samo 17 godina;gospa Hiwadu udali su
nepunu godinu dana prije smrti za 5. Kamakura shoguna Kujo Yoritsugua
(živio,1239-1256;shogun,1244-1252)...njemu je tada bilo 7 godina;
Yoritsugu je potjecao iz obitelji Kujo koja je bila jedna od 5 glavnih grana
velikog i slavnog klana Fujiwara;
gore, Ken Watanabe kao Hojo Tokiyori
na prikazu obiteljskih linija i veza klanova gore,između gospe Hiwade i brata
joj Tokiyori-ja prikazana je Tokiyori-jeva žena Akirako (vidi sliku) (12??-12??)
koja je bila kćer osnivača Mori klana,Mori Suemitsua (1202-1247) i mlađe
sestre Miure Yasumure (1???-1247);da bi se mogla udati za Tokiyori-ja
Akirako je posvojio Hojo Shigetoki (1198-1261) najstariji član Hojo klana u
to vrijeme;Akirako će za smrt oba svoja roditelja kriviti svoga supruga
Tokiyori-ja,a oprostit će mu tek pred samu njegovu smrt u dramatičnom
oproštaju punom suza;
gore, Takahashi Hideki kao Mori Suemitsu,osnivač Mori klana i otac Akirako koja se
udala za Hojo Tokiyori-ja
gore,Hira Mikijiro kao Hojo Shigetoki koji je usvojio Akirako kao svoju kćer
da bi se mogla udati za Hojo Tokiyori-ja
Asano Atsuko kao Akirako sa sinom Tokimuneom u narjučju neposredno
nakon rođenja;
iz braka Akirako i Hojo Tokiyori-ja rodit će se Hojo Tokimune (1251-1284) koji
će postati 8. Kamakura shikken (1268-1284);Tokimune je prikazan kao dječak
(vidi gore sliku) na dnu obiteljskog stabla klana Hojo;kada mu je bilo 10 godina
oženili su ga za 9-ogodišnju djevojčicu Noriko (1252-1306) poslije poznatu kao
Horiuchi Dono (Kakusan),sestru Adachi Yasumori-ja (1231-1285);Noriko i
Yasumori bili su djeca Adachi Yoshikage (1210-1253) i ? (kćer Hojo Tokifuse,
1175-1240) čime se zatvorio ovaj krug klanskih veza (sestra Adachi Yoshikage
bila je Matsushita,majka Hojo Tokiyori-ja,baka Hojo Tokimunea i tetka njegove
supruge Noriko);
gore,s lijeva na desno,Hojo Tokimune,Noriko (iz klana Adachi) i Adachi Yasumori,
brat Noriko i suprug Rinko koja je bila sestra 6. Kamakura shikkena (1256-1264) Hojo Nagatoki-ja (1227-1264) čije je ubojstvo naredio Hojo Tokiyori neposredno
prije vlastite smrti;Tokiyori je bio otrovan (nije znao ni kada ni od koga) kao i njegov
stariji brat Tsunetoki i dvije sestre;ubojstvo Nagatoki-ja Tokiyori je naredio Tokimuneu,
ali kako on nije bio spreman to učiniti (by the way u tom je trenutku imao 13 godina)
tog se nezahvalnog zadatka primio Yasumori kojem je to bilo izrazito teško zbog
vlastite žene Rinko koja je bila sestra Nagatoki-ja...na kraju su ipak izvršili naredbu
Tokiyori-ja;
gore,Makise Riho kao Rinko koja je slučajno načula u susjednoj prostoriji
vodeće članove Hojo klana i svoga supruga Yasumorija kako misle smaknuti
njezina brata Hojo Nagatoki-ja koji je u tom trenutku vršio dužnost shikkena
(bio je desna ruka shoguna)
na prikazu obiteljskih stabala klanova narančastom bojom gore lijevo prikazani su
članovi Ashikaga klana koje su generacijama ženili za kćeri iz Hojo klana da bi
ih Hojo klan mogao kontrolirati;posljednji pripadnik Ashikaga klana koji se oženio
djevojkom iz Hojo klana bit će Ashikaga Takauji (1305-1358) koji će se pobuniti
protiv Hojo klana i srušiti Kamakura shogunat u krvi 1333. godine i postati
prvi Ashikaga shogun (1338-1358);
gore,Ashikaga Takauji,osnivač Ashikaga shogunata,preko supruge povezan sa
klanom Hojo,a preko predaka za klan Minamoto;
* vidi,grob Minamoto Yoritomo-a,hagakure blog
** Hojo Tokiuji (1203-1230) bio je sin Hojo Yasutoki-ja (1183-1242) 3. shikkena
Kamakura shogunata (1224-1242),unuk Hojo Yoshitoki-ja (brat Hojo Masako)
(1163-1224) 2. shikkena (1205-1224) i pra-unuk Hojo Tokimase 1.shikkena i
oca Hojo Masako (supruga 1. shoguna Minamoto Yoritomo-a i majka dvojice
ubijenih shoguna Minamoto Yoriie-a i Sanetomo-a);braća Hojo Masako su bili:
Hojo Yoshitoki i Hojo Tokifusa (1175-1240) čiju su kćer udali za
sina Adachi Kagemori-ja po imenu Adachi Yoshikage (1210-1253),brata
Matsushite Zenni;
Vješt putnik ne ostavlja tragova;vješt govornik ne čini zabluda.
Tao Te Ching
Redovnik pita učitelja:"Već je neko vrijeme otkako sam došao k vama da
me poučite svetom Putu Buddhe,no nikad mi niste dali ni slutnju toga.
Molim vas,imajte više razumjevanja".Na ovo mu je učitelj rekao:
"Kako to misliš,sine moj ?! Svako jutro me pozdravljaš, i zar ti ja ne
ozdravim ?! Kad mi doneseš šalicu čaja,zar je ja ne prihvatim i ne
uživam li ispijajući je ? Osim toga,kakve još poduke želiš od mene ?"
U svojoj knjizi o zenu prof. Devide se na jednom mjestu zapitao "...Što da
radimo u ovome modernom svijetu vulgarnosti,ekspanzije,napretka,mehanizacije,
poružnjavanja,podizanja standarda umiranja ?" i umjesto odgovora ponudio
"...priču o ptičici koja je spazila šumski požar i u svom sućustvovanju željela ga
ugasiti kako bi spriječila toliki gubitak života i ljepote.Letjela je do dalekog jezera i
donosila u kljunu kao po kap vode da bi ugasila požar.No za nekoliko se dana
srušila mrtva od iscrpljenosti.To je djelo zena. Japanci su napustili svoje snove o
duhovnoj slavi (bushido) i materijalnoj slavi (imprijalizam).Neće li donijeti nekoliko
kapi vode svjetskom požaru ?"
Hojo Tokimune najznačajnija je figura Hojo klana i jedna od najdomljivijih osoba
japanske povijesti.Tv-serija o njemu od 49 epizoda u Japanu je prikazivana tokom
2001. godine.Najveću slavu i priznanje Tokimune je stekao jer je uspio organizirati
otpor mongolskim hordama Kublaj Kana (1215-1294),unuka Džingis Kana
(1162-1227) u dva navrata 1274. i 1281.Također poznat je vjetar koji je tada
pomogao Japancima,a nazvan je kamikaze (hrv. božanski vjetar ili vjetar duhova
predaka)
gore,simbol klana Hojo
gore,Izumi Motoya kao Hojo Tokimune
gore,Hojo Tokimune
Nakon što na početku priče upoznamo Hojo Tokimunea koji je 1268. napunio
18 godina i postao lider svoga klana,pripovjedačica (Toake Yukiyo,u seriji glumi
suprugu Hojo Tokimunea) nas vraća u godinu 1247. tri godine prije njegova
rođenja,u vrijeme razmirica klanova Hojo i Miura.
Međusobna netrpeljivost klanova Miura i Hojo datira još iz prošlih vremena kada
je u sukobima između klanova Minamoto i Taira,Hojo klan stao na stranu klana
Minamoto,a Miura klan na stranu klana Taira s kojim je bio rodbinski povezan.
Nakon posljednje i presudne bitke kod Dan no Ure 1185. u kojoj je poražen
klan Taira,car je 1192. proglasio Minamoto Yoritomoa (1156-1199) prvim
shogunom u japanskoj povijesti.Žena Minamoto Yoritomoa bila je iz klana Hojo.
Zvala se Masako (1157-1225) i bila je kći Hojo Tokimase (1138-1215) glave
kuće Hojo u to vrijeme i prvog shikkena (regent) shoguna. Godine 1199.
Yoritomo je pao s konja i ubrzo umro.Vodeću ulogu preuzima klan Hojo,
isprva preko njegove žene Masako,a zatim njena oca koji daje ubiti jednog po
jednog sina Yoritomoa koji su bili nosili titulu shoguna već kao mladi.Nakon njih,
uloga shoguna bila je određena za maloljetne careve sinove kojima je klan Hojo
mogao manipulirati.Svaki maloljetni shogun imao je pomoćnika,desnu ruku tj.
regenta ( jap. shikken) koji je u biti imao stvarnu vlast u Japanu.
Sada dolazimo do početka serije gdje upoznajemo trenutno 5. shikkena Hojo
Tokiyori-ja kojeg njegov klan želi oženiti za Akirako,kćer samuraja Mori Suemitsua
(1202-1247) i mlađe sestre Miure Yasumure. Jedan dio klana Hojo mislio je da
će tim brakom uspjeti izbjeći sukob između dva klana,ali to se na kraju ipak nije
dogodilo.Unatoč braku između Hojo Tokiyorija i Akirako,došlo je do rata između
klanova Hojo i Adachi na jednoj strani i klana Miura i Mori na drugoj.Klanovi Miura i
Mori izgubili su u tom kratkotrajnom ali žestokom sukobu.Iako to nitko nije tražio
od njega Mori Suemitsu,otac Akirako ritualno si je oduzeo život zajedno sa svojih
500 ljudi na grobu Minamoto Yoritomoa.Za taj je čin Akirako okrivila Tokiyorija.
Uz Akirako,Tokiyori je imao i konkubinu,gospu Sanuki (glumi ju prekrasna Ryoko Shinohara,poznata iz serije "Anego") koja mu je rodila sina Tokisuke-a
(1248-1272).Tri godine poslije Akirako rađa sina Tokimunea Tokiyori-ju i time
završava 1. epizoda.
# uloge
Hojo Tokuso familija
Izumi Motoya kao Hojo Tokimune
Koike Jotaro kao Shojumaru / Tokimune (mali dječak)
Asari Yosuke kao Tokimune (momčić)
Watabe Atsuro kao Hojo Tokisuke (najstariji sin Hojo Tokiyorija i konkubine
Sanuki koju glumi Ryoko Shinohara)
Ota Mitsuki kao Hojumaru (4 godine star)
Tokai Konosuke kao Hojumaru / Tokitoshi (dječak)
Sakimoto Hiromi kao Tokitoshi / Tokisuke (dječak)
Hiruma Yoshinori kao Hojo Munemasa (najmlađi sin Tokiyorija i Akirako,1253-1281)
Matsukawa Shinnosuke kao Fukujumaru
Kawahara Kazuma kao Fukujumaru
Watanabe Ken (poznat iz filmova:Posljednji samuraj,Batman Begins,Sjećanja
jedne geishe,Pisma sa Iwo Jime...) kao Hojo Tokiyori
Asano Atsuko kao Akirako (žena Hojo Tokiyorija i kćer Mune Suemitsua)
Nishida Hikaru kao Noriko (supruga Hojo Tokimunea)
Yoshitani Ayako kao Noriko (djevojčica)
Kodama Mana kao Noriko (mlada djevojka) Toake Yukiyo kao Kakuzanni (udovica Tokimunea)
Saho Yuki kao Hojo Sadatoki
Kaneko Yu kao Kojumaru
Koike Jotaro
Tomosaka Rie (poznata japanska glumica,
glumila u serijama:Anego i Atsuhime) kao Shoko (žena Hojo Tokisukea) Kurokawa Mei kao Shoko (djevojčica)
Suzuki Fujimaru kao Hojo Tokitoshi
Shimizu Kyo kao Meijumaru
Nakano Yuushi kao Meijumaru
Fukuda Mayuko kao Atsuko
Asada Honoka
prekrasna Shinohara Ryoko (poznata iz tv-serije "Aneko") kao gospa Sanuki
(stradala u požaru koji je sama potpalila 126? godine;bila je konkubina Hojo Tokiyorija i
majka Hojo Tokisukea)
Takahashi Hideki kao Mori Suemitsu (1202-1247)(osnivač Mori klana i otac Akirako,
žene Hojo Tokiyorija,izvršio ritualno samoubojstvo na grobu Minamoto Yoritomoa,
prvog shoguna u japanskoj povijesti)
Otani Naoko kao Toko / Tosen'ni (žena Mori Suemitsua i majka Akirako;
mrzila je muža svoje kćeri Akirako Hojo Tokiyorija,spletkarila sa Kikyo te
tražila od kćeri da ubije muža Tokiyorija i sina Tokimunea)
Harada Mieko kao Kikyo (bila udana za Ashikagu Yasuuji-ja,ali se morala rastati od
njega jer se po naredbi Hojo klana Yasuuji morao oženiti sestrom Hojo Tokiyorija)
Omi Toshinori kao Ashikaga Yoriuji (Toshiuji)
Atsuki Takuro kao Toshiuji
Ando Ippei kao Toshiuji
Ukaji Takashi kao Kujo Yoritsune
(1218-1256) 4. Kamakura shogun(1226-1244)
Tokura Yuki kao Kujo Yoritsugu (1239-1256) 5. Kamakura shogun (1244-1252);
sin Kujo (Fujiwara) Yoritsunea
Iyama Nobuhiro
Fukikoshi Mitsuru kao princ Munetaka (1242-1274) 6. Kamakura shogun (1252-1266);
bio je sin 88. jap. cara Go-Sage (1220-1272) koji je valdao od 1242 do 1246;
Aigase Ryuuji
Kawahara Ayako kao Saishi
Fujinuma Yutaka kao princ Koreyasu (1264-1326) 7. Kamakura shogun (1266-1289);
bio je sin princa Munetake 6. Kamakura shoguna;
Kosaka Fuma kao Koreyasu
Yamauchi Tsubasa kao Koreyasu
Kishida Satoshi kao Ryosen (1184-1225) (Ryonen Myozen,učenik Myoan Eisaija,
učitelj Dogena,napisao kratku biografiju Myozenova života "Shariso denki",zajedno
sa Dogenom putovao na hodočašće u Kinu (1223-1225) gdje je i umro)
Ujutro 15. kolovoza vozili su se razglašivači vojne policije golemim poljem
ruševina u Hiroshimi i objavljivali:"Čujte svi ! Danas u podne car će osobno
putem radija pročitati važnu obavijest.Tko se god može kretati,neka dođe do
razglasa na željezničkoj stanici."
kazuo M. osjećao se još uvijek veoma slab,ali ipak se odvukao do stanice da i
on bude prisutan.Kao i mnogi drugi Japanci, i on je vjerovao da će tenno (car)
objaviti vijest o pobjedi.Na prostoru pred srušenim kolodvorom skupilo se
nekoliko stotina ljudi zaogrnutih prnjama,izranjenih,bolesnih,opirući se o
štapove i štake.
Iz razglasa se najprije čulo samo pucketanje sporednih zvukova.Kad se
konačno začuo tihi carev glas,bio je drhtav,upravo plačljiv:"Podnesite i ono
što se ne može podnijeti..."
Što je to značilo ? Nitko od slušatelja nije točno shvatio što je car upravo rekao
Je li tome bio uzrok loš prijenos ili pak jezik kojim se govorilo na dvoru,teško
razumljiv za obična čovjeka ? Ili možda samo to što su se osjetila ustručavala
prihvatiti vijest i uputu koja se činila nemogućom ?
Kasniji gradonačelnik Hiroshime,Shinzo Hamai koji je slušao carev govor u
razorenoj gradskoj vijećnici,sjeća se:
"Možda je uzrok bila baterija,možda i sam radioaparat,ali je emisija bila posve
nerazumljiva.kasnije sam upitao nekog službenika o čemu se zapravo radilo.
Odgovorio mi je lakonski.'čini se da smo izgubili rat'.To jednosatvno nisam
mogao vjerovati."
* iz knjige Roberta Jungka,"Zrake iz pepela",Zagreb,1965.,str.20,21;
** većina Japanaca tog je dana prvi put čula glas svoga cara koji je prvi put u
japanskoj povijesti rekao da on nije božanskog podrijetla,da je običan čovjek i
kao takav obzananio je puku da je rat završio i da je izgubljen...prvi put...
Kad je rulja lupeža krenula da odrubi glavu majstoru Sogenu,on je mirno sjeo i
napisao stihove:
Nebo mi i zemlja ne pružaju nikakva utočišta;
radostan sam - duh i tijelo su nestvarni.
Dobro došlo tvoje oružje,o ratniče Yuana !
Osjećam da tvoj vjerni čelik što bliješti munjom i
siječe proljetni vjetar.
...jedna od najjačih scena iz filma "Carstvo Sunca" Stevena Spielberga u kojoj
dječak pjeva Suo Gan,a japanski piloti kamikaze ispijaju posljednju čašicu sakea
prije posljednjeg borbenog leta i pjevaju Umi Yukabu...
Ne rasipa riječi,izbjegava sve oblike sitničavosti,u odgovoru na pitanja
nikad stvarnom predmetu ne uzmiče apstraktnom raspravom,već
kaže nešto što je usmjereno prema samom srcu onoga koji pita i osobno
ga dira na način koji je drugima možda nerazumljiv. ; )
gore,statua u Nagasakiju,uzdignuta ruka s prstom upozorenja zbog korištenja
nuklearne energije,druga ruka smiruje, jedna noga u položaju meditacije,a
druga spremna za akciju i djelovanje;
Nakon katastrofe u Hiroshimi mnogi preživjeli sjećali su se konja koji je izgubio
svu dlaku i oči u lutao je tako slijep razrušenim ulicama Hiroshime.Svojom
dugačkom lubanjom,pokrivenom krvi koja se skorila udarao je u ono malo zidova i
stupova što su ostali,neprekidno posrtao,lutao gradom nepravilno topćući kopitima,
čas pušući kroz nozdrve,čas tugaljivo vukući noge,u potrazi za stajom koju
više nije mogao naći.Neki su govorili da bi konja trebalo ustrijeliti, jer je onako
slijep na smrt izgazio nekog ranjenika koji je ležao uz rub ceste.Ipak nitko nije
imao snage da to učini.Posve je nepoznato kako je završio i kamo je nestao.
* iz knjige Roberta Jungka,"Zrake iz pepela",Zagreb,1965.,str.16
Delegacija Grada Biograda na na čelu sa gradonačelnikom Ivanom Knezom te Neom
Alagićem, studentom i članom Hrvatsko - japanskog kulturnog i gospodarskog društva
iz Zagreba položili su 1000 papirnatih origami ždralova u vitrine pored Dječjeg spomenika
Sadako Sasaki.
Prije toga, a odmah po dolasku u Hiroshimu sastali su se na posebnom primanju kod
biskupa Mons. Josepha Atsumi Misue, te su prisustvovali Svetoj misi.
Ivan Knez darovao je nadbiskupa Hirosime prigodnom monografijom, slikom i
eko-proizvodima biogradskog kraja,
Točno u 8 sati po lokalnom vremenu prisustvovali su svečanoj Ceremoniji mira u
Parku mira u Hiroshimi. Sve bijele ždralove izradila su Biogradska djeca, šareni su
uradila djece iz Siska, Zagreba i jedne male škole iz sela Farkaševac pored Vrbovca.
I ove godine, a peti puta po redu, član Hrvatsko - japanskog kulturnog i gospodarskog
društva iz Zagreba bio je prisutan na Ceremoniji mira u Hiroshimi, 6. kolovoza,
povodom bacanja atomske bombe na taj grad. Tri dana kasnije - manifestacija se
ponavlja i u Nagasakiju.
gore,Neo sa ždralovima
Tako se Hrvatska svrstala u 60-tak zemalja svijeta koja na tom događaju
svjetskog značenja ima svoje predstavnike.
Tom prigodom, u Parku mira kiti se Dječji spomenik papirnatim origami
ždralovima koje izrađuju djeca širom svijeta. Spomenik je podignut na sjećanje
djevojčici Sadako Sasaki koja simbolizira sveukupne žrtve, koje su posljedice
bačenih atomskih bombi na oba grada.
Neo Alagić je i prvi hrvatski student koji je upravo završio Tečaj - školu u
Internacionalnom sveučilištu Grada Hiroshime o atomskoj bombi u trajanju od
desetak dana.
Gradonačelnik Ivan Knez je pak član Izvršnog odbora asocijacije "Gradonačelnici
svijeta za mir u svijetu" čiji je predsjednik gradonačelnik Hiroshime Tadatoshi Akiba.
5. kolovoza u 13 sati (po lokalnom vremenu) hrvatska delegacija najprije bila na
sastanku kod biskupa Hiroshime Mons. Misue, a u 19 sati bili su prisutni na sv. misu u
tamošnjoj katedrali. Tom prigodom 1000 papirnatih origami ždralova, koje su izradila
hrvatska djeca, posvećeno je i u Japanu.
U 21 sat (po lokalnom vremenu) hrvatska delegacija bila je na Svečanom prijemu
kod biskupa Hiroshime.
Ceremonija mira započela je točno u 8 sati (po lokalnom vremenu), 6. kolovoza u
Parku mira.
Hrvatska delegacija imala je osobitu čast jer se prema protokolu u 7.20 sati sastala sa
gradonačelnikom Hiroshime ispred Memorijalnog muzeja mira koji ih je osobno
otpratio do njihovih sjedala na trgu u Parku mira (vremenska razlika 8 sati).
U Japanu, ždral je zaštićena i sveta ptica, simbol dugovječnosti i ispunjavanja želja,
a u origamiju najpoznatiji model. Preko ovog projekta, tj. kićenja spomenika djevojčice
Sadako Sasaki tijekom Ceremonije mira, papirnati origami ždralići simboliziraju
izražavanje i želje za mirom!
Izaslanstvo Grada Biograda na Moru poslije Hiroshime ide i u Nagasaki, jer
gradonačelnik Ivan Knez treba biti prisutan na sjednici navedene asocijacije.
Ovaj projekt je 2005. godine započet sa djecom Vukovara. Tijekom daljnjih 4 godina u
dalekom Japanu mnogi su već upoznati sa sudbinom ovog našeg grada simbola
najvećeg stradanja tijekom Domovinskog rata.
Postoji patnja,ali ne onaj tko pati
Postoje djela,ali ne onaj tko radi
Postoji oslobođenje,ali ne onaj tko slobodan biva
Postoji put,ali na njemu putnika nema
Biograd je ove godine u svibnju bio domaćin manifestacije "1000 ždralova
za Hiroshimu" koju tradicionalno već 5. godinu organizira Hrvatsko - japan-
sko kulturno i gospodarsko društvo (HJKGD) te tom prigodom odaslao
poruku mira.
Grad je prepoznao potrebu da svi budemo složni u apelu za mir u svijetu
te se među prvima uključio u međunarodnu organizaciju "Gradonačelnici
mira" koja propagira zabranu i uništenje nuklearnog oružja.Ovakva poruka
upućena je svim vladama u svijetu, kazao je biogradski gradonačelnik Ivan
Knez prilikom otkrivanja spomenika ždralu na biogradskoj rivi.
Origami ždral širine 2,9 metara izrađen je od sjajnog inoksa,te postavljen
na pijedestal od neobrađenog kamena. Ukupna visina skulpture ptice koja
na dalekom istoku simbolizira odanost, čast, dugi život i ispunjenje želja,
iznosi 4,8 metara,a njegovo je postavljanje financirala gradska uprava sa
62.000 kuna.Spomenik ždralu ujedno simbolzira učlanjenje Biograda u
međunarodnu organizaciju.
Spomenik je otkrio ugledni gost Pol D' Huyvetter,glavni savjetnik za "Gra-
donačelnike mira" za Hiroshimu i direktor ureda "Gradonačelnici mira".
"Gradonačelnici mira" je međunarodno udruženje koje je osnovano 1982.
godine od gradonačelnika mira Hiroshime i Nagasakija.Ova organizacijska
mreža ima danas 2.872 grada,iz 134 zemalje i regije diljem svijeta.
Zahvaljujući gradonačelniku Knezu i njegovom radu u organizaciji "Grado-
načelnici mira",otkriven je spomenik koji će učvrstiti vezu između Hiroshi-
me i Biograda te biti podsjetnik na tragični događaj 6. kolovoz 1945. godine,
odnosno djevojčicu Sadako Sasaki,žrtvu nuklearne bombe,a čiji su ždralovi
postali simbol želje za mirom i svijetom bez nuklearnog oružja,kazao je
Pol D' Huyvetter.
Nakon otkrivanja spomenika koji je izradio akademski kipar Ante Brčić,u
obliku origami ždrala,posjetitelji su se uputili u školsku sportsku dvoranu
gdje su se okupili mališani dječjih vrtića i osnovnih škola s tisuću papirna-
tih ždralova.
Ždralovi su poslani u Memorijalni Park mira u Hiroshimu gdje se svake godine
u kolovozu održava ceremonija sjećanja na žrtve nuklearnih napada iz 2. sv.
rata,a posljednjih 5 godina na ceremoniji se nalazi jedan član Hrvatsko- japan-
skog društva i kao predstavnik Hrvatske.Čast prvi nositi 1000 origami ždralo-
va u Hiroshimu 2005. godine na 60. obljetnicu od velike tragedije imala je
moja malenkost,godine 2006. to je bio Krešimir Rajki,a 2007. Davor Margetić.
Prošle godine u Hiroshimi je bila prva predsjednica našeg Hrvatsko- japanskog
društva Nada Caren u društvu fra Zlatka Špehara,dok ove godine osim u
Hiroshimu ždralove po prvi put nosi i u Nagasaki Neo Alagić.
gore,prva predsjednica HJKGD-a Nada Caren u Hiroshimi prošle godine;
Prema procjenama Memorijalnog muzeja mira,u Hiroshimi je od posljedica
eksplozije atomske bombe u roku od tri mjeseca poginulo oko 140.000 ljudi.
U toj je tragediji ostalo zapamćeno ime dvanestogodišnje djevojčice koja je
deset godina nakon što je američki vojni bombarder Enola Gay uništio japan-
ski grad umrla od leukemije. Riječ je o Sadako Sasaki, djevojčici koja je
postala simbol mira,stradanja od posljedica atomske bombe i utjelovljena
molitva sve djece žrtava rata na svijetu.
Djevojčica je počela izrađivati ždralove povodeći se za starom japanskom
legendom da će onaj tko ih izradi tisuću odobrovoljiti bogove,te da će mu
se ispuniti želja.Tisućiti ždral trebao je ostvariti njezinu jedinu želju - da
pobijedi bolest.Izradila je više od tisuću ždralova. Na žalost, tisućiti joj ipak
nije ispunio želju - umrla je u dvanaestoj godini napravivši preko 600 origami
ždralova.Ostale su napravili njeni školski kolege.
Stoga nam je namjera prisjetiti se i odati priznanje svim žrtvama rata, te
svijetu odaslati poruku mira.Tko to može bolje napraviti nego djeca ?
U akciji je sudjelovalo više od tisuću djece iz osnovnih škola sa šireg
biogradskog područja.Uz pomoć Hrvatsko-japanskog kulturnog i gospodar-
skog društva,djeca su izradila papirnate ždralove u tehnici origami,a na sam
dan održavanja akcije stvoren je lanac od tisuću djece na biogradskoj rivi
uokolo poluotoka,gdje je svako dijete u ruci držalo papirnatog ždrala kao
simbol mira.Tako su djeca odaslala ujedinjenu poruku mira iz Hrvatske da
se Hiroshima,Vukovar i slična stradanja više nikada ne ponove.
Izvor: Zadarski list i nekoliko internetskih portala;
Hotaru no haka ( jap. hotaru-krijesnica;haka-grob) ekranizacija je iz 2005.
godine,snimljena povodom 60. obljetnice od završetka drugog sv. rata
prema polu-autobiografskoj noveli Akiyuki Nosake.Potresna je to priča o
bratu i sestri,Seiti i Setsuko koji pokušavaju preživjeti strahote rata.
Tokom filma raste vam knedla u grlu...najbolje je da pripremite maramice ili da
film uopće ne gledate.Neki su ga kritičari proglasili najboljim anti-ratnim filmom
svih vremena.Filmu je prethodio animirani istog naslova autora Isao Takahate
iz 1988. godine.
Kako u naslovu,tako i kroz film provlači se motiv krijesnice ( jap. hotaru).
Krijesnica ovdje ima simbolično značenje jer mala Setsuko predstavlja
krijesnicu,a krijesnica simbolizira i pilote kamikaze koji su stradavali tako
mladi ne doživješi puninu života.
U kolovozu se obilježava i predaja Japana.Dokument o prestanku ratnih djelovanja
potpisan je u na američkom bojnom brodu USS Missouri u Tokijskom zaljevu 2. rujna
1945. čime je službeno završio drugi svjetski rat koji je trajao 6 godina i 1 dan;