gurwoman

nedjelja, 26.09.2010.

Orijentacija

Odavno vrebam priliku da napišem hvalospjeve, ode i idile o Orijentu, a sad imam i konkretan povod s okusom čokolade.Veselja li!

Orijent je, naime, aktivan na Fejsbuku i trudi se njegovati pravu, izravnu, dvosmjernu komunikaciju s fanovima, čak ih i povremeno nagraditi za njihovu vjernost i kreativnost. Za svaku pohvalu. Tu i tamo kad lansiraju novu slasticu, odluče pozvati virtualne prijatelje i štovatelje da joj plebiscitarno predlože ili izaberu ime. Tako su upravo izbacili dvije krasne nove torte na bazi čokolade, a glas naroda dodijelio im je imena Obama i Black velvet. I praunucima ću još pričati kako sam imala prste u izboru te sam za domišljatost nagrađena jednom Obamom. Cika i vriska nakon objave dobitnika bila je kao da sam, u najmanju ruku, dobila sedmicu na lotu i izgubila sedmicu na vagi u istom danu. Volim te, Orijente! A ti, Obamo, nisi mogla doći u bolja usta! Čak i da mi karijes doneseš, voljet ću ga i poštivati kao dio tebe.

A za one koji još možda ne znaju... Orijent je slastičarnica u Maksimirskoj 34. U ne baš primamljivom interijeru kriju se slastičarska remek-djela i delicije naprema kojima vještičja kuća u "Ivici i Marici" izgleda kao baraka 5B. Za mene zagrebačka slasta broj jedan bez ikakvog premca. Svaka čast Tortama i to, Peace of cakeu i sličnima, i njih rado imam, ali Orijent je tu od 1936. Ponavljam - 1936.! Žuži tada ni muža nije imala.

Sve je u rukama iste obitelji, današnje gazdarice kćeri su prvog slastičara i pokretača slatke manufakture. Recepture su obiteljske i provjerene, ali Orijent itekako osluškuje trendove i ide ukorak s vremenom. U proizvodnji nema margarina, umjetnih boja, konzervansa, a svi sastojci su prirodni, svježi i vrhunski. Otuda i malko viša cijena, koja je potpuno opravdana. Kolači su maštoviti, originalni i posebni (ali ima i klasika poput domaće baklave, Pavlove i slično). I nose isto takva imena.

Ovaj se zove Very berry:

Predmet mog najvećeg obožavanja Orijentov je sladoled, jedini koji priznajem u gradu. Za razliku od većine ostalih koji su industrijski bućkuriši proizvedeni po principu Cedevite. Orijent sladoled ima prave sastojke, jaja, mlijeko, prave komade voća, ne topi se dok kažeš šeks, kuglice nisu jednolične i homogenizirane nego guste, slojevite, sadržajne, kao da svaka ima svoj karakter. I što je najbolje, nemaju deset uobičajenih i dosadnih okusa, nego su složene kreacije s imenima poput Fred & Ginger (sa đumbirom), Pozdrav s juga (s medom i lavandom), La vie en rose i slično.

Orijent je poznat i po odličnim prigodnim tortama, za djecu rade čudesa, a s marcipanom su vještiji od Meštrovića. Od dječjih pa do X-rated motiva:

U izlogu je uvijek izložba, u skladu s godišnjim dobom:

A sad prestajem dok post potpuno nije prerastao u bestidan pamflet. Ako netko od čitatelja još nije jeo u Orijentu, a iz Zagreba je ili često u njemu, trk ispraviti kardinalnu pogrešku ili dabogda se sladio gumenim K plus kremšnitama do kraja života! Uskoro će sezona kestena, a Orijentov kesten-pire u konkurenciji iskače kao Trifon Ivanov u Boyzoneu...