Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno.

Ako imate namjeru putovati u Japan,preporučam Japan Rail Pass.
To je prijevozna karta japanskih željeznica (JR) s kojom se možete voziti u svim
vlakovima japanskih državnih željeznica,između gradova,lokalnih te u vlakovima
podzemnih željeznica svih većih gradova.
Također možete koristiti i autobuse koji imaju oznaku JR,te za prijevoz brodom
od Hiroshime do otoka Miyajime(Itsukushima) gdje se nalaze najveća shinto
torii vrata u Japanu.To se mjesto smatra jednim od tri najljepša prizora u Japanu.



gore,pogled sa otoka Itsukushima(Miyajima) na najveća vrata torii i Hiroshimu



gore,trajekt koji vrši prijevoz između Hiroshime i Miyajime,
vožnja traje 10 min.



gore,karta rute Hiroshima-Miyajima(Itsukushima)


JRP kartu možete koristiti za periode od 7,14 ili 21 dan.Možda će vam se
cijene karata na prvi pogled činiti visokim,ali nije tako.Na pr.,ako ste u Tokyu, i
želite posjetiti Kyoto udaljen 515 km,te se vratiti u Tokyo,najobičnija želj. karta
će vas koštati oko 1500 kuna,dok Japan Rail Pass za dva tjedna košta manje
od 2500 kuna.Za djecu su cijene,naravno, još povoljnije.Dolje je priložena tablica
sa cijenama s obzirom za koliko dana uzimate kartu.Japan Rail Pass ne možete
kupiti u samom Japanu,te ga kupujete najkasnjie nekoliko tjedana prije samog
puta.Karta vrijedi samo za ne-japance te se kupuje u japanskim turističkim
uredima izvan Japana ili ispostavama japanskih avio prijevoznika po cijelom
svijetu.Kako u Hrvatskoj za sada nema takvih ureda,svoju JRP kartu sam
naručivao iz Beča preko turističke agencije preko koje sam putovao.Dobro je,
ako imate nekog negdje vani da vam on podigne kartu ili da ju sami podignete
ako ste u mogućnosti,da ne platite troškove naručivanja i prijevoza karte do
Hrvatske .



gore,tablica cijena u odnosu na period korištenja Japan Rail Pass,klikni;
cijene su,naravno,u yenima(100 yena = 5 kuna)



gore i dolje, Japan Rail Pass koju dobijete u agenciji;kada stignete u Japan,
karta vrijedi od onda kada ju potvrdite;osobno sam ju potvrđivao odmah
na Narita aerodromu pri dolasku u Japan,ali nije obavezno;ako je djelatnik
na šalteru poduzetan,sam će vam izdati rezervaciju za sjedalo,ali nije naodmet
da i sami tražite da ne bi bilo nismo znali jer od Tokyo Narita aerodroma do
Tokyo st. ima sat vremena vožnje posebnim vlakom Narita Express,a postoje
i druge mogućnosti,naravno;kartu možete potvrditi najkasnije tri mjeseca nakon
izdavanja;ali sve vam piše na samoj karti,i ne naravno samo na japanskom,već i
na engleskom;




Kada potvrdite kartu u Japanu,ona od tog trenutka počne vrijediti i vi
dobijete drugi dio JRP karte;vidi dolje;ovaj prvi dio koji ste dobili u Evropi
ne morate više pokazivati u Japanu,već samo ovaj drugi,kad ulazite ili izlazite
na peron ili s perona;osim što će vam se karta isplatiti zbog cijene,ako ćete
puno putovati Japanom,uštedjet ćete i dragocjeno vrijeme svakodnevnih
kupovanja voznih karata i borbe s kanjijima i pitanjima ljudi oko sebe koji
najčešće neće znati engleski jezik;



gore,vanjski dio karte ili drugi dio JRP koju morate pokazati prije ulaska na peron
na kojem se nalazi vaš vlak;na koricama se nalazi jedna od najpoznatijih japanskih
slika slavnog Hokusaija




gore,unutrašnji dio karte u koji djelatnik na šalteru upisuje osnovne podatke;
prvi dan puta(u ovom slučaju)24. lipanj godine 6. (tj. 1994.;japanci osim
brojenja na naš način imaju i svoj,vrlo je jednostavno,broje godine od dolaska
posljednjeg cara na tron,kako je sadašnji car Akihito postao carem 1989.,tako
izračunamo koja je godina,sada je 19. godina vladavine cara Akihita),posljednji
dan korištenja karte:7. svibanj 6 .godine(što znači da je ova karta vrijedila za
dva tjedna),ime i prezime,zemlja iz koje se dolazi,br. putov.,cijena(ovdje je stara
cijena,sada karta košta 45.100 Y),datum izdavanja karte i gdje je izdana(ova
karta je potvrđena na Kyoto st.)

JRP vrijedi i za najbrže i najskuplje japanske vlakove koji se nazivaju shinkansen
ili vlak metak zbog svoje brzine.Karta vrijedi za sve vrste shinkansena osim za
Nozomi 500(vidi slike dolje).Za njega morate kupiti posebnu kartu,ako želite
putovati baš s njim.



gore i dolje Shinkansen Nozomi 500 za kojeg ne vrijedi JRP;
postiže brzinu 300 km na sat;iako i drugi shinkansen vlakovi postižu tu
brzinu,on staje samo na glavnim stanicama,tako mu od Tokya do Kyota
(515 km) treba 2 sata i 20 minuta;









* za detaljnije informacije o Japan Rail Pass vidi:

Japan Rail Pass,web stranica
Japan Rail Pass,google

------------------------------------------------------------------------------

Mali veliki bend

Na rubu znanosti

Tema epizode: Indigo djeca

VIDI !

gore,photo by internet(wikipedia)





Inuyama-jo (Inuyama zamak ili zamak Planine p(a)sa ili Pseće planine) nalazi se
u gradiću Inuyami u prefekturi Aichi,središnjem dijelu Japana.Izgraditi ga je dao
Oda Nobuyasu,ujak Ode Nobunage (1534-1582) godine 1537.



gore,položaj Inuyama zamka na karti Japana




gore,karta Nagoye i okolice,
klikni na kartu !





gore,najkraći put do zamka



gore,u podnožju zamka



gore,stepenice do zamka
photo by internet



gore,staza do zamka



gore,povijest zamka




dolje,pogled na Inuyamu i okolicu sa najvišeg kata Inuyama dvorca



















gore,gospodari zamka na slikama;interesantno je kako se mijenjala odjeća
gospodara zamka,od vojne odjeće samuraja,generalskih uniformi 20-ih i 30-ih
godina 20. st.,do civilnih odjela danas;zamak je svojevremeno bio sjedište klana
Naruse koji je bio vazalni klan porodice Matsudaira(kasnije poznati kao
Tokugawa klan)










gore,maketa dvorca koja se nalazi u samom dvorcu






gore,vrata torii shinto svetišta koje se nalazi u podnožju zamka
photo by internet




gore,šaht(okno) u blizini zamka



gore,moje pratilje i vodiči u posjetu zamku Inuyama-jo,Kazuho-san i Emiko-san,
drage prijateljice,koje posjetim svake godine te zajedno obiđemo uvijek neko
značajno povijesno,religisko ili kulturni mjesto u Nagoyi ili okolici,te im se ovaj
put još jednom zahvaljujem;Domo arigato gozaimashita !
-------------------------------------------------------------------------------
* za one koji žele znati više:

Inuyama -jo,info-profil
Inuyama-jo,Aichi Voice
Inuyama-jo,NIPPONIA
Inuyama-jo,Flickr,fotografije
Inuyama-jo,zamkovi Japana

Ovaj post je nastao kao reakcija na komentar blogerice Bugenvilije(vidi dolje),
koja je iznijela svoje mišljenje na prošli post na hagakure blogu.U svezi s tim
sjetio sam se razmišljanja zen majstora Zenkei Shibayame(1894-1974) koji
je rekao slijedeće:

Danas u Japanu ima mnogo ljudi koji inzistiraju na razlici zena kao budističke
škole i istinskog zena samog.Oni smatraju da zen kao samu Istinu,u najširem
smislu,valja razumjeti i upotrebljavati čitavo čovječanstvo,jer to pomaže u
izgradnji i profinjenju ličnosti pojedinca i može misao učiniti dubljom.

I na drugom mjestu:

...zen treba podrazumijevati nezavisno od zen škole budizma.Zen ne pripada
inkluzivno i ekskluzivno zen školi budizma.Vjerujem da je zen univerzalna istina
što donosi istinsku mudrost i mir narodu svijeta.Svaka bi se religija i kultura
trebala poslužiti svakom spiritualnom vrednotom što je zen može ponuditi.




gore,kaligrafija Shibayame Zenkeija

Ako se pridržavate pravila i odredbi,vežete se užetom ! Hinjeno samouživanje je
hereza i đavolji posao.Držati se šutnje je lažan zen.Sebično zanemarivanje vaše
okoline znači padanje u udubok ponor.Savršena pažnja znači nošenje jarma i
lanca.Razmišljanje o dobru i zlu je vezanje za nebesa i pakao.Odavanje Budhi i
Budhinom zakonu,Dharmi izaziva progonstvo iza dvije željezne prepreke.
Naizmjenično sanjarenje i buđenje je poigravanje sa vlastitim duhom.Vježbanje
za-zena,zen meditacije i umirivanja tijela đavolji je posao.Napredujući,padate u
zabludu;povlačeći se,polazite protiv istine.Kada,niti napredujete,niti se povlačite,
tada ste leš koji diše.Recite mi kako ćete postupiti ?Kako ćete dovršiti svoj posao
u ovom životu.Nemojte dozvoliti da patite zbog vječnog duga karme.

--------------------------------------------------------------------------

Wu-men Hui-k'ai(jap.Mummon Ekai),1183-1260;kineski ch'an majstor Yogi
linije Rinzai zena.Autor knjige koana "Prolaz bez vrata"(kin.Wu-men-kuan;
jap.Mummon-kan)

Posjet Rinzai zen hramu Nanzen-ji,Kyoto




Nanzen-ji je jedan od pet glavnih zen hramova u Kyotu(pet planina,jap.go-zan:
Nanzen-ji,Shokoku-ji,Tenryu-ji,Kennin-ji i Tofuku-ji).
Godine 1264. japanski car Kameyama(hrv,Planinska kornjača;
živio,1249-1305;vladao,1260-1274) u istočnom dijelu Kyota,poznatom kao
Higashiyama(tj.Istočna planina) dao je izgraditi palaču za sebe.Kada je prihvatio
učenje zena,godine 1291. u sklopu palače dao je izgraditi zen hram Zenrinjiden
(danas poznat kao Nanzen-ji tj. "Južni hram prosvijetljenja").



gore,90.car Kameyama,koji se 1289. povukao u mirovinu u svoju palaču, i
prepustio tron svom nasljedniku caru Go-Udi



gore i dolje(klikni !),Nanzen-ji na karti



Car Kameyama postavio je za prvog poglavara Nanzen-ji hrama zen učitelja Mukan
Fumona(Daimin Kokushi,1212-1291),koji je umro prije nego je preuzeo tu časnu
funkciju.




gore,Mukan Fumon(nazivan i Kokushi tj. Učitelj)

Ove sam godine Kyoto posjetio 6. svibnja.Prije posjeta Nanzen-ji hramu,bio
sam u najvećem zen hramu u Kyotu,Tokei-ji(vidi post).Do Kyota sam putovao
preko 600 km( i isto toliko natrag).Piece of cake.Iako sam došavši u Kyoto
kupio dnevnu kartu za bus(500 yena tj.25 kuna),većinu vremena sam hodao
(u Kyotu sam proveo 7 intenzivnih sati) (vidi post).



gore,dnevna karta za Kyoto bus koja se kupi na Kyoto st.



gore,proljetnja šetnja po najvećem pljusku(usput,pljuštalo je cijeli dan) do
hrama Nanzen-ji



gore,moderna jurilica ispred budističkog hrama Chio-in,tradicija i suvremenost



gore,usputni pogled na lokalnu galeriju



gore,sve smo bliže hramu



gore,pogled na Sanmon,velika vrata hrama;
photo by interplet



gore, jedan od vrtova hrama;ulaz u hram je besplatan,ali se razgledavanje nekih
od vrtova naplaćuje,simboličnih 300 - 500 yena(15 - 25 kuna);














gore,unutrašnjost jedne od prostorija hrama;
dolje,posluživanje čaja posjetiteljima(500 yena);
photo by interplet

































...nastavak slijedi...

gore,privatna kuća u gradu Inuyama(hrv.Planina psa),koji se nalazi 30 min.
vlakom od Nagoye,fotografije su snimljene u svibnju ove godine



gore,položaj Inuyame na karti Japana



gore,vlak Meitestu koji vozi između Nagoye i Inuyame
photo by interplet



gore, jedan od vlakova koji vozi sa Nagoya st.

...nastavak slijedi...

Čovjeku nisu neophodni,osim ako nije slikar,platno,kistovi i boje.Njemu nisu
potrebni,ako se time ne bavi,luk,strijela i meta ili neke druge stvari.On ima svoje
tijelo i mozak.Njegov istinski život izražava se kroz ova "oruđa".Njegove ruke i noge
su kistovi, i čitav Svemir je platno na kome se slika njegov život.Ovu sliku neki
nazivaju "povijest" ili "biografija".

Daisetz Teitaro Suzuki(1870-1966),budistički učitelj i prof., u uvodu knjige Eugena
Herrigela(lik gore na slici) "Zen u umjetnosti gađanja lukom"
(knjiga je prevedena na hrvatski)
-----------------------------------------------

Umjetnost suosjećanja

Istinska nesebična radost je umjetnost koju jedva da itko razumije.Još je teže
shvatiti umjetnost patnje.Čak i oni koji su mnogo propatili u opasnosti su da
promaše ispravni put.Jer,značenje je patnje skriveno i otkriva se jedino onomu
koji zna kako da je prihvati i podnosi.Zen-svećenik pomaže patniku da na ispra-
van način podnese svoju patnju.

Kad zen-svećenik koji se brine za nekog patnika ima razloga za bojazan da taj
nije dorastao svojoj patnji,posjećivat će ga opetovano.Ne da bi ga oslobodio
briga što ga zbunjuju,već da bi mu pomogao naći svoje nutarnje ja.Nastojat će
mu omogućiti da se suoči sa svojom patnjom,time što će postati svjesnim punog
opsega i veličine svoje patnje.Pomoći će patniku da uvidi kako se velika patnja
ne nadilazi odbijanjem njezina uočavanja niti time da joj se predaje u očaju.Upo-
zorit će ga na opasnost koja mu prijeti ako dozvoli da ga tješe ili ako čeka da
vrijeme učini svoje i zaliječi patnju.Spasenje je u tomu da se sudbini da puna pri-
vola smirenim smirenim prihvaćanjem onoga što mu je dano a da se pita zašto je
upravo on izabran da podnosi toliku patnju.Tko god je sposoban podnositi patnju
na takav način,dorast će do veličine svoje patnje i time što će sve više učiti da se
ne obazire na činjenicu da je to njegova patnja,i neće o nju prijanjati.

To neprianjanje pripravlja put ozdravljenju,a ozdravljenje slijedi samo sebe kako
čovjek postaje osjetljivijim za patnju drugih i kako nesebičnije dijeli njihove pat-
nje.Ova patnja bližnjih posve je različita od sentimentalne simpatije kojoj većina
nas daje maha a koja,lako probuđena i ubrzo rasplinuta,ostaje nedjelotvornom
jer nije dovoljno nesebična.Istinsko suosjećanje koje nije vezano za riječ iskovat
će najblistaviju vezu među ljudskim bićima i svim živim stvorovima.Istinsko se
značenje patnje iskazuje jedino onomu koji je naučio umjetnost suosjećanja.

Ako su uši i oči patnika otvorene tim objašnjenjem o stanju njegove svijesti,uočit
će da ga ni bijeg od stvarnosti ni nijekanje patnje ne može dovesti do neprianja-
nja.I ako,prepušten sam sebi,pokaže da se nastoji sjediniti sa svojom sudbinom,
prihvatiti je da bi mogla ispuniti svoje vlastite zakone,tada će svećenik nastaviti
da mu pomaže.Odgovarat će na njegova pitanja ne nudeći ništa osim savjeta i,
naravno,bez prodike.

Jer,njemu se čini da ima nešto mnogo važnije negoli su to riječi.Postepeno će
ušutjeti i konačno će dugo sjediti bez riječi,duboko utonuo u se.A začudo,ona
druga osoba tu šutnju neće doživjeti kao ravnodušnost,kao pustu prazninu
koja više smeta nego što smiruje.To je kao da ta šutnja ima više značenja nego
bi ikad mogao bezbroj riječi. To je kao da je uvučen u polje neke sile odakle svje-
ža snaga struji u nj.Osjeća se prožetim čudnim povjerenjem čak još i onda kada
je njegov posjetilac već davno otišao.I može se dogoditi da se u tim radosnim
trenucima rodi odluka da se pođe putem koji će jadnu i bijednu opstojnost pre-
tvoriti u život sreće.

Eugen Herrigel(1884-1955)

* ovaj tekst o Umjetnosti suosjećanja, već sam bio stavio na hagakure blog,ali
zbog njegove vrijednosti,novih čitatelja i posjetitelja bloga,opet je tu

gore,svetište oko 1860-te godine



gore,svetište,2. svibanj 2007.

Japan,danas,tj. u srpnju ove godine

U Japanu koriste tri svoja pisma i naše latinično.Novine i knjige mogu
sadržavati sva četiri pisma u jednom tekstu.



gore,riječ nihongo (tj. japanski jezik) napisana na četiri navedena pisma;
kanji,pismo koje su japanci preuzeli od kineza oko 500. godine i tokom
stoljeća ga prilagodili i modificirali;danas se koristi oko 2000 znakova,
iako ih ima puno,puno više;u osnovnoj školi se uči 1006 znakova,i u
srednjoj još dodatnih 939;
hiragana i katakana su slogovna fonetska pisma,koja sadrže 46 znakova
koji se onda kombiniraju sa nekoliko dodatnih znakova;hiragana služi za
obične japanske riječi i često se stavlja iznad kanjija da olakša čitanje,dok
katakana služi za strane riječi(pr.computer,televizor...),strana imena ljudi,
zemalja i gradova te životinjskog glasanja;
posljednje pismo svima poznato,u Japanu se naziva romaji tj. rimsko pismo;
latinično ili rimsko pismo japanskom pismu prilagodio je američki misionar
James Curtis Hepburn (1815-1911) koji je u Japan stigao 1859. godine
(Hepburn sistem);ako je tekst vodoravno pisan čita se s lijeva na desno (kao i
kod nas);ako je okomito pisan,čita se s desna na lijevo,odozgo prema dolje;
mnoge knjige tiskane su tako da stranica koja je kod nas početna,u Japanu
je posljednja;



gore,James Curtis Hepburn

dolje,nekoliko primjera kanji-ja



gore,Nihon tj. Japan,napisano kanji pismom i iznad kanjija hiraganom što olakšava
čitanje ako se ne možete sjetiti kanjija



gore,kanji znak za samuraja koji je kombinacija kanji znaka za budistički hram i
znaka za čovjeka;



gore,kanji sakura tj. japanska trešnja;dolje možete vidjeti kako i zašto se baš
tako piše taj znak





gore,kanji kamikaze koji se prevodi kao "Božanski vjetar" mada to nije baš
najbolji prijevod;možda će zvučati pomalo nezgrapno ali ja bi ga preveo kao
"vjetar duhova predaka"

dolje,nekoliko kanji natpisa u praksi



gore,na zgradi piše "Asahi ginko" tj. Asahi banka;poznata je i tvornica piva
koji proizvodi Asahi pivo;sama riječ asahi znači jutarnje sunce (asa je jutro,
hi je sunce);također postoje i dnevne novine Asahi shimbun (vidi dolje)



klikni,ako želiš pročitati koji redak




gore,iako ne znamo pročitati tekst na znaku poruka je jasna


katakana



gore,katakana tablica

dolje primjer pisanja osobnog imena Magdalena;čita se Mag(u)darena;
može se naravno pisati i okomito i vodoravno;













hiragana



gore,hiragana tablica

ako želite vježbati hiraganu i katakanu slušajući,dozo (izvolite):



* tekst na nihonkichigai blogu o japanskom jeziku;svaka dobronamjerna primjedba,
kritika ili mišljenje te pitanje su dobro došli;nisam prof. japanskog već samo
zaljubljenik pa su greške u tekstu moguće te se unaprijed ispričavam ako ih
ima;stoga molim,ako ih uvidite,da me ispravite;Hvala / Domo Arigato Gozaimashita !
Ponizno sagibljem glavu...






gore piše sayonara


--------------------------------------------------------------------------------

Vidi za rođendan Njenog veličanstva japanske carice Michiko

Neki je redovnik upitao učitelja Fuketsua:
"Kada su govor i i šutnja neprihvatljivi,kako čovjek da ne pogriješi ?"
Majstor odgovori:
"Uvijek se sjetim Konana u južnoj Kini u proljeće.Pjev ptica i obilje cvijeća koje
miriše."

tokyo station(old tokyo)

...tokyo station,danas

pogled kroz prozor
isplažen jezik,čuđenje
osmijeh

----------------------------

...ovom prilikom bi se htio zahvaliti mojim domaćinima u Podravini,
Zoranu i Sanji kod kojih sam se osjećao kao kralj,kao u Japanu,
Zoran je održao prekrasno izlaganje o Japanu uz prikaz fotografija,
video filmova i uporabnih predmeta iz Japana

Hvala/Domo arigato gozaimashita !
Ponizno sagibljem glavu



gore,Zoranoske & Sanjako na jednom od svojih predavanja o Japanu

----------------------------------

Rodrigo y Gabriela,Tamacun

Pogledajte najnovije fotografije Japana koje su snimila tri momka iz Zagreba,
japanofila u srpnju ove godine - link



gore,čajana uz Shinobazu ribnjak u Ueno parku,najstarijem javnom parku u
Tokyu,otvorenom za javnost 1873. godine;u sklopu parka se nalazi Zoo i
nekoliko muzeja


Želite li vidjeti Zlatni paviljon u Kyotu u realnom vremenu sada,ovaj tren,
kliknite ovdje,na link na kojem ga snima kamera 24 sata.Ne mojte smetnuti s uma da je Japan,trenutno,7 sati ispred Europe.



gore,Zlatni paviljon(jap.Kinkaku-ji),Zen hram u Kyotu;
Službeno ime hrama je Rokuon-ji;podigao ga je 1397. godine 3. shogun
Ashikaga shogunata(1338-1575),Ashikaga Yoshimitsu(1358-1408);
1950.godine u njemu se zapalio jedan zen redovnik;tako su obojica izgorjeli;
hram je ponovo podignut 1955.;pisac Yukio Mishima napisao je novelu
"Zlatni paviljon" o tom događaju;knjiga je prevedena na hrvatski;

Pozivam vas na šetnju blogom mog dragog prijatelja iz Japana.Povremeno putuje
Japanom na biciklu i slika.A slike su boli glava.On ne zna hrvatski."Prijateljstvo" je
možda jedina riječ koju zna,ali očito da mu se svidjela.



Nadam se da ćete uživati na blogu "Prijateljstvo"



gore,autor bloga "Prijateljstvo" Y. - sama

Sanma no aji(hrv. Kasna jesen ili Lijepa jesen) posljednji je film Yasujiro Ozua,
snimljen 1962.godine.Umro je slijedeće godine na svoj 60. rođendan 12.prosinca
1963.Tipična Ozuova priča:Shuhei Hirayama(legendarni Chishu Ryu) prije nego
što ode želi zbrinuti svoju 24 godine staru kćer i udati je.Kćer glumi Shima
Iwashita.Sigurno jedan od 10 najboljih filmova svih vremena.



gore,Chishu Ryu(1904-1993),koji je glumio u puno Ozuovih filmova,najčešće je to
bila uloga oca




Redatelj:Yasujiro Ozu

Scenarij:Kogo Noda i Yasujiro Ozu

Glume:Chishu Ryu(Shuhei Hirayama),Shima Iwashita(Michiko Hirayama),
Keiji Sada(Koichi),Mariko Okada(Akiko),Teruo Yoshida(Yutaka Miura),
Noriko Maki(Fusako Taguchi),Shinichirô Mikami(Kazuo),Nobuo Nakamura
(Shuzo Kawai),Eijirô Tono(Sakuma,'Tikva'),Kuniko Miyake(Nobuko),
Kyôko Kishida('Kaoru' no Madame),Michiyo Kan(Tamako, gosai),Ryuji Kita
(Shin Horie),Toyoko Takahashi('Wakamatsu' no Okami,kao Toyo Takahashi),
Shinobu Asaji(Youko Sasaki, hisho)...

Trajanje:112 minuta



dolje,nekoliko verzija filmskog plakata

Noćas,HTV,1.program;nikako propustiti,to bi bio grijeh

01:05

Ghost Dog: Put samuraja, američko-francusko- njemačko-japanski film
(GHOST DOG: THE WAY OF THE SAMURAI, 1999.)




Kriminalistička drama. Duh Pas je vrhunski plaćeni ubojica koji živi i djeluje po samurajskom kodesku Bushido, te je posve odan svom, kako ga naziva, gospodaru, mafijašu Louieju, koji mu je u mladosti spasio život. Vođa mafijaškog klana kojem Louie pripada, Ray Vargo, naruči ubojstvo postarijeg ljubavnika svoje mlađahne kćeri Louise, a Duh Pas obavi posao, no neplanirano svemu svjedoči Louise. Stoga Vargo i njegov glavni čovjek Sonny Valerio zatraže od Louieja da likvidira Duha Psa...
Ghost Dog: The Way of the Samurai jedan je u nizu osebujnih filmova kultnog američkog nezavisnog autora Jima Jarmuscha (Čudnije od raja, Pod udarom zakona, Tajanstveni vlak, Slomljeno cvijeće), te je uz vestern Mrtav čovjek jedini film njegova opusa u kojem je izravnije koketirao sa žanrovskim nasljeđem, ovaj put samurajskih i gangsterskih filmova. Glavnu ulogu u ovom sjajnom djelu iznimne atmosfere i karakteristične jarmuschovske pomaknutosti odigrao je oskarovac Forest Whitaker (Posljednji škotski kralj, Soba panike, Dim, Plačljiva igra, Bird), a sjajnu glazbu skladao je RZA, osnivač kultne hip-hop skupine Wu-Tang Clan.

Trajanje: 112 min.
Uloge: Forest Whitaker, John Tormey, Cliff Gorman, Henry Silva, Isaach De Bankolé, Camille Winbush, Tricia Vessey, Victor Argo, Joe Rigano
Scenarij: Jim Jarmusch
Redatelj: Jim Jarmusch




* o ovom filmu sam pisao na samom početku hagakure bloga,vidi

02:55

Kava i cigarete, američko-japansko-talijanski film
(COFFEE AND CIGARETTES, 2003.)




Drama s elementima komedije. U neuglednom kafiću slučajno se susretnu Talijan Roberto i Amerikanac Steven te spontano započnu razgovor o pijenju kave i njegovom učinku na spavanje. Iako se ne poznaju, obojica pomisle da među njima postoji neka povezanost i da bi jedan mogao drugome pomoći. U jednom sličnom kafiću u Memphisu dvoje mladih blizanaca nevoljko se zapričaju s konobarom koji tvrdi da je Elvis Presley imao brata blizanca. U omanjem, pak, restoranu, negdje drugdje u Americi, neobična žena proučava katalog modela pištolja, na golemo čuđenje konobara. A u predvorju luksuznoga hotela lijepa poslovna žena dogovorila je sastanak s rođakinjom koju dugo nije vidjela...
Kava i cigarete Jima Jarmuscha nastao je od prvotna tri kratkometražna filma s kraja osamdesetih, a naknadno povezanih dodatim kratkim skečevima. Imajući za poveznicu uobičajenu društvenu konvenciju - pijenje kave i pušenje cigareta, redatelj uvodi niz neobičnih, gotovo asocijalnih likova koji, razgovarajući o nekim "sporednim i nevažnim" temama poput korištenja kofeina, komentiranja nekih likova iz filmova i crtića te pitanja tipa je li Elvis imao blizanca, progovaraju o svojoj nesigurnoj, rezigniranoj egzistenciji, dovodeći u pitanje smisao druženja s ljudima. Ova tema, inače česta redateljeva umjetnička preokupacija, u ovome je filmu na zoran i neuobičajen način dala živu sliku o međuljudskim odnosima u, prema redateljevu stajalištu, današnjem otuđenom svijetu.
U filmu nastupaju izvrsni glumci, od kojih je većina nastupala i u drugim redateljevim filmovima - Bill Murray, Cate Blanchett, Alfred Molina, Tom Waits...

Trajanje: 90 min.
Uloge: Roberto Benigni (Roberto), Steven Wright (Steven), Joie Lee (dobri blizanac), Cinqué Lee (zli blizanac), Steve Buscemi (konobar), Iggy Pop (Iggy), Tom Waits (Tom), Joseph Rigano (Joe), Alfred Molina (Alfred), Cate Blanchett (Cate/Shelly)
Scenarij: Jim Jarmusch
Redatelj: Jim Jarmusch




Vidi za Jarmuscha i njegove filmove:
svi filmovi Jima Jarmuscha
Jarmusch,wikipedia
Jim Jarmusch.com
Jim Jarmusch resource
Jim Jarmusch,sense of cinema
Jarmusch na filmskom netu
Jarmusch,lupiga

Jarmuschovi filmovi,recenzije:
Slomljeno cvijeće,VOA
Slomljeno cvijeće,bestseler
Slomljeno cvijeće,radio 101
Slomljeno cvijeće,Jesus El Diablo Quintana
Slomljeno cvijeće,terapija net
Jarmusch o filmu Slomljeno cvijeće
Kava i cigarete,terapija net
Mrtav čovjek,nihonkichigai blog,3.lipnja 2007.
Tajanstveni vlak,Jesus El Diablo Quintana

knjiga o Jarmuschu

Tema:Život u Japanu

Mjesto:O.Š.Ivan Lacković Croata,Kalinovac
(između Đurđevca i Koprivnice)

Vrijeme:ponedjeljak,17.listopad,17 sati

Predavač:Zoran Vidaković,prof. likovnog odgoja
prenijet će vlastita iskustva iz susreta sa planetom Japan,
na kojoj je boravio u prosincu i siječnju 2006. na 2007.

Dobro došli !

Sekkyo upita jednog od svojih redovnika:
možeš li uhvatiti prazan prostor ?
Da,učitelju,odgovori redovnik.
Pokaži mi kako to radiš.
Redovnik ispruži ruku i uhvati prazan prostor u šaku.
Sekkyo reče:Je li to način ?Ipak nemaš ništa.
Koji je onda tvoj način ?,upita redovnik.
Učitelj smjesta uhvati redovnika za nos i jako ga povuče,na što ovaj povikne:
Oh,zašto me tako jako vučeš za nos ?! Strašno boli !
Na ovaj se način dobro hvata prazan prostor,reče učitelj.

Sekkyo je radio u kuhinji u zen hramu.Jednog dana u kuhinju uđe Baso(Ma-tsu),
njegov učitelj,i upita ga što radi.
Napasam kravu,odgovori Sekkyo.
Kako to radiš ?,upita Baso.
Skrene li samo malo s puta,smjesta je povučem za nos natrag.
Doista se znaš brinuti o njoj,reče Baso.

Oni su glazbena skupina KODO koja postoji od 1981.a svoju bazu su smjestili
na otok Sado preko puta Niigate.Otok Sado nekad je bio kažnjenička kolonija.
Mnogi znani i neznani su bili prognani na otok(84.car Juntoku(živio,1197-1242;
vladao,1210-1221),majstor no drame Zeami(1363-1443),Nichiren(1222-1282),
budistički učitelj i osnivač vlastite budističke škole...).Na otok su došli proučavati
tradicionalni japanski bubanj taiko.Smjestili su se u eko selo u kojem organiziraju
radionice i festivale za zainteresirane iz cijeloga svijeta.Također eksperimentiraju
s novim glazbenim formama.Često dođe do interakcije sa glazbenicima drugih
kontinenata(Afrika,Sj.Amerika-posjet članova plemena Dakota otoku).



gore i dolje,otok Sado na karti;šesti otok po veličini u Japanu,odmah iza Okinawe







Sama riječ KODO ima dva značenja,otkucaji srca(čovjeka ili zemlje) - iskonski izvor
svih ritmova i srce djeteta koje Kodo glazbenik treba imati.Prvi nastup je KODO
imao 1981. u Berlinu sa Berlinskim filharmonijskim orkestrom.Osnovani su
kako bi sačuvali tradiciju ugroženu prodorom zapadne (ne)kulture i mentaliteta.
Na turneji po SAD-u 1985. članovi grupe su istrčali Bostonski maraton,a zatim
održali koncert na cilju utrke.U sklopu svjetske turneje "Planet zemlja" 1998.,
nastupili su u Hrvatskoj na 12.Eurokazu u Lisinskom.Koncerti su im rasprodani
po cijelom svijetu,a karte znaju biti prilično skupe.
Ideja za "One Earth Tour",preuzeta je iz tradicije ljudi iz prošlosti koje je povezivao
zvuk bubnjeva,a članovi KODO grupe vjeruju da je na taj način moguće povezati
ljude čitavog svijeta i pružiti im osjećaj pripadnosti globalnoj zajednici.



gore,KODO na turneji




gore,Michael Palin član legendarnih Monthy Pythona koji je svojevremeno u jednom
od svojih dokumentaraca u kojima obilazi našu malu planetu,posjetio i KODO ekipu
na otoku Sado;bilo je više nego urnebes



KODO,službene stranice

Sado-ga-shima,wikitravel
sve o otoku Sado

Štovano općinstvo !
Na nihonkichigai blogu možete čitati uvodni tekst o regijama Japana,
carskoj obitelji i još nekim faktima vezanim za Japan.Koliko mi vrijeme
dopusti pokušat ću predstaviti sve japanske prefekture i regije.

* pogledajte slike iz Japana iz srpnja ove godine koje su snimila tri visprena
vrckava momka iz Zabrega.Slika će biti još,samo da mladići nađu vremena.
link do slika

Hvala Seph za link !

Jednom prilikom je shikken (shogunov regent tj. vršilac vladarske dužnosti
umjesto vladara,njegov pomoćnik ili desna ruka) Hojo Tokimune(1251-1284)
upitao zen majstora Bukko kokushija (Wu-hsueh Tsu-yuan,jap.Mugaku
Sogen,1226-1286) : "Najgori neprijatelj u našem životu je plašljivost;kako bih
je mogao izbjeći ?" Bukko je odgovorio:"Odsjecite izvor iz kojeg plašljivost
potiče." Tokimune je upitao:"A odakle ona dolazi ?" Bukko je odgovorio:"Ona
dolazi od samog Tokimunea."Tokimune je planuo:"Od svih stvari,ja najviše
mrzim plašljivost,kako ona ona može poticati od mene ?!"Bukko je rekao:
"Pogledajte kako će te se osjećati kada odbacite vašu vama dragu osobu zvanu
Tokimune.Vidjet ćemo se opet kada to učinite."Tokimune je upitao:"Kako se to
može učiniti ?" Bukko je odgovorio:"Isključite sve svoje misli."Tokimune je
upitao:"Kako bih mogao isključiti sve svoje misli iz svijesti ?" Bukko je odgovorio:
"Sjednite prekriženih nogu i meditirajte kako bi ste sagledali izvor svih vaših misli
za koje mislite da pripadaju Tokimuneu." Tokimune je protestirao:"Ja
imam toliko stvari na ovome svijetu o kojima moram da brinem,pa će mi biti
teško da nađem slobodne trenutke za meditiranje." Bukko mu je rekao:"Kakvim
god stvarima ovog svijeta se morate baviti,uzmite ih kao prilike za unutrašnje
razmišljanje,pa ćete jednog dana shvatiti tko je taj vaš voljeni Tokimune."

Kad je Tokimune dobio izvještaje da mongolski napadači dolaze preko mora
Tsukushi 1281.,uputio se do učitelja Bukkoa te mu rekao:"Najveći događaj u
mom životu konačno je došao." Bukko ga je upitao:"Kako ćeš se suočiti s njim ?"
Tokimune je uzviknuo:"Katsu !" kao da plaši i tjera svoje neprijatelje pred sobom.
Bukko je bio zadovoljan i rekao je:"Zaista,djete lava urliče kao lav."Sa takvom
hrabrošću je Tokimune izišao pred brojnijeg neprijatelja s kontinenta i uspio ga
odbiti sa japanske obale kao i prvi put 1274.godine.

Izvor:D.Razić,Zen,G.Milanovac,1985.,str.181;




gore,Hojo Tokimune,osnivač Engaku-ji zen hrama u Kita Kamakuri 1282. nakon
druge pobjede nad mongolima u kojem mu je pomogao vjetar poznat kao
Kamikaze(Božanski vjetar);
dolje,učitelj bukko kokushi koji je bio 1. starješina hrama Engaku-ji




* napomene:bukko kokushi je posmrtna titula za Mugaku Sogena koju je dobio od
japanskog cara;to je velika čast,jer je učitelj Mugaku Sogen bio kinez;"bukko
kokushi" znači "učitelj nacije";ovaj post se(na neki način) nastavlja na prošli post;

gore,Priča iz Tokya(Tôkyô monogatari),najpoznatiji film Yasujiro Ozua iz 1953.god.


Najveći redatelj svih svemira,Yasujiro Ozu sahranjen je u zen hramu
Engaku-ji koji se nalazi u Kita-Kamakuri(Sj. Kamakura).Od Tokya do
Kamakure vlakom(linija Yokosuka) potrebno je 56 min.Karta košta
900 yena(ako nemate Japan Rail Pass).Ako želite vidjeti Engaku-ji
siđete sa vlaka stanicu prije Kamakura st.,na Kita Kamakura st.
U Tokyu se u vlak Yokosuka linije možete ukrcati na Tokyo st.,
Shimbashi ili Shinagawa.Ako idete iz Yokohame,potrebno vam je vlakom
27 min.Karta košta 330 yena.




gore,Yasujiro Ozu



gore,Tokyo st.



gore,JR Shinagawa st.,Tokyo














gore,Kita-Kamakura st.;dolje,udaljenost nekoliko najbližih hramova od stanice
Kita-Kamakura;do Engakuji hrama,50 metara i 2 minute,do Meigetsu-in hrama
(Ajisai-ji),500 m i 8 min.,a do hrama Kencho-ji,1 km i 15 minuta












gore i dolje,ulaz u Engaku-ji poznat kao Somon






gore,ulaz u hram za koji ćete odvojiti 200 yena(10 kuna),a za klince 100 yena




gore i dolje,glavna vrata Sanmon koja su podignuta u ovom obliku 1783.
povodom 500 godina hrama




Engaku-ji je osnovao Hojo Tokimune(1251-1284) 8.shikken(regent,od 1268. do 1284)
Kamakura shogunata(1192-1338) godine 1282.Za prvog starješinu hrama postavio je
kineskog zen majstora Wu-hsueh Tsu-yuana(1226-1286) koji je u Japanu bio poznat
kao Mugaku Sogen(posmrtno je dobio titulu bukko kokushi).Hram je prvenstveno
podignut u čast pobjede i žrtava koje su pale u drugoj invaziji Mongola koje je vodio
Kublaj-kan(1215-1294),unuk Džingis-kana(1167-1227) godine1281(prva invazija je bila
1274).Postoji priča o susretu Tokimunea i Mugaku Sogena prije invazije(ako je nemam
na nekom od blogova,uskoro će biti).U pobjedi Tokimuneu je pomogao i tajfun koji je
potopio ogromnu mongolsku flotu.Vjetar koji je tada puhao nazvan je Kamikaze ili
"Božanski vjetar".




gore,Hojo Tokimune



gore,Bukko kokushi,prvi poglavar Engaku-jija




gore,drugi posjet hramu,travanj 2004.;prvi put sam bio u lipnju 2002.,a posljednji put
ove godine u svibnju;



gore,poleđina ulaznice na kojoj se nalazi karta hrama i ucrtani put do groba Yasujiro
Ozua(1903-1963)



gore i dolje,put do hramskog groblja













gore,ulaz na hramsko groblje i karta s položajima grobova i imenima









dolje,grob Yaujiro Ozua
















gore i dolje,Engaku-ji,nekad;zen redovnici u svakodnevnoj zen meditaciji(zazen);
kako su okrenuti jedni prema drugima govori nam da su sljedbenici Rinzai zena
čijoj školi pripada Engaku-ji;u Soto zenu redovnici su za vrijeme zazena okrenuti prema zidu(kao Bodhidharma koji je 9 godina buljio u zid u hramu Shaolin
(jap.Shorin-ji),koji se nalazi u Kini)









gore,Bodhidharma(kin.P'u-t'i-ta-mo ili Tamo;jap.Bodaidaruma ili Daruma;oko 470-573?)
28.patrijarh nakon Budhe,koji je prema legendi preneo učenje zena iz Indije u Kinu.
Nakon devet godina meditiranja u hramu Shao-lin(jap.Shorin-ji),Bodhidharmu je počeo
posjećivati Hui-k'o(jap.Eka,487-593)poznati konfucijanski učenjak tog vremena,
ponosan na svoje poznavanje Budhinog Puta i ugled koji je imao.Na njegovo pitanje o
Bodhidharminom učenju,ovaj videći njegovu uobraženost nije izgovorio ni riječi.
Hui-k'o je počeo meditirati ispred pećine u kojoj je meditirao sam Bodhidharma,
nadajući se učiteljevoj milosti.Vrijeme tih dana je bilo vrlo hladno i padao je snijeg.
Hui-k'o je uporno nastavio stajati ispred pećine.Kada je duševna bol postala neizdrživa,
Hui-k'o je u očajanju odsijekao svoju lijevu ruku i predao ju Bodhidharmi kao znak svoje
iskrenosti.

Tada ga je Bodhidharma konačno upitao:Što želiš ?
Ne mogu naći svoj duševni mir,reče Hui-k'o.
Pokaži mi svoju dušu i ja ću ti je umiriti,odgovori Bodhidharma.
Ali,već dugo tragam za dušom i nemogu je naći.
Evo ti ! Prekine ga Bodhidharma.Umirio sam ti dušu.
Tog trena Hui-ko se prosvijetli.
----------------------------------------------------------

autor slike je zen redovnik Sesshu Toyo(1420-1506) redovnik Rinzai škole
i jedan od najvećih zen slikara;Hui-k'o će postati Bodhidharmin nasljednik
i drugi patrijarh kineskog chana(u Japanu zen)



gore insert iz dokumentarnog filma Tokyo-ga iz 1985. Wima Wendersa
o Tokyu i Ozuu
____________________________________

* neke slike su moje,ostale su sa interpleta

Yasujiro ozu,hagakure blog
senses of cinema
midnight eye
Yasujiro Ozu,linkovi
Yasujiro ozu,google video

Engaku-ji,flickr galerija

Kada je,svojevremeno, jednom prilikom jedan zen redovnik u želji ostvarivanja
prosvjetljenja(jap.satori)krenuo u planinu susreo je starca koji je silazio niz planinu.
Starac je nosio naramak drva na leđima.
Kamo ćeš redovniče ? -upita starac.
Idem u planinu tražiti prosvjetljenje.Meditirat ću sve dok ne spoznam ili ne umrem.
Starac se nasmiješi.
Znaš li išta o prosvjetljenju,starče ? - upita redovnik.
Tada starac,koji je zapravo bio bodhisattva Manjusri,koji se pojavljuje kada je čovjek
pred prosvjetljenjem,pustio naramak drva koji se zakotrljao stazom.
Vidjevši to,redovnik doživi prosvjetljenje.
Kako jednostavno ! Samo pustiti i ne težiti bilo čemu ! - vikao je.
Ozaren,upita starca:I što sada ?
Starac se sagne,pokupi drva te se nastavi spuštati niz planinu.

maglovito jutro
pospani bus
klizi kroz grad

Kada su jednom pitali Nansena što je prosvijetljenje(jap.satori),on je rekao :

Pijem čaj, jedem rižu,
provodim vrijeme kako i dolazi;
gledam dolje na potok,gledam gore na planinu,
kako se trezveno i opušteno osjećam !

Kada su jednom upitali učitelja Yun-mena:"Što je Zen ?",on je
odgovorio:"Hodaj dalje !"

--------------------------

Kao mač koji siječe,ali ne može posjeći sebe;
Kao oko koje vidi,a ne može vidjeti sebe.

Zenrin Kushu,zen spis

Mačevaoci su u svoje vrijeme često tražili savjet od učitelja zena
u nadi da će otkriti najbolji način usklađivanja tijela i duha sa
tehnikom.Jednom je tako jedan samuraj prišao učitelju Shojuu
(1642-1721),koji je neko vrijeme uljudno slušao njegove teorije i
digresije,a onda iznenada poskočio i nemilosrdno ga izudarao.
Iskusivši zen na najizravniji način,samuraj je doživio prosvjetljenje
u odnosu na konačno načelo njegova umjeća.
Vijesti o Shujoovu zenu "u kojem je sve dopušteno",izazvale su
govorkanja,pa su ga pozvali da promatra obuku za vrhunske mačevaoce.
Okupljeni mačevaoci izjavili su kako se dive njegovu duboku poimanju
zena,ali kako sumnjaju,da bez elementa iznenađenja,bilo tko može poraziti
vještog mačevaoca oslanjajući se isključivo na svoj duh.
Pokušajte me udariti,izazvao ih je tada Shoju.Bio je to poziv koji su mačevaoci
samo čekali i bacili su se na Shojua.Nijedan ga međutim nije uspio udariti,
ali su svi primili barem jedan snažan udarac po glavi njegovom lepezom.
Posve poniženi,pitali su ga u čemu je njegova tajna.
Ako vam je oko vjerno,a u duhu ne postoje zapreke,nema toga što ne možete
prevladati,pa bio to i napad mačem,objasnio je Shoju.