Gradska pahuljica

Vjetar

I sutra je novi radni dan... I ova iluzija u kojoj živimo će se još jednom istopiti, i morat ćemo se vratiti u stvarnost. Gdje nemamo vremena jedno za drugo, gdje nas pogađaju stvari koje nemaju veze s nama osobno, gdje smo izloženi oluji problema koji nam bride po licu kao hladan vjetar. Vjetar koji nas uporno tjera na suprotne strane i oduzima nam snagu. Hladnoća će nas ponovno obuzeti, i samo pomisao na nas dvoje sretnih, zagrljenih moći će nas nastaviti grijati. No koliko će taj plamen trajati i oduprijeti se vjetru? I njega treba njegovati, vraćati mu snagu kako bi je on nama vratio. Sve se vrti u krug... Trenutno smo u sredini, i nadam se da se nećemo naći na suprotnim krajevima, hladni i udaljeni jedan od drugoga. Nadam se da će ovaj rasplamsali plamen biti dovoljno snažan da nas zadrži zajedno, unatoč vjetru, unatoč hladnoći...

A sada, ne mogu da se ne pitam... Prestaje li ovaj vjetar ikada? Prestaje li ta borba? Dolazi li ikada do potpunog smirenja? Ili će cijeli naš život biti kontinuirana borba? A ako hoće, hoće li naša ljubav biti dovoljno jaka da održi plamen koji će nas ugrijati?

Pretpostavljam da se možemo jedino nadati. I vjerovati...

26.12.2006., 23:32 || Komentari (1) || Isprintaj || ^ || #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.