gospon profesor
nedjelja, 14.02.2010.
Budućnost religije
Čitam ovih dana knjigu Kraj čarolije – religija kao prirodna pojava (Jesenski i Turk, 2009., prijevod M. Miladinov)) Daniela Denneta, američkog filozofa, jednog od „najcjenjenijih i najslavnijih živućih filozofa“ (a ja mislio da je to Žižek...) koji je 2007. dobio i nagradu Richard Dawkins (sic!) međunarodnog ateističkog društva.
Tek sam je počeo čitati, ali iz nekih dokumentaraca što sam ih svojedobno pogledao, a u kojima je zborio i gospodin Dennet, znam da se radi o njegovom pokušaju da „prekine čaroliju“ i rastrančira religiju ne bi li dokazao da se radi o, u osnovi, prirodnoj, a ne natprirodnoj pojavi. Jedna od njegovih glavnih teza je da ljudi zapravo ne vjeruju u „Boga“ nego vjeruju u – vjerovanje (iz evolucijski opravdanih razloga).
Za sada bih ovdje htio navesti pet Dennetovih hipoteza o budućnosti religije; zanima me koja se vama čini najvjerojatnijom i zašto. Evo ih:
1. Prosvjetiteljstvo je davna prošlost; postupna „sekularizacija“ modernih društava, koju se očekuje već dva stoljeća, isparava pred našim očima. Vremena se mijenjaju i religija postaje važnija nego ikad. Po ovom scenariju, religija će uskoro preuzeti praktički dominantnu društvenu i moralnu ulogu kakvu je imala prije uspona moderne znanosti u 17. stoljeću. Kako se ljudi oporavljaju od slijepe opčinjenosti tehnologijom i materijalnim pogodnostima, duhovni identitet postaje čovjekova cijenjena značajka, a stanovništvo kao nikad ranije oštro podijeljeno između kršćanstva, islama, judaizma i nekolicine drugih velikih višenacionalnih religijskih organizacija. Na koncu – možda tek za tisuću godina, a možda će sve ubrzati neka katastrofa – jedna velika vjera preplavit će planet.
2. Religija je na samrti; današnje provale žara i fanatičnosti su kratak i neugodan prijelaz u doista moderno društvo, u kojem će religija imati u najboljem slučaju tek ceremonijalnu ulogu. Po tom scenariju, iako bi moglo doći do lokalnih i privremenih oživljavanja, a možda i do neke provale nasilja, velike religije svijeta uskoro će naprosto izumrijeti, baš kao i stotine manjih religija koje nestaju brže nego što ih antropolozi uspijevaju zabilježiti.
3. Religije će se preobraziti u institucije kakve nikad prije nisu viđene na našem planetu: u načelu, bit će udruženja bez vjeroispovijesti, koja će prodavati samopomoć i poticati moralni timski rad, koristeći obrede i tradiciju kako bi učvrstila odnose i izgradila „dugoročnu odanost obožavatelja“. Prema ovom scenariju, pripadnik neke religije bit će sve više poput navijača Boston Red Soxa ili Dallas Cowboysa (…ili Hajduka i Dinama, gp). Različite boje, različite pjesme i slogani, različiti simboli, i energično natjecanje – biste li dopustili da vam se kći uda za navijača Yankeesa? – ali osim nekolicine zagriženih, svi će uviđati važnost miroljubive koegzistencije u Globalnoj ligi religija. Religijska umjetnost i glazba bit će u procvatu, a prijateljsko suparništvo dovest će do određenog stupnja specijalizacije, gdje će se jedna religija dičiti svojim prvenstvom u zaštiti okoliša, osiguravajući pitku vodu za milijarde u svijetu, dok će se druga jednako proslaviti sustavnom obranom društvene pravde i ekonomske jednakosti.
4. Religija će izgubiti na ugledu i vidljivosti, otprilike kao pušenje; bit će tolerirana jer ima ljudi koj ikažu da n emogu živjeti bez nje, ali je se neće poticati te većina društava neće odobravati da se mala djeca, podložna utjecajima, poučavaju religiji, dok će neka društva to čak zakonom zabraniti. Po tom scenariju, političari koji još uvijek prakticiraju moći će biti izabrani pokažu li se dostojnima u drugim pitanjima, ali će rijetko koji isticati svoju religijsku pripadnost – ili potpadnost, kako će je ustrajno zvati oni kojima nije stalo do političke korektnosti. Smatrat će se jednako nepristojnim ukazivati na nečiju religijsku pripadnost kao i komentirati u javnosti seksualni život neke osobe ili njezin razvod braka.
5. Nastupit će Sudnji dan. Blaženi će biti tijelom uzneseni u nebo, ostali će trpjeti muke prokletih, a Antikrist će biti poražen. Kako su biblijska proročanstva pokazala, ponovno rođenje Izraela 1948. i aktualni sukob oko Palestine jasni su znakovi Apokalipse, kada će drugi Kristov dolazak pomesti sve druge hipoteze u zaborav.
Dakle, što biste rekli, kakav će biti svijet za pedeset, stotinu ili pet stotina godina, kad je religija u pitanju?
