Zrno gorušicino
27.09.2006., srijeda
|
E, ljudi moji, ne znam više što da kažem... Danas sam se ponovno susrela s nečim što nikome ne bih poželjela... Nakon što sam došla kući iz škole, izula se i spustila torbu, muž mi se srušio u epileptičnom napadu... Pao je u škaf s vodom, trzao se i grčio, a pjena mu izlazila na usta... Dok je sin dobio hitnu uspjela sam ga okrenuti na pola na bok, izvuči mu jezik i šakom držati bradu da ne okrene glavu, a tip na hitnoj mi kaže- nakon što mi je sve rekao da napravim što već jesam, da sam previše prisebna !!!!! Da ne povjeruješ... Došla je ekipa, sprašila mu injekciju i otišla... Tek nakon toga počele mi se tresti noge.... Toliko o prisebnosti... Hvala dragom Bogu što sam došla na vrijeme kući i što mi je dao prisebnosti da izdržim i ovu kušnju... Voljela bih da mi je i koji dan standardno dosadan... **** MOLITVA Dok Zemlja jos se krece I postoji njezin sjaj Ono sto netko nema, Ti mu to, Gospode, daj! Mudromu podaj glavu, plasljivom konja - da krene, Sretniku daruj novca... I - ne zaboravi mene! Dok Zemlja jos se vrti - Gospode, Tvoja je vlast Onome tko vlasti tezi, nek mu bude u slast; Tko drugome ne krati novca, nek predahnu oci mu snene, Kainu kajanje daruj... I - ne zaboravi mene! Vjerujem u Tvoju mudrost i Svemoci poznajem sjaj, Kao sto ubijen vojnik u vjecni vjeruje raj; Kao sto vjeruje uho u tihog Tvog govora sum, Ko covjek sto vjeruje srcem, a djela mu ne shvaca um. Gospode, moj Boze, zelenooki moj, Dok Zemlja jos se vrti i sve to cudno je njoj; I dok jos vremena ima i vatre da je pokrene Svakomu ponesto daruj... I - ne zaboravi mene! Francois Villona |
24.09.2006., nedjelja
|
Bogu hvala posljednja dva dana su bolja. Izgubljenost se javlja samo u poslijepodnevnim i večernjim satima. No, puno je podnošljivije. Hvala vam svima na podršci i još više na molitvama. U školi po starom. Slijedeći tjedan su sjednice i već me boli stražnjica od pomisli koliko ću morati sjediti. No, i to će proći... Bila sam i u župnoj crkvi na sastanku- dobila župni vjeronauk za prvopričesnike, te povremeno kreativnu skupinu. Sada ostaje samo prionuti na posao, no lakše je kad mogu misliti na ono što radim, a ne da sam mislima kući a tijelom na poslu... **** Ako te Bog stavio u nesto on će te i provesti kroz to. U sretnim trenucima slavi Boga. U teškim trenucima trazi Boga. U tihim trenucima obozavaj Boga. U bolnim trenucima uzdaj se u Boga. U svakom trenutku zahvaljuj Bogu. |
19.09.2006., utorak
|
Dragi moji, još uvijek trebam vašu podršku. Krajem tjedna činilo se da je sve OK, da nadolazi,da zna što radi i koji je danas dan. Čak sam, iako sam se premišljala, ipak otišla u izolaciju na duhovne vježbe, a njemu organizirala nadzor. Priznajem da se nisam potpuno mogla opustiti, no nastojala sam napuniti baterije bar malo. Danas vidim da je moja odluka bila dobra, jer se opet sve ponavlja. Sutra, ako ne bude bolje idemo kod liječnika- pa što Bog da. Ponovno je ista priča- zamijenjeni dani, ljudi koji nisu kod nas bili tjednima- vidi ih i priča s njima, događaji koji se nisu dogodili... Čak i iz sna budi se uvjeravajući me da ono što je sanjao je istina... nemojte se ljutiti što me nema na vašim blogovima... Uhvatim tu i tamo vremena samo da se "napijem" na izvorima vaše podrške... Dat će Bog bolje.... **** Molitva ZA ODVAŽNOST Gospodine, ne molim te za viđenja i čuda, molim tek snagu za život svednevni. Pouči me umijeću malenih koraka. Misli mi razbistri, učini me snalažljivim, nauči me ugrabiti pravi trenutak. Daj da vidim kako je sve u životu važno. Jakosti mi daj za red i pravu mjeru, da ne klizim kroz život poput rasipnika, već vrijeme svoje da mudro raspoređujem, pa ipak da umijem prepoznati trenutke bogate sjajem, ljepotom i milinom i odvojiti časak za užitak srca i duha. Pomozi mi spoznati da ne koristi sanjati - niti o prošlosti, niti o budućnosti te da je najvažniji sadašnji čas, i da sve što slijedi učinim najbolje. Očuvaj me opsjene da život ima glatko teći. Trijezan mi uvid podari u istinu da su poteškoće, porazi i padovi, neuspjesi, boli pa i katastrofe na stazi žića vjerni pratioci uz koje naša bića sazrijevaju i rastu. |
13.09.2006., srijeda
|
Danas je jedan od "onih" dana kada se borim s PTSP-om moga muža. Već od jutros bilo mi je jasno da je po tko zna koji put izgubljen u prostoru i vremenu. Liječnik kaže- promjena vremena, a ja kažem- "AHA!" Kako da ne! Zapravo, s ovim živim i borim se već poduže, no prije godinu i po kada se probudio ujuro ne znajući ni gdje je ni tko je, učim nositi se s ovakvim lošim danima kao danas. Ne uzimam srcu sve što kaže i napravi (iako nikada agresivno), ali ne mogu ostati mirna- valjda je to ljudski!? Danas je bilo milijun takvih situacija- od miješanja događaja, o jučer-danas-sutra--ma, nema ni govora oko snalaženja, pa sve do haluciniranja ljudi i događaja. Ne mogu reći da sam očajna, ali da mi je svejedno- e, pa, nije! No, da moram živjeti s tim- DA, naravno, a tko će???? *** POTREBNA JE HRABROST Potrebna je hrabrost da se ne ogovara dok to druge raduje, i da se brani odsutna osoba koju vrijeđaju. Potrebna je hrabrost da se živi pošteno s onim što je tvoje, a ne nepošteno s onim što je tuđe. Potrebna je hrabrost da se bude čovjek koji ne odustaje od svojih snova ni onda kada ga proglase čudnim ili nastranim. Potrebna je hrabrost da se mirno sluša dok o tebi govore, i da se ne izgovori riječ koja bi opravdala tebe a zaboljela drugoga. Potrebna je hrabrost da se odbije činiti nepravedno onda kada to drugi bezbrižno čine. Potrebna je hrabrost da se živi po svojim uvjerenjima, da se ne žudi za nedostižnim, da se voli bližnjega kao samoga sebe. nepoznat autor |
09.09.2006., subota
SRETAN MI ROĐENDAN!!!!  |
01.09.2006., petak
|
Zadovoljna sam s onim što sam uspjela riješiti i posložiti u posljednjih nekoliko dana. Hvala bliskim ljudima, obitelji, prijateljima i suradnicima što su me u mojim nastojanjima podržavali i bili mi stup potpore... Zapravo, veliki teret sam si skinula s leđa (nakon 14 god.) i toliko mi je laknulo, da sam jučer zaspala u 18 sati i probudila se jutros u 7. Stvarno, kad malo bolje razmislim i u trenutcima kada sam iskrena sama prema sebi, shvaćam da je jedna od mojih mana to što ne znam reći "ne", a onda si natovarim hrpu obveza i budem zbog toga nervozna i nezadovoljna. Stvar pogoršava i to što ono čega se prihvatim mora biti odrađeno savršeno... Tako da mi ovo što sam napravila zapravo skinulo sate i sate rada, pa tko ne bi bio zadovoljan s više vremena i hrpu manje opterećenja?! Važno mi je da se u cijeloj priči nitko nije na mene naljutio, da se nikome nisam zamjerila, a dobila sam svoje (čak sam s druge strane neke ljude i usrećila). Nadam se samo da takvih stvari neće biti često... Preveliko je to opterećenje za moju sitnu glavu  *** MOLITVA ZA ODVAŽNOST Gospodine, ne molim te za viđenja i čuda, molim tek snagu za život svednevni. Pouči me umijeću malenih koraka. Misli mi razbistri, učini me snalažljivim, nauči me ugrabiti pravi trenutak. Daj da vidim kako je sve u životu važno. Jakosti mi daj za red i pravu mjeru, da ne klizim kroz život poput rasipnika, već vrijeme svoje da mudro raspoređujem, pa ipak da umijem prepoznati trenutke bogate sjajem, ljepotom i milinom i odvojiti časak za užitak srca i duha. Pomozi mi spoznati da ne koristi sanjati - niti o prošlosti, niti o budućnosti te da je najvažniji sadašnji čas, i da sve što slijedi učinim najbolje. Očuvaj me opsjene da život ima glatko teći. Trijezan mi uvid podari u istinu da su poteškoće, porazi i padovi, neuspjesi, boli pa i katastrofe na stazi žića vjerni pratioci uz koje naša bića sazrijevaju i rastu. |
