Nakon katastrofe u Hiroshimi mnogi preživjeli sjećali su se konja koji je izgubio
svu dlaku i oči u lutao je tako slijep razrušenim ulicama Hiroshime.Svojom
dugačkom lubanjom,pokrivenom krvi koja se skorila udarao je u ono malo zidova i
stupova što su ostali,neprekidno posrtao,lutao gradom nepravilno topćući kopitima,
čas pušući kroz nozdrve,čas tugaljivo vukući noge,u potrazi za stajom koju
više nije mogao naći.Neki su govorili da bi konja trebalo ustrijeliti, jer je onako
slijep na smrt izgazio nekog ranjenika koji je ležao uz rub ceste.Ipak nitko nije
imao snage da to učini.Posve je nepoznato kako je završio i kamo je nestao.
* iz knjige Roberta Jungka,"Zrake iz pepela",Zagreb,1965.,str.16
Post je objavljen 08.08.2009. u 08:08 sati.