Gradska pahuljica

Jasan pogled

Cijelu subotu provela sam s frendicom raspredajući moguće taktike... kako se ponašati, zvati - ne zvati, što reći... Svako malo smo se vraćale na zaključak... što god ja u ovom trenutku napravila, kako god se ponašala, on pobjeđuje. Ne želi me čuti. Ako ga ne zovem, dobiva što želi. Ako ga zovem, opet pobjeđuje jer ne samo da me ne čuje, nego i zna da ga tražim. A ja ga želim čuti. I ne mogu. Dakle, gubim.
Naše misli prekinuo je komentar njenog brata. Upitao me vrlo jednostavnim neosuđujućim suosjećajnim tonom: Zar je bitno tko pobjeđuje? Zar je ovo igra ili rat?
I ima pravo. To nije veza. Ljubav nije igra. Zašto smatramo gubitkom iskrenost? Reći volim te. Oprosti. Želim te. Zar je boriti se za ljubav ponižavajuće? Ili je hrabro?

Asocirat ću se natrag na Sex i grad, u 4. sezoni kada Carrie priznaje Aidanu da ga još voli i želi biti s njime. Riskira? Da. Ali s pretpostavkom da ta druga osoba ima osjećaja prema tebi, zar se onda uistinu treba bojati da ćemo se poniziti? Svi želimo da muškarci ponize sebe, da dođu s cvijećem i medvjedićem pred naš ulaz. Da kleknu. Priznaju da su pogriješili. Da trče za nama. A opet. Govorimo kako smo emancipirane. Ne želimo živjeti u srednjem vijeku gdje muškarac vodi glavnu riječ.

E pa ja to isto ne želim. Djevojke, ovaj tjedan mi je razbistrio sve. Ne znam je li to samoća, druženje s frendicama, tonik za detoksikaciju, dijeta ili činjenica da sam očistila 4. godinu... ali sve mi je jasno. Znam što želim. Što i gdje želim raditi kad diplomiram. Što moram učiniti po tom pitanju. Želim ići na postdiplomski van jer mi to treba, samo meni. Želim raditi na sebi. Želim naučiti španjolski savršeno, pa makar to zahtijevalo boravak od mjesec dana u Španjolskoj. Želim ponovno smršaviti, ići na frizuru kod svog Davora, otići u solarij, potrošiti svu ušteđevinu u Grazu na rasprodajama, i organizirati davršen rođendanski party... moj zadnji studentski party... Događaj za pamćenje. Želim okupiti sve prijatelje i oprostiti se od ovog dijela svog života. Želim napisati savršeni diplomski rad, dobiti dekanovu nagradu i javiti se za stipendiju za magisterij u Nizozemskoj. Sve mi je bistro. Sve što želim. I kako to ostvariti. I namjeravam ih ostvariti. Na bilo koji mogući način.

Ali, želim i njega natrag. Jedino ja znam sve što se događalo u ove 3 i pol godine veze. I to nije navika. I nije poniženje. Znam što želim, i želim to dobiti. Biti ću strpljiva. Ali biti će po mome. Mora. Odlučila sam. Prvi korak je napravljen.
Čuli smo se u nedjelju. Dogovorili se naći ovaj tjedan. Moji pozivi više nisu blokirani. Iako mi se još ne javlja za točan dogovor. Ali hoće. Znam to. Osjećam. A onda... onda ću kreirati sve onako kako ja želim.

05.06.2007., 23:43 || Komentari (8) || Isprintaj || ^ || #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.