Zrno gorušicino
13.09.2006., srijeda
|
Danas je jedan od "onih" dana kada se borim s PTSP-om moga muža. Već od jutros bilo mi je jasno da je po tko zna koji put izgubljen u prostoru i vremenu. Liječnik kaže- promjena vremena, a ja kažem- "AHA!" Kako da ne! Zapravo, s ovim živim i borim se već poduže, no prije godinu i po kada se probudio ujuro ne znajući ni gdje je ni tko je, učim nositi se s ovakvim lošim danima kao danas. Ne uzimam srcu sve što kaže i napravi (iako nikada agresivno), ali ne mogu ostati mirna- valjda je to ljudski!? Danas je bilo milijun takvih situacija- od miješanja događaja, o jučer-danas-sutra--ma, nema ni govora oko snalaženja, pa sve do haluciniranja ljudi i događaja. Ne mogu reći da sam očajna, ali da mi je svejedno- e, pa, nije! No, da moram živjeti s tim- DA, naravno, a tko će???? *** POTREBNA JE HRABROST Potrebna je hrabrost da se ne ogovara dok to druge raduje, i da se brani odsutna osoba koju vrijeđaju. Potrebna je hrabrost da se živi pošteno s onim što je tvoje, a ne nepošteno s onim što je tuđe. Potrebna je hrabrost da se bude čovjek koji ne odustaje od svojih snova ni onda kada ga proglase čudnim ili nastranim. Potrebna je hrabrost da se mirno sluša dok o tebi govore, i da se ne izgovori riječ koja bi opravdala tebe a zaboljela drugoga. Potrebna je hrabrost da se odbije činiti nepravedno onda kada to drugi bezbrižno čine. Potrebna je hrabrost da se živi po svojim uvjerenjima, da se ne žudi za nedostižnim, da se voli bližnjega kao samoga sebe. nepoznat autor |
