gurwoman

nedjelja, 30.01.2011.

Horor! Drama! Emocije! Spektakl! Još neviđeno! DIJETA!

Dijeta? Ha, ha, ha! Do cca 25. godine svijet dijeta, kura, detoksikacije, posta i sličnih oblika mučenja kojima su brojne moje vršnjakinje već naginjale i koji je vrištao iz svakog kokošastog časopisa bio mi je potpuno stran, besmislen i dalek. Kako su godine išle, počela sam sve više sličiti svemiru - širiti se. No, pomisao na držanje dijete i dalje mi je bila otprilike na istoj razini realizacije kao i učlanjivanje u HSP 1861, odlazak na tretman duhovne obnove kod patera Linića ili operacija obrezivanja ušne resice. Dobro, treba raščlaniti pomodne djetice tipa Atkinson, kupus-dijeta, UN-dijeta, čarobna juha, South Beach itd. od nešto opravdanijih i razumnijih drevnih praksi posta, čišćenja i detoksikacije. Ipak, koliko god neke od tih mazohističkih fenomena smatrala u biti zdravima i korisnima, i dalje sam zdušno odbijala svaku primisao na podvrgavanje istome. Život mi već dovoljno toga uskraćuje, neće mi još uskraćivati i uživanje u svemu što hoda, leti, pliva, klija, pupa, plijesni i fermentira, i točka. Dovoljno je više vježbati, ne ždrokati navečer, smanjiti obroke, reducirati rafinirane ugljikohidrate, masno i slatko i bolje sve to skupa izbalansirati.
Yeah, right.

Ali 33 proljeća u kostima i posao koji se od 70% sjedalačkog pretvorio u 100% sjedalački nasmijali su mi se u brk. I odi ti džogirati oko jezera na -5! Ideja o radikalnom prehrambenom eksperimentu sve mi je milija. A jučerašnje iskustvo testiranja kola i 24 vrste čipsa za nedjeljni Jutarnji definitivno me promijenilo kao osobu. Iako nisam kitopsina i ne jedem džank nego zadnjih par godina imam tek apendiks od 3-4 kile viška kojeg se nikako ne mogu riješiti, osjećam se kao zatočenica u tijelu Jabbe The Hutta, masna poput Rubeljeve slavonske pizze i troma kao pčela u žlici meda. Kucnuo je čas, sad il' nikad! Kao što rekoh, klasične dijete iz modnih časopisa ne dolaze u obzir jer su šit i imaju rebound efekt. Trebam lagano čišćenje, a ne gladovanje. Prosvijetljeni i umjereni post. Nešto što bi mudri budistički monah radio dvaput godišnje...

I što se onda dogodi, što izaberem? Limunsku dijetu a la Beyonce iz Glorije! "U deset dana, svjedoči Beyonce, riješi se viška kilograma, napuni se energijom, a kosa, koža i nokti postanu joj savršeni." Pa tko odmah ne bi pao na to? Dobro, dobro, nije mi mozak baš tolko odumro od predoziranja natrij glutaminatom, nego u ovome prije svega vidim zanimljiv test karaktera, iskušavanje nikad spoznatih granica i odličnu temu za reality blog show. Pogotovo kad uzmemo u obzir ovo: "Ono što vam treba jest samodisciplina i čvrsta odluka da ćete deset dana živjeti samo na napitku koji ćete pripraviti od 15 jušnih žlica javorova sirupa, 15 jušnih žlica svježeg limunova soka, čajne žličice čilija i 2 litre vode." Ajde, da me vidimo! Deset dana! Oćemo oklade koliko ću izdržati? Uglavnom, plan je probati tu torturu i simultano bilježiti dnevničke zapise. Uz prigodan motivirajući soundtrack tipa "Eye of the Tiger". No, danas ću se zadržati na ovoj rečenici - "Blaža verzija limunske detoksikacije dopušta i kombinaciju s hranom, ali za rezultat je onda potrebno više vremena." Kako od jučer imam pun lonac krasnog bezmesnog pašta-fažola, nema smisla da se to baci. Pojest ću tanjurić-dva za oproštaj od razuma, a onda hrabro krećem tamo gdje moj želudac još kročio nije!
Hoće netko sa mnom? Pliz?
Šupci!