gospon profesor
ponedjeljak, 17.05.2010.
Legitimna patnja
Općevažeća predodžba kako psihološki razvoj naposljetku vodi u stanje u kojem prestaju patnje jest, dakako, pogrešna. Konflikti i patnje dio su života i ne smiju se promatrati kao „bolest“; oni su prirodni atributi svakog ljudskog postojanja, takoreći antipod sreće. Jedino ondje gdje im čovjek želi umaći zbog vlastite slabosti, kukavištva i nerazboritosti, nastaju bolesti i kompleksi. Stoga valja strogo razlikovati potiskivanje i obuzdavanje. „Obuzdavanje odgovara moralnoj odluci, dok je potiskivanje poprilično nemoralna sklonost oslobađanju od neugodnih pojava. Obuzdavanje može izazvati nevolje, patnje i konflikte, ali ne prouzročuje neurozu. Neuroza je uvijek kompenzacija za legitimnu patnju…“ Ona je u svojoj biti „neistinska“ patnja koja se ćuti kao besmislena i protuživotna pojava, za razliku od „stvarne“ patnje, koja uvijek sa sobom donosi i slutnju kasnijeg ispunjenja smisla i duševnog obogaćenja. Tako shvaćeno osvještavanje može se shvatiti i kao prevođenje neke nestvarne patnje u onu stvarnu.
J. Jacobi, Psihologija C.G. Junga – uvod u djelo
