Da, Tori je bila prije tjedan dana. I bila je divna i volim je.
Ljubljana, 130 i kusur kilometara, čak i imaju koji metar autoputa. Na brzaka kebab kod nekog masnog Srbina, mali oriđinal Zlatorog i pravac mala dvorana Tivolija. Tamo veliko razočaranje. Jedva 30% popunjeno, svi sjede, nitko nema ni čašicu piva (ali ni cigaretu, što je nevjerojatno i za to im svaka dala), a atmosfera je kao na predizbornom skupu Hrvatske stranke umirovljenika u Kaštel Kambelovcu. I još skužim da svaki drugi čovjek nije Slovenac. To me raspizdilo. Dođe im takva faca nakon napokon dobrog albuma, a oni valjda šparaju novce za veliku turneju Jasmina Stavrosa ili 4 asa.
Ali gnjev me prošao kad je gazdarica izašla na scenu. Malo se ipak popunilo, ljudi se razgalili i njihova ledena koprena je pala. Prvih par pjesama su bili neodlučni jel bi sjedili ili ne, ali to se brzo riješilo u korist stajanja. Tori je pičila koloplet pjesama iz svih faza karijere, s bendom, bez benda, i bacala u trans svojim glasom, prirodnošću i totalno neestradnom pojavom. Jest da je izgledala ko da joj je kostimografiju radila Matija Vuica, ali na bilo kome drugom to bi bilo nakaradno. Dobro, ponekad previše tuli i razvodni neke pjesme, pogotovo starije, ali koncert je bio doživljaj i srce mi je igralo. Evo malo podsjetnika i tu moji izljevi torifilije prestaju.

A sad o tuzi golemoj - već sam 8 dana bez svog prirodnog staništa, kuhinje! I bit ću još barem toliko. Naime, renoviramo je, od pločica pa do namještaja, sve. Čekali smo da Kvisko da pare i evo ga. A plac pun svega lijepoga i šarenoga. Čak sam se sad i naviknula dizati ranije pa bih mogla ujutro potegnuti do Dolca. Gledam Anu i Barbierija i gorke suze lijem. I jedem ko bauštelac na skeli.
faza 1:

faza 2:

faza 3:

Nastavak slijedi.
Sve će se to isplatiti kad kuhinjica uskrsne lijepa i nova. Majstora kvazikeramičara koji je već u godinama, popije po 4 piva dok radi i dalekovidan je danas sam napokon ispratila. Do ponedjeljka trebamo zidove išmirglati, pogletati, impregnirati i ofarbati. I počistiti stan, hram prašine. Avanturistički smo nastrojeni, a i ne da mi se više usklađivati majstore pa ćemo to sami. Sutra ću se prvi put u životu osobno susresti s gletanjem pa su svi savjeti dobrodošli.

Jučer sam gledala reprizu Mjenjačnice, onu legendarnu kad je Indira na baušteli i na kraju je bauštelska parodija na neki Colonijin megahit. Ovaj put mi je terminologija bila puno bliža, druženje s majstorom Jožom urodilo je plodom. Nisam pjesmicu uspjela naći na jubitou, ali sam naišla na još jedno Knjazovo nedjelo i prisjetila se koliko me to tad zabavljalo pa ne mogu odoljeti da ne priheftam na blog, iako nema veze s današnjom fabulom.