Gradska pahuljica

You will when you believe....

Imate pravo cure, potrebno je samo odlučiti biti sretan i onda nekako sve krene svojim tokom. Sjećam se davnih srednjoškolskih dana kada sam čitala Alkemičara i mislila si... da, sigurno... Kad nešto uistinu želiš, cijeli svijet se uroti da to i dobiješ... (slobodan prijevod :-) nemojte me napasti ako je krivo)

Većinu svog života moram priznati nisam bila najsretnija... Iako sam imala sve što sam poželjela, ništa me nije zadovoljavalo... Stalno sam nešto čekala... Kad budem išla u školu, moći ću ovo; kad nađem dečka, moći ću ono; kad dođem na fax, moći ću...; kad diplomiram... Stalno neki kada... Kaže mi mama da sam se oduvijek imala neki tužan pogled u očima... Uvijek sam bila ozbiljnija od svih, uvijek sam planirala unaprijed... Zaboga, pa ja sam u vrtiću znala da ću ići na faks! I računala 8 godina OŠ + 4 godine SŠ + 4 godine faks = PUNO :-)

Ali promijenila sam se. Odlučila sam se promijeniti. Želim se promijeniti. Biti sretna SADA. Uživati SADA. Ne čekati sutra. SADA.
Odlučila sam raditi na sebi.
Prvo, fizički. Aerobic, pilates, ples... sve po malo...
Drugo, intelektualno. Upisala sam ponovno španjolski nakon 2 godine pauze. Obožavam taj jezik, i ograničavam se nekim - "nemam vremena", "puno je to novaca" i sličnim glupostima.
Treće, psihički. Frendica me nije dva dana nazvala? Nazovem ja nju. Dečko nema vremena? Odem do njega da mu odnesem sendvič u pauzi. Želim nešto? Kupim si sama... čekanje da netko zapamti da ja želim baš to i kupi mi za rođendan manje su nego dobitak na lutriji.

I sada nekako sve izgleda jednostavnije...
A što je najbolje, ovako sretna i "jednostavna" privlačim dobru energiju, dobre ljude, sve pozitivnije...

I znate što, još uvijek ne znam što ću raditi kad diplomiram. Ali ima toliko mogućnosti... A svaka predstavlja novi izazov! A ako pogriješim? Moja obitelj, moji prijatelji i moj dragi će me uhvatiti u padu i pomoći mi ponovno ustati na noge...

Istina je da putovanja šire vidike. Upoznala sam ljude koji su sretni, koji uživaju u životu. I nadam se da ću uspijeti taj životni optimizam uvesti i u Hrvatsku. Svakako ću pokušati. Jer život treba živjeti...

Nadam se da ćete mi i vi podsjetiti na ove optimistične trenutke ako padnem opet u iskušenje pesimizma... zapravo, sigurna sam u to :-)) Pozdrav svima


19.02.2007., 23:48 || Komentari (7) || Isprintaj || ^ || #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.