| < | siječanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
|
Ovaj post sam objavila 11.11. 2006 Danas moj mali cukica slavi 9. rodenđan. Ko bi rekao da je skoro već 9 godina prošlo od kako sam došla u Ameriku i od onog januarskog dana kad je Mike u moje krilo spustio malog, uplašenog, čupavog cuku. Bila je to ljubav na prvi pogled! Bio je tako mali da je dosta dugo spavao ispod mog kreveta (dok se jednog dana nije zaglavio, pa se premjestio do kreveta). A ja sam ga svugdje nosala kao malu bebu – on bi naslonio prednje šapice i glavu na moje rame, a ja bi ga zgrabila odozdo, baš kao što se male bebe nose. Prijtelji su me zazali da ću imati veliki problem kad Monty naraste i bude težak nekih 25-30 kila, a ne htjedne da sam hoda. No, mene nije bilo briga. (Prestala sam ga nositi kad je dogurao do nekih 7-8, a ni on tad više nije bio raspoložen za nošenje) Moj mali bebac nije više mali, nije ni bebac, ali ga još uvijek zovem bebonjom, bebolinom i bebcem. I još mnoštvom drugim imena… Sutra ga vodimo u Petsmart, veliku prodavnicu za kućne ljubimce, da mu kupimo poklon. On je jedan od onih čudih cuka koji ne voli igračke, ali pokušaćemo da mu pronađemo nešto što mu se sviđa. Eno ga sad spava, zamotan k’o mala pituljica na svom krevetiću, i ne zna da ga sutra čeka big day out Cesto sam ovdje na blogu pisala o Montyju. On je bio moja bebica dok prava bebica nije dosla. On mi je pruzio toliko nezaboravnih trenutaka - Kao onda kad sam se probudila, nisam mogla da se pomaknem i mislila sam da sam paralizovana, ali kad sam otvorila oci skontala sam da to Monty spava na meni i da se zato ne mogu mrdnuti. Ili kao onda kad ga je ugrizao pauk pa me dosao buditi natecenog i smezuranog lica. Ili kad kad je poprskao tvor pa samo ga tri dana non-stop kupali. Ili kad bi me svakog dana veseo docekao na vratima. Ili kad bi dosao da ga mazim jer mu se mazilo. Tako jos puno toga ima.... jer Monty je najbolji pas na svijetu! Juce ujutro smo saznali da Monty ima rak linfnih zlijezda. Pomirila sam se s tim da nam nije ostalo jos puno vremena s njim. Znam da je imao fantastican zivot, da smo mu pruzili sve sto smo mogli (a i on je nama pruzio tako puno toga). Znam da je bio sretan s nama, bio je voljen, pazen i mazen. I znala sam da sa 11 godina nisam mogla ocekivati jos puno, ali ipak me jako pogodila vijest. Tuzna sam i evo opet mi suze idu dok ovo pisem. Tesko mi je misliti da uskoro nece biti s nama. Veoma sam tuzna.... Nadala sam se da su u proljece gledati njega i Edu kako se ganjaju po dvoristu. Zao mi je sto ga Edo nece znati... Ucinicemo sve sto mozemo da mu ovi zadnji mjeseci budu sto bolji.      |
 Pravila sam backup svega sto imam na MacBook-u i slucajno naisla na nekoliko slika na kojima nije Edo ili jedno od nas sa Edom  Za nekoliko mjeseci ce se snijeg otopiti, doci ce nam proljece i novi behari, nove setnjice sa malim djecakom koji ce do tada i prohodati, nove slike, novi dozivljaji i uspomene. Jedva cekam da ga vidim kako trckara po dvoristu, kako bere cvijece... jos samo nekoliko mjeseci (ako se do tad ne smrznemo  ).Za sve moje citatelje koji ne znaju sta je to behar, evo sta kaze Wikipedia: Behar je naziv za cvijeće drveća iz roda Prunus i nekih drugih biljaka koje posjeduju slično cvijeće za kratko vrijeme tokom proljeća. Behar može biti bijele ili roza boje u zavisnosti od vrste drveta. Uloga behara je da proizvede polen i privuče pčele da se izvši polenizacija potrebna za reprodukciju i proizvodnju voća. Drveće behara u proljeće i karakteristično je još po tome što prilikom vjetra latice behara se lako otkidaju i padaju na tlo i tako okružuju tlo oko drveta. Po ovoj karakteristici se razlikuju drveća koja beharaju od drugog drveća. Na engleskom bi se to zvalo blossom  |
|
Ovo je nesto poput FB statusa, ali malo, malcice duze Jaca je danas mislila napisati novi post, ali je imala jako puno posla pa nije stigla. I sad je tuzna jer vec dvije sedmice petkom pise novi post. A ima i sta za napisati... Uglavom je htjela sa svima podijeliti kako Edino spavanje ide super, zaspi bez placa, budi se ujutro oko 5, pola 6 i nema vise nocnog hranjenja. I sve je to Jaca nekom svojom metodom rijesila  Ne kaze se dzaba "mama zna najbolje"  |
|
Znate onu djeciju pjesmicu: Zima zima, e pa sta je Ako je zima nije lav Ne boji se ko je zdrav (ili tako nekao) E, pa moram vam reci da je ova zima kod nas i za pingvine prehladna. Trenutno je -14C. Juce sam, po dolasku kuci s posla, izvela Montyja u setnju, bili smo vani mozda nekih 10-15 minuta i kad sam se vratila kuci imala sam osjecaj da su mi se oci zaledile. Onda se taj moj osjecaj potvrdio kad je pocelo nesto vodenasto da mi se skuplja u ocima. Nisu to bile suze, to se se moje lijepe okice pocele topiti.  Sva sreca pa nigdje ne moramo ici pjeske, auto je odmah ispred vrata, a dragi svako jutro upali moj autic da meni i Edi bude fino toplo. Edo jos ima i svoju dekicu u koju ga zasuskam pa onda nema zime za nas dvoje. Jedino se dragi smrzava, pogotovo kad padne puno snijega pa ga treba cistiti.Ali proci ce i ovo brzo i jos malo pa ce proljece i ljeto i svi ce se zaliti kako je vruce, vruce, vruce… Kako vi podnosite zimu? |
|
Juce smo Edu vodili na jednogodisnji pregled kod pediatra. Oh, boy, bio nam je to najgori pregled do sada. Kako Edo vise nije mali, on vec zna sta hoce, sta voli, sta ne voli. On ne voli da lezi dok medicinske setre pokusavaju da izmjere koliko je dugacak/visok (a mi ga pri tome zajedno s njima moramo drzati), ne voli da mu se mjeri obim glave, ne voli da ga doktor pipa stetoskopom, jos manje voli da mu doktor viri u usi i usta. A najmanje od svega voli kad mora dobiti vakcine. A juce je dobio boc u lijevu podlakticu za TB test, boc u lijevu nogu protiv upale pluca i boc u desnu nogu protiv vodenih ospica (mislim da se tako kod nas zovu chicken pox). Onda samo ga poslije sat vremena pregleda, pipkanja i bockanja morali voditi na donji sprat u laboratorij gdje su mu trebali vaditi krv da provjere nivo olova (lead test). A to je bio dozivljaj za neponoviti se. Kako je on debeljuskasta beba vene mu su uopste ne vide. Ja sam ga 10ak minuta drzala u krilu dok su dvije setre pipkale sad po lijevoj, sad po desnoj ruci pokusavajuci da pronadu gdje se nalazi vena i da skontaju koju je lakse ubosti. On je cijelo vrijeme plakao, suze krokodilske, mlatio nogama (cak mu je i cipela spala), jednu je medicinsku sestru glavom udario u ruku… Jedna od njih ga ga je ubola u desnu ruku i bezuspjesno pokusavala da pogodi venu; vjerovatno je ona i bocnula na pravo mjesto, ali nije bocnula dovoljno duboko jer nije htjela da napravi totalnu havariju tako da iz vene krv uopste nije krenula. Pa su odlucile da mu uzmu krv iz prstica sto i ne bi bilo tako lose da nisu morale nakapati podosta krvi. Uzas, uzas, uzas… A napolju snjezna mecava, nista se ne vidi, snijeg pada, snijeg leti, snijeg se klize pod tockovima i ja sam po dolasku kuci zaglavila u gromadi snijega pored prilaza nasoj kuci jer nisam mogla da vidim gdje je cesta, gdje je prolaz…. Kazem vam uzas na uzasima. Ali proslo je. Edo sad vise nije beba, od kad je navrsio prvi rodendan postao je toddler (ne znam da li je kod nas vec izmisljena rijec za to). Visok je 78.74 cm (31 inches), a tezak 12.32 kg (27 lbs 2.5 oz). Doktor kaze da ima jako srce, da je se fino razvija i da je sve u redu. Pricali smo o puno toga jer sa prvom godinom se puno toga mijenja. Prelazimo na mlijeko, prestajemo piti iz bocice i prelazimo na sippy cup. Nema vise budenja po noci (Edo jos od prvog dana spava mnogo, mnogo manje od prosjeka), pogotovo nema hranjenja da bi opet zaspao kad se probudi po noci (sto pokusavamo da uvedemo zadnja 4 mjeseca), nema spavanja uz bocicu (jer nema ni bocice), nema vise baby hrane iz teglica (ne, ja nisam jedna od onih mama koja ima vremena da sama pravi baby hranu). No, ipak imamo jednu stvar o kojoj se ne moramo brinuti, a to je odvikavanje od cucle. Edo jos od treceg mjeseca ne korsiti cuclu i moram reci da mi je, vjerovatno zbog toga sto je on tako mali bacio, veoma cudno kad vidim dijete od 2-3 godine koje vec samo hoda, trci i prica da jos uvijek imam cuclu u usitima. Ali svako ima svojih problema… nas je spavanje i ja zavidim onim mamama cije bebe spavaju po nekoliko sati dnevno (Edo rijetkao spava po danu, ako zaspi to je na 30-45 minuta) i koje vec sa 4-5 mjeseci (ili ranije) prespavaju cijelu noc. Nisam sugurna kakav ce biti prelazak sa formula na mlijeko. Ne znam da li ce mu se svidjeti, da li ce negodovati. Nadam se da nece jer do sad je veoma malo hrane koju je odbio. Nisam sigurna kako cemo se rijesiti bocice, pogotovo pred spavanje. Sippy cup vec sad malo koristi, ali mu nije omiljeni. Prezivjet cemo i to nekako. Spavanje ce biti najgore, ali se mora desiti. Kod doktora su nam rekli da ce se nauciti za 2-3 sedmice. Nisam sigurna… rekli su da ga pustimo da place 15-20 minuta, da onda odemu u njegovu sobu, da ga mazimo po ledima minute-dvije, ali da ga niposto ne vadimo iz krevetica. Da ne pricamo sa njim, da ga stavimo da legne i izademo iz sobe. I tako sve dok ne zaspi. Vec vidim da cemo imati dosta nenaspavanih nociju i samo se nadam d ace 2-3 sedmice biti dovoljno. Kakva su bila vasa iskustva u vezi spavanja, hranjenja, prestanka koristenja bocice? Imate li kakav savjet za mene? UPDATE: 1. Prijelaz na mlijeko je prosao bez problema. Cak imam osjecaj da mu se mlijeko svida vise od formule. Ipak moj mali todleric rijetko koju hranu odbija :) 2. Izbacili smo bocice - jutros bas i nije bio odusevljen, ali je veceras vec bilo bolje. Oba puta je sve popio, ali ipak ce mu trebati 2-3 dana da se navikne na sippy cup. 3. Ukinuli smo mlijeko pred spavanje kao uspavljujuci metod. Veceras je popio mlijeko u pola 7 kao snack. Oko 7:15 smo se presvukli u pidzamu i citali knjigu. Onda je Edo plakao 50 minuta dok nije zaspao :( nece biti lako.... Sanja, hvala velika na knjizi, citam je sutra pa cu javiti kako napredujemo. |