| < | siječanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
|
Juce smo Edu vodili na jednogodisnji pregled kod pediatra. Oh, boy, bio nam je to najgori pregled do sada. Kako Edo vise nije mali, on vec zna sta hoce, sta voli, sta ne voli. On ne voli da lezi dok medicinske setre pokusavaju da izmjere koliko je dugacak/visok (a mi ga pri tome zajedno s njima moramo drzati), ne voli da mu se mjeri obim glave, ne voli da ga doktor pipa stetoskopom, jos manje voli da mu doktor viri u usi i usta. A najmanje od svega voli kad mora dobiti vakcine. A juce je dobio boc u lijevu podlakticu za TB test, boc u lijevu nogu protiv upale pluca i boc u desnu nogu protiv vodenih ospica (mislim da se tako kod nas zovu chicken pox). Onda samo ga poslije sat vremena pregleda, pipkanja i bockanja morali voditi na donji sprat u laboratorij gdje su mu trebali vaditi krv da provjere nivo olova (lead test). A to je bio dozivljaj za neponoviti se. Kako je on debeljuskasta beba vene mu su uopste ne vide. Ja sam ga 10ak minuta drzala u krilu dok su dvije setre pipkale sad po lijevoj, sad po desnoj ruci pokusavajuci da pronadu gdje se nalazi vena i da skontaju koju je lakse ubosti. On je cijelo vrijeme plakao, suze krokodilske, mlatio nogama (cak mu je i cipela spala), jednu je medicinsku sestru glavom udario u ruku… Jedna od njih ga ga je ubola u desnu ruku i bezuspjesno pokusavala da pogodi venu; vjerovatno je ona i bocnula na pravo mjesto, ali nije bocnula dovoljno duboko jer nije htjela da napravi totalnu havariju tako da iz vene krv uopste nije krenula. Pa su odlucile da mu uzmu krv iz prstica sto i ne bi bilo tako lose da nisu morale nakapati podosta krvi. Uzas, uzas, uzas… A napolju snjezna mecava, nista se ne vidi, snijeg pada, snijeg leti, snijeg se klize pod tockovima i ja sam po dolasku kuci zaglavila u gromadi snijega pored prilaza nasoj kuci jer nisam mogla da vidim gdje je cesta, gdje je prolaz…. Kazem vam uzas na uzasima. Ali proslo je. Edo sad vise nije beba, od kad je navrsio prvi rodendan postao je toddler (ne znam da li je kod nas vec izmisljena rijec za to). Visok je 78.74 cm (31 inches), a tezak 12.32 kg (27 lbs 2.5 oz). Doktor kaze da ima jako srce, da je se fino razvija i da je sve u redu. Pricali smo o puno toga jer sa prvom godinom se puno toga mijenja. Prelazimo na mlijeko, prestajemo piti iz bocice i prelazimo na sippy cup. Nema vise budenja po noci (Edo jos od prvog dana spava mnogo, mnogo manje od prosjeka), pogotovo nema hranjenja da bi opet zaspao kad se probudi po noci (sto pokusavamo da uvedemo zadnja 4 mjeseca), nema spavanja uz bocicu (jer nema ni bocice), nema vise baby hrane iz teglica (ne, ja nisam jedna od onih mama koja ima vremena da sama pravi baby hranu). No, ipak imamo jednu stvar o kojoj se ne moramo brinuti, a to je odvikavanje od cucle. Edo jos od treceg mjeseca ne korsiti cuclu i moram reci da mi je, vjerovatno zbog toga sto je on tako mali bacio, veoma cudno kad vidim dijete od 2-3 godine koje vec samo hoda, trci i prica da jos uvijek imam cuclu u usitima. Ali svako ima svojih problema… nas je spavanje i ja zavidim onim mamama cije bebe spavaju po nekoliko sati dnevno (Edo rijetkao spava po danu, ako zaspi to je na 30-45 minuta) i koje vec sa 4-5 mjeseci (ili ranije) prespavaju cijelu noc. Nisam sugurna kakav ce biti prelazak sa formula na mlijeko. Ne znam da li ce mu se svidjeti, da li ce negodovati. Nadam se da nece jer do sad je veoma malo hrane koju je odbio. Nisam sigurna kako cemo se rijesiti bocice, pogotovo pred spavanje. Sippy cup vec sad malo koristi, ali mu nije omiljeni. Prezivjet cemo i to nekako. Spavanje ce biti najgore, ali se mora desiti. Kod doktora su nam rekli da ce se nauciti za 2-3 sedmice. Nisam sigurna… rekli su da ga pustimo da place 15-20 minuta, da onda odemu u njegovu sobu, da ga mazimo po ledima minute-dvije, ali da ga niposto ne vadimo iz krevetica. Da ne pricamo sa njim, da ga stavimo da legne i izademo iz sobe. I tako sve dok ne zaspi. Vec vidim da cemo imati dosta nenaspavanih nociju i samo se nadam d ace 2-3 sedmice biti dovoljno. Kakva su bila vasa iskustva u vezi spavanja, hranjenja, prestanka koristenja bocice? Imate li kakav savjet za mene? UPDATE: 1. Prijelaz na mlijeko je prosao bez problema. Cak imam osjecaj da mu se mlijeko svida vise od formule. Ipak moj mali todleric rijetko koju hranu odbija :) 2. Izbacili smo bocice - jutros bas i nije bio odusevljen, ali je veceras vec bilo bolje. Oba puta je sve popio, ali ipak ce mu trebati 2-3 dana da se navikne na sippy cup. 3. Ukinuli smo mlijeko pred spavanje kao uspavljujuci metod. Veceras je popio mlijeko u pola 7 kao snack. Oko 7:15 smo se presvukli u pidzamu i citali knjigu. Onda je Edo plakao 50 minuta dok nije zaspao :( nece biti lako.... Sanja, hvala velika na knjizi, citam je sutra pa cu javiti kako napredujemo. |