Ujutro 15. kolovoza vozili su se razglašivači vojne policije golemim poljem
ruševina u Hiroshimi i objavljivali:"Čujte svi ! Danas u podne car će osobno
putem radija pročitati važnu obavijest.Tko se god može kretati,neka dođe do
razglasa na željezničkoj stanici."
kazuo M. osjećao se još uvijek veoma slab,ali ipak se odvukao do stanice da i
on bude prisutan.Kao i mnogi drugi Japanci, i on je vjerovao da će tenno (car)
objaviti vijest o pobjedi.Na prostoru pred srušenim kolodvorom skupilo se
nekoliko stotina ljudi zaogrnutih prnjama,izranjenih,bolesnih,opirući se o
štapove i štake.
Iz razglasa se najprije čulo samo pucketanje sporednih zvukova.Kad se
konačno začuo tihi carev glas,bio je drhtav,upravo plačljiv:"Podnesite i ono
što se ne može podnijeti..."
Što je to značilo ? Nitko od slušatelja nije točno shvatio što je car upravo rekao
Je li tome bio uzrok loš prijenos ili pak jezik kojim se govorilo na dvoru,teško
razumljiv za obična čovjeka ? Ili možda samo to što su se osjetila ustručavala
prihvatiti vijest i uputu koja se činila nemogućom ?
Kasniji gradonačelnik Hiroshime,Shinzo Hamai koji je slušao carev govor u
razorenoj gradskoj vijećnici,sjeća se:
"Možda je uzrok bila baterija,možda i sam radioaparat,ali je emisija bila posve
nerazumljiva.kasnije sam upitao nekog službenika o čemu se zapravo radilo.
Odgovorio mi je lakonski.'čini se da smo izgubili rat'.To jednosatvno nisam
mogao vjerovati."
* iz knjige Roberta Jungka,"Zrake iz pepela",Zagreb,1965.,str.20,21;
** većina Japanaca tog je dana prvi put čula glas svoga cara koji je prvi put u
japanskoj povijesti rekao da on nije božanskog podrijetla,da je običan čovjek i
kao takav obzananio je puku da je rat završio i da je izgubljen...prvi put...
Post je objavljen 15.08.2009. u 00:08 sati.