Jučer je bio taj dan. Noć vještica je lunapark naprema danu koji sam uspješno izbjegavala i sabotirala više od 3 i pol godine. No, dogodio se. Upoznavanje roditelja. Ova sličica neka ilustrira moje zamišljanje nasrtaja oca i majke mi na jadne nespremne pretke moje svinjske polovice.
Dogodilo se na njihovom terenu. Mislila sam da će biti problema zbog toga, ali Filip je istaknuo dobar argument protiv korištenja našeg neutralnog terena - nepotrebno kuhanje i spremanje i pranje suđa.
Imala sam tremu veću nego da moram ići držati govor pred Glavnom skupštinom UN-a, uz izravan prijenos na CNN-u.
Ali nije uopće bilo jako loše. Ma, bilo je OK, kak je moglo biti. Sve je prštalo od kurtoazije, a aždaja se tek pred kraj raskokodakala i razgraktala. Nitko se nije nalio, iako ja najradije bih. Nama je bilo dosadno, ali ionako se tu nije radilo o nama nego o njihovom odmjeravanju snaga. Povratne informacije još nemam, valjda se dojmovi još kuhaju.
A druga važna vijest je da smo Filip i ja od danas službeno u zakonski priznatoj izvanbračnoj zajednici! Primam čestitke i darove. Bili kod javnog bilježnika dat tu debilnu izjavu da smo eto u izvanbračnoj zajednici kako bih ja preko njega sredila zdravstveno. Nije baš bilo glamurozno, pokupila Filipa na poslu, odjurili u zgradurinu u Nehajskoj, on zmazan oko ustiju od jogurta i netom smazanog sendviča, obavili to u 5 min, pljunuli 93 kune i svatko se vratio na svoju stranu.
Od pravog kuhanja đakonija i dalje niš
Ili podgrijem nešto ili namažem na kruh ili skuham nešto najbazičnije moguće.