gurwoman

nedjelja, 26.09.2010.

Orijentacija

Odavno vrebam priliku da napišem hvalospjeve, ode i idile o Orijentu, a sad imam i konkretan povod s okusom čokolade.Veselja li!

Orijent je, naime, aktivan na Fejsbuku i trudi se njegovati pravu, izravnu, dvosmjernu komunikaciju s fanovima, čak ih i povremeno nagraditi za njihovu vjernost i kreativnost. Za svaku pohvalu. Tu i tamo kad lansiraju novu slasticu, odluče pozvati virtualne prijatelje i štovatelje da joj plebiscitarno predlože ili izaberu ime. Tako su upravo izbacili dvije krasne nove torte na bazi čokolade, a glas naroda dodijelio im je imena Obama i Black velvet. I praunucima ću još pričati kako sam imala prste u izboru te sam za domišljatost nagrađena jednom Obamom. Cika i vriska nakon objave dobitnika bila je kao da sam, u najmanju ruku, dobila sedmicu na lotu i izgubila sedmicu na vagi u istom danu. Volim te, Orijente! A ti, Obamo, nisi mogla doći u bolja usta! Čak i da mi karijes doneseš, voljet ću ga i poštivati kao dio tebe.

A za one koji još možda ne znaju... Orijent je slastičarnica u Maksimirskoj 34. U ne baš primamljivom interijeru kriju se slastičarska remek-djela i delicije naprema kojima vještičja kuća u "Ivici i Marici" izgleda kao baraka 5B. Za mene zagrebačka slasta broj jedan bez ikakvog premca. Svaka čast Tortama i to, Peace of cakeu i sličnima, i njih rado imam, ali Orijent je tu od 1936. Ponavljam - 1936.! Žuži tada ni muža nije imala.

Sve je u rukama iste obitelji, današnje gazdarice kćeri su prvog slastičara i pokretača slatke manufakture. Recepture su obiteljske i provjerene, ali Orijent itekako osluškuje trendove i ide ukorak s vremenom. U proizvodnji nema margarina, umjetnih boja, konzervansa, a svi sastojci su prirodni, svježi i vrhunski. Otuda i malko viša cijena, koja je potpuno opravdana. Kolači su maštoviti, originalni i posebni (ali ima i klasika poput domaće baklave, Pavlove i slično). I nose isto takva imena.

Ovaj se zove Very berry:

Predmet mog najvećeg obožavanja Orijentov je sladoled, jedini koji priznajem u gradu. Za razliku od većine ostalih koji su industrijski bućkuriši proizvedeni po principu Cedevite. Orijent sladoled ima prave sastojke, jaja, mlijeko, prave komade voća, ne topi se dok kažeš šeks, kuglice nisu jednolične i homogenizirane nego guste, slojevite, sadržajne, kao da svaka ima svoj karakter. I što je najbolje, nemaju deset uobičajenih i dosadnih okusa, nego su složene kreacije s imenima poput Fred & Ginger (sa đumbirom), Pozdrav s juga (s medom i lavandom), La vie en rose i slično.

Orijent je poznat i po odličnim prigodnim tortama, za djecu rade čudesa, a s marcipanom su vještiji od Meštrovića. Od dječjih pa do X-rated motiva:

U izlogu je uvijek izložba, u skladu s godišnjim dobom:

A sad prestajem dok post potpuno nije prerastao u bestidan pamflet. Ako netko od čitatelja još nije jeo u Orijentu, a iz Zagreba je ili često u njemu, trk ispraviti kardinalnu pogrešku ili dabogda se sladio gumenim K plus kremšnitama do kraja života! Uskoro će sezona kestena, a Orijentov kesten-pire u konkurenciji iskače kao Trifon Ivanov u Boyzoneu...

26.09.2010. u 19:26 • 15 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 05.09.2010.

Trapan

Gurwoman predstavlja:

ISPUNIŠ MI LEKSIKON?
ili
BRUNO TRAPAN U 10 PITANJA

Evo malo preuređujem blogavaonicu. I ne, ova koncepcijska novina nije isključivo posljedica lijenosti, nedostatka nadahnuća ili zasićenosti, to samo zlobni jezici i drski provokatori pričaju! Palo mi tako iznenada na pamet, zašto da uvijek ja budem sveznajući narator i zašto da se čuje samo moj glas. Idem ja njega polifonijski ustupiti i drugim zanimljivim licima, kakvih oko nas jamačno ima. Neka jetrin monolog postane dijalog! Zašto se ne bih priključila vrsnim intervjuičarima kao što su Dijana Čuljak, Ante Batinović i Fani Stipković? I tako je rođen prvi u, nadam se, bogatoj budućoj seriji virtualnih razgovora s vinarima, kuharima, ugostiteljima i drugim hedonistima opće prakse koji u našoj maloj ali dragoj hrvatskoj prčvarnici nešto znače.

Savršen izbor za probijanje leda bio je Bruno Trapan, u to nema sumnje. Izbor je opravdan, a dugoročna ljubav kupljena već i činjenicom da se odmah odazvao i brzopotezno odgovorio. Elem, kako ukratko najaviti Brunu, čovjeka koji upravo ostvaruje svoj istarski san? Do prije 3-4 godine malo tko da je čuo za njega, a danas više nije samo mlada zvijezda istarske vinske scene nego priznat, uspješan i nagrađivan vinar izvan uskih regionalnih okvira. A tek mu je 30 godina (ili berbi, ipak je riječ o vinaru). Kruna dosadašnjeg uspjeha je pobjeda na ovogodišnjoj Vinistri u kategoriji zrelih malvazija (Uroboros 2008.) i preporuke od Decantera (za Robi Rosé Syrah 2009., Syrah Shuluq 2007. i Uroboros Malvaziju 2008). Uz to, Bruno je pristupačan, vedar i sveprisutan hiperaktivac koji je unio tornado energije u pomalo učmao svijet kulture uživanja u vinu i vinskog marketinga. Nikako nemojte propustiti Trapan party ako imate sreću naći se u blizini, a ako ne prije, s Brunom se sigurno možete kucnuti na tradicionalnom zagrebačkom Martinju uz Gustafe i istarska vina u Tvornici.

Ne zanimaju me hiperozbiljna, analitička, nenadsnošajno pametna i obrvodižuća kilometarska pitanja, za to imate druge medije. Bruno, izvoli, reci...

1. Kako bi reagirao da vidiš da netko radi bambus od tvojeg vina?
-Prije me to dosta smetalo, sad vidim da to nekome u neko doba jednostavno odgovara tako.

2. Iz osobnog iskustva, najbolji lijek za mamurluk?
-Mene pivo ujutro nakon duuge noći izravna.

3. Zamisli da tvoja vina besplatno reklamira jedna slavna osoba, bilo koja na cijelom svijetu. Koga bi izabrao?
-Valentino Rossi, najveći motociklist svih vremena.

4. Vino na stranu, tvoj drugi izbor pića za večernji izlazak?
-Šampanjac. Zezam se, naravno... Mojito, Jack cola, jedino to pijem izvan domene vina.

5. Koliko ti znači prva nagrada na Vinistri i koliko je konkretno pridonijela tvom poslu?
-Znači mi puno, pogotovo jer nikad niko nešto tako važno nije dobio, a da je sa juga Istre... Konkretno, sad puno više ljudi izvan Istre zna za mene, brend Trapan je postao prepoznatljiv.

6. Da se moraš odlučiti između samo hrvatskog ili samo stranog tržišta za distribuciju svojih vina, koji bi put odabrao i zašto?
-Strano tržište, ako bih imao zagarantiranu početnu poziciju, tj. da imam ugovore s distributerima vina... Naše tržište je dosta labilno, ima puno proizvoda iste ili slične kvalitete a potražnja pada zbog stanja u državi... Vani je situacija ipak nešto bolja, a i izazov je dokazivati se na svjetskoj sceni.

7. Koliko ti internet i internetska zajednica (društvene mreže, blogovi) znače u poslu?
-Inernetska zajednica mi je vrlo važna, trudim se puštati sve informacije na web, to mi je dosta pomoglo u promociji.

8. Da neka nova filoksera pohara sve istarske vinograde i sve ti propadne, što bi učinio, bi li kretao ispočetka?
-Sigurno bih, bez puno razmišljanja, sad kad već znam to što sam mukom naučio

9. Što kao vinar očekuješ od ulaska Hrvatske u Europsku uniju?
-Nadam se lakšem kretanju svojih proizvoda po Europi, boljoj politici prema vinarima i vinoradarima, mogućnosti daljnje sadnje... Sa druge strane bit će više "uvoznih" vina, ali to me ne zabrinjava toliko budući da radimo fine stvari, za koje uvijek postoji kupac...

10. Kad ne piješ svoja vina, koji su ti favoriti? Držiš li se istih imena ili voliš šarati i istraživati?
-Clai, Gracin, Coronica, Matošević od domaćih... Aleks Simčić, Kabaj od bliskih susjeda... Inače puno šaram i tražim zanimljiva vina, nemam predrasude prema drugim domaćim vinarima ili vanjskim vinarijama, volim degustirati svakakva vina...

Faca, nema što, čak se i kraljica Mira želi slikati s Trapanom...